Citat:
Darko Nedeljković: Tako je, apsolutno si me razumeo. Meni, nasuprot tome sto radim u banci, je neprirodno razmisljanje da taksista svaki automobil kupuje na kredit i da tako dozivotno sa bankarima deli svoju zaradu
Ne deli on zaradu sa bankarima, već neprosto koristi bankare kao jeftin izvor novca. Ako neko pozjami novac od banke, i u stanju je da vraća taj kredit, plus da nešto zaradi to znači da je njemu ROI mnogo veći nego bankaru. Zašto bi on onda čuvao novac od amortizacije, da bi ostvarivao samo bankarski ROI kad može da ga obrne više puta pre toga, i zaradi mnogo više nego što je uštedeo na bankarskom kreditu?
Primer:
Uzmimo za primer jednog pekara koji kupuje mašinu od 30.000 evra na kredit. Pekar daje 6.000 evra učešća i obavezuje se da će ostatak vratiti banci kroz 5 godina. Da kažemo da će pekar godišnje sa kamatama vraćati banci 6.000 evra, i taj kredit će ga na kraju koštati 5.000 evra.
Nakon 5 godina ta mašina će polovna da vredi 10.000 evra, dakle godišnja stopa amortizacije je 4.000 evra
Pekar sa tom mašinom godišnje prihoduje 15 hiljada evra, od čega 6 hiljada vraća vraća banci, 3 hiljade troškovi, 6 hiljada ostaje njemu.
Da vidimo šta se dešava nakon 10 godina.
Varijanta 1 - Odvajanje amortizacije
Pekar od godišnje zarade plati 6 hiljada banci, 3 hiljade plati troškove, 4 skloni sa strane za novu mašinu i njemu ostaje 2 hiljade profita.
Nakon 5 godina on sada ima svoj novac za novu mašinu, ne mora da uzima kredit od banke, i tih 6 hiljada umesto banci sada ide njemu.
Pekar je na taj način nakon 10 godina zaradio 50.000 evra, i ima jednu mašinu u svojoj radnji.
Varijanta 2 - Amortizacija ide direktno u zaradu
Pekar godišnje plati 6 hiljada banci, 3 hiljade troškove i 6 hiljada mu ostane zarade. On odluči da pola od toga reinvestira a pola da troši. Dakle 3 hiljade ide u fond za reinvestiranje, 3 hiljade ide godišnje na zajebanciju (zarada).
Svako dve godine pekar kupi novu mašinu preko bankarskog kredita za koju treba da uplati učešće od 6 hiljada evra.
Nakon 10 godina ovaj pekar je zaradio 150 hiljada evra, i ima 5 mašina u svojoj radnji.
Varijanta 3 - Amortizacija ide direktno u zaradu, reinvestiranje 50% zarade svake godine
Isto kao u varijanti dva stim što pekar ne kupuje novu mašinu svake dve godine, već je kupi čim skupi dovoljno para za učešće.
Nakon 10 godina ovaj pekar ima 30 mašina u radnji i zaradio je 260 hiljada evra.
==========
Ovo je možda plastičan i preteran primer, ali mislim da jako dobro ilustruje kakve su prednosti jeftinih bankarskih kredita nasuprot štednj i investiranju iz sopstvenog džepa.
[Ovu poruku je menjao ventura dana 06.02.2011. u 00:30 GMT+1]