@zare
Intelektualna svojina (neko parce softvera), je u ekonomskom smislu
nekakva svojina koja ima neku svoju vrednost, kao sto je recimo automobil
koji imas, pa bi neko mogao da ti ga ukrade isto kao i neki softver (dakle
jedan vid rizika - kradja svojine).
Kao sto se od kradje (ili neke druge pojave) moze osigurati automobil, ne vidim
zasto se ne bi mogao osigurati i softver, sto znaci PLATIS nekome da posredno stiti
tvoju imovinu kao sto je to slucaj sa bilo kojom drugom imovinom, ako je osiguras,
ili neki deo svog tela, sto rade fudbaleri, manekeni, itd...
Suma osiguravanja zavisi naravno od toga koliko cenis svoj softver i zarade od
njega naravno, sto kaze Ivan ovo za BSA kako ide to sa njima, samo sto oni ti
stetu isplacuju posredno dobijanjem sudskih sporova, kao sto te neka osiguravajuca
kuca isplati ako se desi nesto necemu sto si u nekom smislu osigurao.
E sad... drzava bilo kakvu kradju "goni" po sluzbenoj duznosti, jer je
naravno samo otudjivanje necije svojine krivicni prekrasaj, pa ako ti hoces
da se pouzdas u drzavu kao efikasanog zastitnika, niko ti to ne brani, ali onda
osiguravajuce kuce (poput BSA koja nista drugo nije vec neki posredan vid
osiguravajuce kuce) ne bi ni imale svog posla.
Neki dan ukrali zeni mojoj pasos, prijavili to, i nista nikad nisu nasli i to je to.
I svu stetu naravno snosimo mi (oglasavanje ukradnog pasosa, vadjenje novog),
itd... isto tako sa softverom, koliko para ulozis da ga osiguras, toliko ce siguran
i da bude. Banana drzava je poslednje cemu bih poverio sigurnost neceg svog,
pogotovo ako ima veliku vrednost.