Mmix, polako. Ne mislim da si retardirani trol, niti mi je jasno otkud ti uopšte ta ideja.
Podsećam te da si napisao:
Citat:
mmix:
Isto tako znam da je veoma tesko ako ne nemoguce doci u poziciju da objavis rad odavde u nekom zurnalu ako nisi slizan sa domacom akademijom i nemas pristup.
Ja sam replicirao
na to — logično, replicirao sam na ono što piše, nisam mogao znati šta si ti zapravo mislio. Konstatovao sam, dakle, da ovo što si rekao prosto
nije tačno. Kako bi došao u poziciju da odavde objaviš rad u nekom žurnalu,
zaista ti je potrebna samo internet konekcija, i ama
baš ništa više. To se može vrlo direktno proveriti: otidi na sajt nekog naučnog časopisa, i uveri se i sam da tamo uredno stoji napisana imejl adresa na koju može poslati svoj rad, sa svog kompjutera, iz svoje fotelje, iz doma svog. Kako bi te, zaboga, domaća akademska zajednica mogla sprečiti u tome, da ti sa svog kompjutera šalješ rad na tamo neku imejl adresu??
E, nakon što smo Nedeljko i ja prokomentarisali ovo gore, pišeš novu poruku, i u njoj izražavaš svoje nezadovoljstvo zbog sasvim novih stvari, koje skoro da nemaju nikakve veze s onim što si prvobitno tvrdio. Dakle, krenimo redom. Ja nisam tvrdio da ne postoje raznorazni neetički postupci poput potpisivanja na radove po metodu „ja tebi — ti meni“, plagiranja i čega sve ne. Dakle, ne možeš mi prišiti da sam tako nešto rekao. No, ti opet izvodiš pogrešne zaključke, naime:
Citat:
mmix:
ja samo kazem u svoje ime da ja NIKAD necu uraditi i objaviti rad na kome ce neko ko NIJE radio na tom radu biti i n-to potpisani a kamoli prvotpisani u zamenu za endorsment. NIKAD. To mi se sve gadi i ako to znaci da nikad necu ni objaviti rad niti napredovati u akademskom smislu
E, vidiš, ovde se skoro u potpunosti slažemo. Ja takođe nikad neću dozvoliti da se na moj rad potpisuje neko ko u njemu nije učestvovao, niti ću svoje ime dopisati na neki rad kome nisam doprineo. I meni se ti postupci gade kao i tebi. I sad nailazi deo u kom se ne slažemo: paušalno tvrdiš da to automatski povlači stopiranje tvog napredovanja u akademskoj karijeri. Otkud sad to? Stvari ipak stoje malo drugačije. Imaš naučnike i „naučnike“. Ovi prvi vredno rade, ne služe se prljavštinama poput navedenih, i mogu čista obraza stati iza svega što su uradili. Ovi drugi su oni koje ti opisuješ — frljaju se s neki brojevi da ti pamet stane, toliko i toliko radova, takva i takva citiranost, bla, bla... I sad dolazimo do ključnog dela: kako na to reaguju ovi prvi? Ovim prvima su ovi drugi smešni, njihovo ponašanje tumače kao dečja prepucavanja „moj tata je jači od tvog tate“, i nastavljaju da pošteno rade svoj posao. Svesni su da tri prava rada vrede više nego trideset tri rada ovih krivinaša, i to im je sasvim dovoljna satisfakcija.
Na osnovu čega tvrdim da je sve tako kako pričam? Pa eto, pripadam toj tvojoj omraženoj akademskoj zajednici (radim na PMF-u u Novom Sadu, da budem konkretan), i do sada moje držanje podalje od tih prljavih igrica nije negativno uticalo na moju akademsku karijeru. Da ne uzimam samo sebe kao primer, moj mentor prilikom izrade doktorske disertacije je čovek koji je nekoliko decenija na fakultetu, stav o veselim igrarijama mu je isti kao moj (logično, jer mi to jeste bila jedna od najbitnijih stavki kada sam se opredeljivao za mentora; prosto sam obazrivao birao s kim ću sarađivati u daljem životu) — pa opet nikada tokom svoje karijere nije imao problema s napredovanjem u dotičnoj, već je danas jedan od najcenjenijih ljudi u kolektivu (i nije u rukovodećim strukturama, ako slučajno treba i to naglasiti).
Citat:
mmix:
Glupi niste, niti ste slepi kod ociju i znate sta se desava i ako necete da se borite protiv toga da bi ojacali verodostojnost svoje struke ne morate, al' postedite i mene.
Mislim da je ovo vrlo neprimeren ton. Ja se protiv takvih pojava borim onako kako jedino mogu: svojim poštenim radom, u nadi da ću nekoga od budućih naraštaja sopstvenim primerom navesti na poštenu stazu. Zato mi i lično smeta tvoja isključivost, jer stvari
ne moraju biti takve kakvima si ih opisao: daleko od toga da je nemoguće uspeti ukoliko si van te priče. I u drugim profesijama postoje raznorazni priučeni šalabajzeri: zašto se školovati za programera kad će to odraditi klinac iz komšiluka za „milku“ od 300 gr.; zašto voziti auto u ovlašćen servis kad majstor Brka to opravi dok trepneš; zašto... shvataš poentu. No, opet postoje ozbiljni programeri, ozbiljni auto-mehaničari, pa zašto ne bi mogli postojati i ozbiljni naučnici, tj. oni koji mogu čista obraza stati iza svog učinka?
Citat:
mmix:
Sad kad smo nadam se zavrsili sa off-om, u kontekstu ove teme to znaci da doticni nije nikako mogao stici do endorsmenta neophodnog da objavi svoj rad u iole normalnom zurnalu ili publikaciji a kamoli u nekom sa jacim impact faktorom. Jel mozemo oko toga bar da se slozimo?
Postavio si pitanje, pa je fer da na njega odgovorim: naravno da se slažemo oko toga da dotični pexi92 nema nijedan rad ozbiljniji od izrade domaćeg zadatka, mislio sam da to nije ni bilo sporno. I sad bih ja postavio tebi pitanje. Možemo li se na kraju složiti i oko toga da ipak
nije tačna teza s kojom si nastupio — da za dolazak u poziciju da objaviš rad i, uopšte, napredovanje u karijeri prosto
moraš biti umešan u raznorazne neetičke radnje?
Sve najbolje.
[Ovu poruku je menjao Bojan Basic dana 06.05.2011. u 14:35 GMT+1]
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.