Möbius-ova funkcija se definiše na skupu
na sledeći način:
Neka je
faktorizacija broja
na proste činioce, onda je
Specijalno, uzima se da je
.
Drugim rečima,
f-ja je jednaka nuli za one brojeve koji su deljivi kvadratom nekog broja (većeg od 1), a za brojeve koji su jednaki proizvodu recimo
različitih prostih brojeva je jednaka
ili
u zavisnosti od parnosti broja
.
Očigledno je da je
multiplikativna f-ja jer pored već pomenutog
važi i
kad god su
i
uzajamno prosti.
Najčešće korišćena teorema u vezi sa ovom f-jom je tzv.
Möbius-ova formula inverzije (koju si ti? i upotrebio kada si računao
).
Dirichlet-ov proizvod dve aritmetičke f-je (to su one čiji je domen
a kodomen
) se definiše sa:
Očigledno je da važi
.
Lako je pokazati da je ovako definisan proizvod aritmetičkih f-ja asocijativan tj. da za proizvoljne aritm. f-je
važi
Pre nego što dođemo do formulacije
Möbius-ove formule inverzije i njenog dokaza pogledajmo još dve f-je:
Jasno je da su obe f-je multiplikativne.
Na osnovu definicija odmah sledi da za svaku aritm. f-ju
važi:
1.
2.
Lema
Ako je
multiplikativna f-ja i ako je
faktorizacija broja
na proste činioce, onda važi:
Dokaz.
Ako je
desna strana se (kao što je za proizvode i uobičajeno) tumači kao 1 pa jednakost važi.
Ako je
, na osnovu definicije
Möbius-ove f-je, jasno je da će se u sumi efektivno pojavljivati samo članovi
kod kojih je
tj. članovi oblika
pa je suma (uzmemo li u obzir
) upravo jednaka desnoj strani jednakosti zapisanoj u razvijenom obliku.
Specijalno, ako stavimo da je
(multiplikativnost je očigledna) dobijamo da je
.
Još jedan važan primer dobijamo ako stavimo
.
Dakle, dobili smo da važi
.
Najzad:
Teorema (
Möbius-ova formula inverzije)
Ako su
i
aritmetičke f-je, onda važi:
.
Dokaz.
Ako je
, onda posle množenja te jednakosti sleva f-jom
, dobijamo
.
Obrnuto, ako je
, onda posle množenja te jednakosti sleva f-jom
, dobijamo
Ako se prisetimo kako je definisana operacija
vidimo da se ova teorema može iskazati i ovako:
Ostaje da obrazložimo još jedan argument korišćen u tvom radu:
Budući da važi
odmah vidimo (na osnovu onog drugog primera u vezi sa
Lemom) da važi i
tj.
međutim, kad god
, tada i
pa je poslednja suma zapravo jednaka sumi
.
Konačno da bi rešio postavljeni zadatak dovoljno je da primeniš
MacMahon-ovu formulu
Inače,
MacMahon je ovaj zadatak rešio 1892. u radu
Application of a theory of permutations in circular procession to the theory of numbers, Proceedings of the London Mathematical Society 23 (1892), 305-313 a jedno od rešenja možeš naći i u knjizi
Concrete mathematics,
R. Graham, D. Knuth, O. Patashnik.
[Ovu poruku je menjao uranium dana 18.05.2006. u 06:52 GMT+1]
Attempt all the problems. Those you can do, don't do. Do the ones you cannot.