Uprava Majkrosoft,je početkom prošle sedmice svojim vlasnicima saopštila je radosnu vest – da će im velikodušno podeliti i tamo teško zamislivih 75 milijardi dolara!
U nastavku vesti precizirano je da će svih sadašnjih 4,6 miliona akcionara svemoćne korporacije rečenu svotu dobiti tokom naredne četiri godine. I to na originalan način.Plan koji uistinu još nije viđen u bogatoj istoriji svetskog berzanskog poslovanja skrojen je tako da bude jedinstven.
Tokom naredne četiri godine biće najpre otkupljivane vlastite akcije u koje će biti uloženo 30 milijardi dolara.Paralelno sa tim će dividende biti udvostručene, sa dosadašnjih 16 na 32 centa po akciji. Strpljivim akcionarima će, najposle, krajem ove godine (2. decembra) biti uručene i posebne čestitke.
Poklon će se sastojati od specijalnih dividendi, vrednih dodatna tri dolara po svakoj akciji, što će imaocima hartija od (i te kakve!) vrednosti, omogućiti da, sve u svemu, u džep na strpaju još tačno – 32 milijarde dolara.Kada smo akcionare nazvali strpljivim, nismo, dabome, imali na umu to što će dotični morati još mesecima da čekaju na zaradu, već jedan drugi, gotovo neverovatan, podatak.
Onaj koji kaže da papirnati vlasnici Majkrosofta duže od petnaest godina, dakle od 1986. godine kada su se njihove akcije prvi put pojavile na berzi, pa sve do prošle godine (a i tada u mizernim iznosima) svoje dividende praktično – nisu ni videli! Ovaj apsurd Uprava je najčešće objašnjavala svojim strahovanjima među kojima je ponajviše isticala njihovu gotovo već i fobiju da će ih neke sudije, u nekom od inače nebrojanih sporova pokrenutih zbog Majkrosoftove monopolske pozicije na tržištu, jednom naprosto satrti kakvom užasnom kaznom, teškom možda i više desetina milijardi dolara.
I sam Bil Gejts, osnivač kompanije čiji vindouz operativni sistemi i danas vredno rade u čak 95 odsto svih belosvetskih PC, stoga je smatrao da, zlu ne trebalo, nije zgoreg u rezervi vazda imati po koju paricu. Ta se, pak, crkavica, kao u onoj narodnoj „dinar po dinar...” toliko udebljala da se, prema podacima obelodanjenim krajem marta 2004, u Majkrosoftovoj šparkasici našla nestvarna svota od 56,4 milijardi dolara, i to u kešu, povodom čega uprava, međutim, nije činila ama baš ništa.
Nije se, štaviše, menjala ni vrednost Majkrosoftovih akcija čija se cena, koja je u razdoblju berzanskog „balona” iz 1999. godine dostizala rekordnih 60 dolara, u novije vreme kretala u skromnom rasponu od 23 do 28 dolara po komadu. Kada je konačno postalo jasno da od svih onih grdnih tužbi u SAD i Evropi neće ispasti gotovo ništa, stvar je po Majkrosoft poprimila – zabrinjavajuće dimenzije. Kazne su, naime, izostale, ali su dolari neumoljivo nastavili da „kaplju”!
Po nekim računicama na konta najmoćnije planetarne softverske kompanije, svake dve nedelje, nastavilo je da se sliva po pola milijarde dolara, to jest po cela milijarda mesečno, pa je ta sve veća planina od para, najposle, i postala glavni Majkrosoftov problem sa kojim niko izgleda nije znao da se izbori.Još ranije je, dabome, bilo raznih predloga kako da se makar deo tih milijardi na nešto pametno utroši. Razumni ljudi predlagali su da Majkrosoft kupi neku firmu. Jednu ili više njih. U novije vreme je kao artikal za potkusurivanje pominjan nemački SAP, ali od tog posla na kraju nije ispalo ništa.
Nije, zato što Gejtsovoj kompaniji već odavno nije ni moguće da druga preduzeća jednostavno pazari na tržištu, a da pri tom, opet, smesta ne bude tužena zbog kršenja antitrustovskih pravila, zbog kojih je, samo primera radi, na sudu završila i onomad kada je pokušala da se domogne rivalske kompanije Intuit, pa je zbog tužbe Ministarstva pravde od toga brzo odustala.Iskustvo je Majkrosoft i naučilo da mu, šta god činio, izgleda dve stvari ne ginu: nove sumnje da uspostavlja monopol i nove enormne količine dolara zarade.
Analitičari su ovih dana sračunali da će, čak i kad svim svojim akcionarima isplati pomenutih 75 milijardi dolara, zbog svega opisanog, majkrosoftovcima u džepu preostati još kojih 25 milijardi, sa kojima opet neće znati šta da čine.Upravi stoga i nadalje ostaje da razbija glavu oko toga kako da zaobiđe opasne sudije i glupe propise. Akcionarima, kojima će uoči Nove 2005. stići paketići teški oko devet milijardi dolara (dividendi) biće, naravno, neuporedivo lakše.
Između ostalog i zato što im je u sklopu lanjske fiskalne reforme predsednik Buš oporezivanje dividendi sa ranijih 35 smanjio na samo 15 procenata. Najlakše će, valjda, biti samom Gejtsu. Ne toliko zbog toga što će mu srazmerno količini akcija koje poseduje pripasti 3,3 milijarde dolara dividende, već zato što se dotični pre nekoliko godina dosetio da sa ženom osnuje dobrotvorni fond „Bil i Melita” u koji od tada trpa svaki preterani višak novca koji preti da mu omete karijeru i na vrat natovari nove zavidljivce.
Fondacija, koja će uskoro biti bogatija za pomenute 3,3 milijarde, imaće tako na svom kontu više od 30 milijardi dolara -
http://www.gatesfoundation.org...ouncements/Announce-040720.htm , sa čijim trošenjem, svakako, neće biti nikakvih problema.
Rodoljub Gerić
[
Ovu poruku je menjao secret dana 26.07.2004. u 01:11 GMT]