Citat:
jablan:
A kao drugo, programski jezici upravo i služe tome da bi apstrahovali prljavštine koje nameće sama arhitektura računara - prateći tvoju logiku dete bi trebalo da preskoči i GC i radi ručnu alokaciju memorije i baratanje sa pointerima, pa da pozive metoda radi tako što PUSH-uje parametre na stek i pakuje ih u EAX registre itd. Šta da ti kažem, i .NET runtime je jedna velika prevara jer ti programi itekako interno imaju pointere i malloc-e. Celo programiranje je jedna velika prevara, zato i ima toliko nas koji nismo mazohisti, a bavimo se istim. ;)
Ehem, samo da kazem ovo: programiranje u asembleru je daleko jednostavnije
za shvatanje od bilo kog programskog jezika (osim mozda fortha) jednom kad se
detetu objasni kako racunar funkcionise u principu, a to je slozices se
jednostavnije od objasnjavanja sta je to struktuirano, funkcionalno, objektno
ili kakvo vec ne programiranje.
Jednostavna sintaksa, jednostavne operacije.
Ako izuzmemo IO, (sto moze da odradi roditelj) dete moze
pisati rutine u asembleru bez problema. Recimo , sabiranje, oduzimanje
shiftovanje itd. Pa cak ne vidim nikakav problem u prebacivanju
parametara sto preko steka sto preko registara i jednog call-a.
Na kraju krajeva dete moze smisliti sopstvenu calling konvenciju ;)
Stvar je u tome da rad u asembleru ne zahteva apstraktno razmisljanje
kao u slucaju visih programskih jezika. Dakle, nema forsiranih pravila koje treba
objasnjavati, nema while petlji i struktuiranog programiranja, nema objekata, nema struktura
podataka koje treba shvatiti, nema funkcija, nicega sto zamagljuje i
otezava razumevanje kod deteta.
Pozzzzzzzzzzzzzz!