Ovako, malo sam istrazivao, ucio, pa da dam svoj doprinos temi.
Poliranje je proces kojim se skida određeni sloj laka/farbe. Koliko će laka/farbe biti skinuto, zavisi od sundjera, polir paste, i pritiska koji se primenjuje. Kod većine proizvođača poput 3M, Menzerna, Meguiars, itd. sistem poliranja se sastoji od 3 paste, različitih gruboća.
No, da bi smo stigli do samog procesa poliranja moramo da razjasnimo prvo sistem farbanja i samu debljinu fabričke boje.
U zavisnosti od sistema farbe, ona se sastoji od baze, pigmenta, i laka, čija je uloga da štiti pigment, i ovakav sistem se se uglavnom radi kod metalik farbe, dok u drugom slučaju imamo "običnu" boju, koja se sastoji iz debljeg sloja osnovne i sloja pigmenta - boje.
Za merenje debljine farbe nam je potreban ovakav uređaj:
On meri debljinu sloja od metala do površine farbe. U fabričkoj varijanti farba je debela oko 150-180 mikrona, zavisno od proizvođača, dok se debljina laka kreće oko 30-80 mikrona, opet u zavisnosti od proizvođača. Kod starijih automobila debljina farbe je oko 200 mikrona, dok kod onih koji su naknadno farbani, debljina farbe može biti i preko 1.000 mikrona, ukoliko je korišćen git kako bi se popunila oštećenja u limu.
Dakle, kod nakandno farbanih automobila, nikako ne možemo sa preciznošću utvrditi debljinu farbe, mada je lak uvek deblji od fabričke varijante.
Sada dolazimo do pitanja, koliko je to jedan mikron?
Jedan mikron je hiljaditi deo milimetra. Poređenja radi list kopir papira ima oko 80 mikrona. Sada je jasno koliko je farba tanka.
No da se vratimo na to koliko mikrona laka se skida poliranjem? Najgrublja pasta, cutting compound, skida oko 5 mikrona, polishing compound skida 2-3 mikrona, dok finishing compound skida oko jednog mikrona laka. Recimo, ogrebotina koju mozete osetiti pod noktom je duboka oko jednog mikrona. Za primenu svake paste postoje i odgovarajući sundjeri.
Dakle, ukoliko se koriste sve tri paste, za šta obično nema potrebe, skida se oko 8-9 mikrona laka.
Funkcija laka je i da pruža UV zaštitu, pa se zbog toga treba zapitati, koliko laka smemo da skinemo?
Po proizvođačkom uputstvu, većina proizvođača dozvoljava da se skine 1/4 laka, pre nego što se izgubi garancija. Kada se probije kritična tačka, usled dejstva sunca i UV zračenja, posle nekog vremena lak počinje da se ljušti.
Poliranje se najčešće vrši sa dve paste. polishing i finishing compound, čime se skida oko 3-4 mikrona farbe.
Ako je debljina laka oko 50 mikrona, lak bi trebao da izdrži 3-4 poliranja, pa bi uz dobro održavanje trajao preko 20 godina.
No, pre nego što krenemo u sam proces poliranja, trebalo bi adekvatno pripremiti površinu. Za početak, potrebno je oprati auto kako bi se skinule nečistoće. I ako vam auto deluje čisto, on zapravo nije čist. U laku se nalazi kontaminacija. Ako ne verujete, proverite. Na ruku navucite najobičniju kesu, i prevucite ruku preko laka. Osetićete neravnine.
Da bi se ova nečistoća uklonila, potrebno je koristiti glinu. Glina se koristi tako što se na auto prska lubrikant, a glina vuče preko farbe.
Evo kako izgleda glina nakon čišćenja:
Sada, kada je auto očišćen, ako probate onaj isti metod sa kesom, osetićete da je farba savršeno glatka.
Sada se može započeti poliranje.
Za početak, moramo da razjasnimo kakvi se defekti kriju na farbi:
Imamo swirl marks, tj. paukovu mrežu, i to su najpliće ogrebotine nastale prilikom pranja, jer su se kamenčići zadržali u sunđeru. Zatim imamo rds, tj. random defekte, koji su nastali na različite načine, i imamo duboke ogrebotine, gde je probijena farba.
Paukova mreža se uspešno skida najfinijom pastom, različite ogrebotine srednjom i grubom, dok se duboke ogrebotine mogu rešiti samo zapunjavanjem farbom, zatim šmirglanjem, i poliranjem.
Ukoliko se duboke ogrebotine ne popune farbom, njihove ivice se zaobljavaju poliranjem, pa samim tim postaju manje vidljive.
Sto se tiče poliranja, postoje različite tehnike. Jedna od njih je zenith point, koja se najčešće koristi u izvornom, ili modifikovanom obliku.
Dijagram:
Recimo, da smo rešili da poliramo sa dve paste. Nakon pranja auta i čišćenja glinom, neofarbanu plastiku, staklo, delove sa kojih možemo pokupiti nešistoću, staklo, itd. zaštićujemo trakom.
Sada možemo da započnemo poliranje. Ono što je bitno je to da se auto polira u hladovini, da nije izložen delovanju sunca, koje može zagrejati lim, pa uz grejanje koje nastaje prilikom poliranja, može da se uništi farba. Takođe, sunđer držimo ravno u odnosu na podlogu i startujemo mašinu naslonjenu na auto, za razliku od drugih, sličnih mašina, poput brusilice, ubodne testere, itd. koje se startuju pre nego što dodirnu podlogu.
Takođe, treba se klonitiora i ispupcenja na limariji, i ne provoditi previše vremena na njima, jer su ta mesta najosetljivija, i farba se najbrže skida na tim mestima.
Mašinu pokrećemo tako da svakim narednim pokretom prekrijemo 1/3 ili 1/4 prethodnog. Ovaj video je dobar tutorial za upravljanje mašinom i zenith point tehniku:
https://www.youtube.com/watch?v=q6xrFJnWHLo
Koliko nam je paste potrebno? Pasta se sastavlja u obliku zrnaca na sunđer:
Sa dva ovakva zrnca možemo da ispolirama oko 0,4 metra kvadratnih.
Takođe, bitno je da ne mešamo paste i sunđere. Jedna pasta se koristi samo na jednom sunđeru.
Nakon završetka poliranja, površinu brišemo mikrofiber krpom, kako bi skinuli višak paste, i videli da li smo zadovoljni rezultatom. Ukoliko nismo, idemo dalje, i ostavljamo to mesto da se ohladi, jer se farba prilikom poliranja greje, pa postoji opasnost da se zapali.
Nakon završetka poliranja prvom pastom menjamo sundjer, i krećemo da poliramo sa drugom pastom istom metodom.
Nakon završetka poliranja, ukoliko ste zadovoljni rezultatom, auto perete, sušite, i prelazite na žaštitu voskom. Voskovi se nanose ručno, kružnim pokretima, suše se na autu, i kada postanu potpuno suvi, brišu se mikrofiber krpom. Takođe, mogu da se nanesu u više slojeva, a samim tim, zaštita je bolja, i sjaj će duže trajati. Preporučuje se povremeno obnavljanje sloja voska, recimo jednom mesečno, a sve to zavisno od kvaliteta voska. Mnogi voskovi traju po 3-6 meseci.