Ako je dat polinom stepena bar jedan sa celim koeficijentima i slobodnim članom različitim od nule, onda je ma koja (eventualna) racionalna nula tog polinoma količnik celih brojeva od kojih brojilac deli slobodni član polinoma, a imenilac deli vodeći koeficijent polinoma.
Na taj način se dobija konačan skup kandidata za racionalne nule. U ovom slučaju su eventualne racionalne nule polinoma celi brojevi koji dele broj 40. Znači, -40,-20,-10,-8,-5,-4,-2,-1,1,2,4,5,8,10,20,40. Direktnim isprobavanjem se utvrđuje da je 2 koren ovog polinoma.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.