Evropski mentalitet i način života sušta je suprotnost onoga što figurira u USA.
Niti se to može tako meriti, niti je američki "way of life" podesan za svakoga.
Nemam ništa protiv tuđih pogleda na svet, ali - dopusti da je takvo poređenje nemoguće,
jer je suviše subjektivno, isuviše oslonjeno na neka merila, individualno karakteristična.
Pa recimo jedan od testova je tolerancija na stres.
Gledam sredovecnu uniformisanu crnkinju na O'Hare aerodromu u Chicago-u koju u prolazu
zaustavljam da je nesto pitam u vezi nekih lokacija u gradu. Dok pricam sa njom, prilazi jos
troje-cetvoro ljudi, svaki postavlja po kratko pitanje. Odgovara lako, elegantno, prelazi sa
mog pitanja na pitanja drugih ljudi bez ikakvog glitcha, bez znaka zamora niti u gestikulaciji
niti u ocima.
Kao sto neki CPU mozes da overclock-ujes 25%, tako vidis da mozes i nju bez problema.
Slicno ponasanje i na ostalim mestima - stand za sladoled, restoran. Gomila ljudi u redu, prodavci
samo pice, nasmejani, vidis da tako mogu do sutra. Pogledas iz tramvaja negde oko 2 popodne
ljude koji setaju, vidis pokret, energiju.
U Amsterdamu, vec, sve to slicno, samo u nekom slow motion-u, oseca se laid back na svakom
mestu. Ne znaci da su ljudi neefikasni, naprotiv, bar ne tamo gde sam bio. Hotel u kojem sam
odseo (Citizen M) me je odusevio koliko su sobe lucidno pravljene. Klikeri su ocito tu, zemlja
je na mestu, samo osecam da nema mnogo mesta za ekstra stres. Masa ljudi u pokretu vise
lice na masovni pokret riba u akvarijumu.
U Grckoj, vec, sve cekas oko duplo duze nego igde drugo. Sve ide, ali polako. Program na TV-u,
i to vidis da su ga nekako skockali, ali zuljevito. Jedina raja koja funkcionise na nivou je njihova
basket ekipa na Olimpijadi. Prodavac tepiha na Monastiraki-ju kad saznaje da odustajem od tepiha
o kojem smo razgovarali (a navodim da se mojoj zeni ne svidja), zavrsava razgovor zajedljivom
primedbom 'znaci - kod tebe je zena glavna u kuci...OK', i dosta nezadovoljnim glasom na grckom
kaze svojoj pomocnici da slobodno sedne i nastavi da pije kafu. Sram te bilo, gnjido turisticka...
hoces da me gnjavis, a neces da kupis...
U Srbiji...nemoj uopste ni da cekas...zjbi radnju i idi svojim putem. Sta 'oces kj krc...taksista
kog sam uljudno zamolio da ukljuci air condition (noviji mercedes u odlicnom stanju) mi bez
okretanja glave lako kaze 'pa - otvorite prozor' u trenutku dok pored prolazi zapurnjali FAP i
autobus GSB-a. Pola lenjo, pola naopako...
Drugi od testova - sitnice u infrastrukturi. Recimo - kvalitet i cistoca trotoara. Sasvim lep test da
premeris granicnu frekvenciju civilizacije. Da li im je blato na ivicama trotoara, polomljena teraco
ploca dovoljno sitna sitnica ili ne...i da li imaju vremena i energije da se sa time zezaju.
Mozda kasnije uspem da izkristalisem i jasno iskazem jos nesto iz mase utisaka.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 06.10.2008. u 18:43 GMT+1]