@Ivan Dimkovic
U prethodnom postu nisam se bavio definisanjem pojma "istina", već sam navodio da postoji problem promenljivosti "istine" i naveo primer psihologije gde je to "očiglednije" nego u nekim drugim naukama (držeći se teme "Cemu Bog sluzi?" jer kada se god o Bogu priča obavezno se diskutuje o moralu čoveka - koji nije samo tema religiji već i vrlo ozbiljne nauke). Mogao si me pitati šta ja podrazumevam pod "apsolutnom" istinom, i da bih ti odgovor koji se poklapa sa tvojim pojmom "očigledne" istine. Inače, pojam "apsolutna istina" sam vezao za fiziku, a ne za religiju (kako bi se na osnovu tvog odgovora moglo naslutiti - ti si to poveza, a ne ja).
Tako da ne razumem zašto mi sopominješ da mi pojam "istinosti" nije najjasniji kada se pozivajući na link tvrdiš: "Ne postoje "apsolutne istine" u nauci - postoje samo hipoteze i teorije, i eksperimenti koji ih potvrdjuju / opovrgavaju.", a onda u daljem tekstu spominješ "očigledno istinite." Tada bi, ako smatraš da je tebi pojam "istinosti" jasniji od mene, (čak ne pominješ jasniji već najjasniji) treblo ispravnije da kažeš "očigledne hipoteze i teorije".
Na dotičnom linku,
Bruce Weaver, Ph.D. ne spominje reč "opažanje" (čulima) bez kojih bi bilo koji eksperiment bio nemoguć. Ali implicitno se naslućuje preko pojmova "mikroskop" (opažanje/posmatranje mikrosveta) i "teleskop" (opažanje/posmatranje makrosveta). Vodeći se tvojom logikom sad bi trebao "kao" da podučavam dotičnog profesora da njemu naučni eksperiment nije nešto baš "najjasniji" jer je (u kratkoći svog izlaganja) izostavio fundamentalni proces eksperimenta - opažanje. Zatim, taj isti profesor, na koga se pozivaš, koristi logički sklop u kome se spominje reč "istina" - "
The truth of the matter is that" - dok u celom tekstu nauku svodi na "Hypothesis/Problem/Engineering goals" navodeći logički nedostatak utemeljivača teorije gravitacije Isaka Njutna (In fact, Newton stated that he needed no hypotheses). Dosta nelogično ako bi se neko pozivao na "jasnost". Dok ostali deo teksta ima "zdravorazumsku" logiku.
Zatim na osnovu tvog izlaganja može se naslutiti da je čoveku potrebna "online bibloteka" da bi mogao da uvidi "istinost". Neke "istine" su "očigledne" kao npr. ako udariš jako glavom od zid usled "telesnih zakona" javiće se bol, masnica, rascepanost tkiva, krv i sl. Ili recimo kao što je 3way napomenuo "očiglednost" postojanja gravitaciong polja Zemlje pozivajući se na najprostiji eksperiment - kada kamen pustiš, on će pasti na dole. Dok za neke (naučne) "istine" (ako ova reč nekome smeta neka čita: hipoteze i teorije) koje su na apstraktnijem nivou, čovek se obučava godinima pokušavajući je "dodirnuti" razumom i eksperimetnom u cilju potvrđivanja i osporavanja (a ne kopiranjem linkova onih kojima je to sve "najjasnije", ako već hoćemo da budemo "najjasniji" u definisanju koje ko koliko "stručan" u raspravi).
Citat:
Ivan Dimkovic: Psihologija je malo komplikovaniji slucaj, i to ide dotle da postoji ne tako mali broj ljudi koji smatraju da psihologija nije nauka... Moderna psihologija danas se zasniva na naucnom metodu doduse gde god je to izvodljivo, ali i dalje imaju fundamentalni problem koji se svodi na prostu cinjenicu da ne postoji nikakvo objasnjenje za mentalne procese na nivou koji postoji za, recimo, prirodne nauke...
To što neki smatraju da psihologija nije nauka, ne ukida činjenicu da psihologija jeste deo medicinske nauke. Današnje medicinske ustanove su prepune psihologa, psihijatara, psihoterapeuta, neuropsihijatara itd. i svi se oni izmeđuostalog bave problemom moralnosti u čoveka. Da kojim slučajem moral čoveka nije tema ozbiljne nauke - na osnovu kojih principa bi se mogli formirati ZAKONI, i na osnovu kojih principa bi se LEČIO čovek koji ima psihičke probleme?
Upravo tu "komplikovanost" vezanu za ljudsko ponašanje (šta je dobro, a šta loše tj. moral) i sam sam naglasio u prethodnom postu (poredići "postojanost" zakona u fizici sa "promenljivošću" (ili još bolje subjektivnošću) zakona ljudskog ponašanja u psihologiji - jedna prosta analogija). I onda Dimkovic i 3way to isto spominju, i onda ispada smešna situacija - negirajući/osporavajući me to isto tvrde. :-)
Ako diskusija ide u smeru sakupljanja činjenica i naučnog metoda potvrđivanja ili osporavanje neke teorije/hipoteze, onda se može primeti da na ovoj temi postoje "subjektivne istine" vezano za moral koje se
međusobno poklapaju. "Subjektivna" teorija psihologije tvrdi da ogroman broji ljudi bi osetilo grižu savesti ako bi ubili, "subjektivna" teorija religije (lično se ograničavam na pravoslavlje) takođe tvrdi isto, "subjektivni" Dimkovićev moral i "subjektivnost" mog morala takođe tvrdi isto. Pošto se ostali članovi nisu izjasnili, njih neću spominjati. Interesantno je da Dimkoviću i meni nije potreban "eksperiment" da bi se u stvarnosti osvedočili u istinitost našeg morala već se oslanjamo na "savest". Interesantna je još jedna činjenica - na celoj temi jedino Dimković spomenje "
savest" (
kao iz puške rečeno, bez citiranja izvora), dok
vaske71 navodi reč "
savestan" (
ali u okviru citata). Još je interesantnije da postoji slaganje da je moral relativan, odnosno da svako ima svoj neki moral, ali niko ne navodi argumentovano i konkretno šta je to iz ugla njegovog subjektivnog morala dobro a šta loše (ti i ti postupci valjaju, a ovi i ovi ne valjaju), već sve nešto šturo "ne ubij", "ne kradi" i onda prazninaaaa. Tako da evo još nekoliko stvari za razmišljanje i diskutovanje.
A to da li će neko verovati u Boga ili (u bilo šta drugo), njegova je lična stvar sve dok ne nanosi zlo drugim ljudima. (Reč "zlo" bi "trebalo" označavati loš postupak u ponašanju čovek, al' ostavljam drugima da to definišu usled moralnog relavitizma.)