Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
Pre nego što odgovorim na pitanja i nastavim sa konkretnom temom o kojoj je ovde reč, hteo bih da stvar sagledam iz šire, ptičje perspektive. DakleM.
Mi smo četiri ili pet decenija živeli u jednoj državi, u društvu koje je bilo takvo kakvo je bilo. Imalo je svojih prednosti i mana, da sada ne analiziramo to. Spletom istorijskih okolnosti, verovatno nam je delom nametnuto, a dobrim ili možda i većim delom smo to i sami želeli, došlo je do promena. Prešli smo iz socijalizma u kapitalizam. Uporedo sa tim, prespavali smo tehnološke revolucije i mnoge društvene promene koje su se odvijale u čitavom svetu, uzduž i popreko po ideološkim, ekonomskim i svim drugim ravnima. Imali smo preča posla, da ratujemo za srBstvo, za krv i tlo. To je takođe ispričana priča, ne moramo ovde da je ponavljamo. Pošto stvari nisu crno bele, pošto važi ona panta rei, sve teče sve se menja, ne može se ni odokativno, a još manje precizno reći šta je bolje ili lepše, šta je humanije: kapitalizam ili socijalizam. Ne postoji uostalom samo jedan kapitalizam, ni samo jedan socijalizam. Tek kada jasno definišemo neke stvari, možemo se prema njima odrediti, mada se ni tada ne moramo složiti. Sto ljudi, sto ćudi, što odgovara jednom, ne odgovara drugom. Na primer KPK, komunistička partija Kine. Na prvi pogled, pošto u Kini postoji samo komunistička partija, reklo bi se da je to jedna komunistička ili bar socijalistička zemlja, a u stvari je u smislu ekonomskih odnosa u društvu u pitanju čist kapitalizam, možda čak i surovi kapitalizam. Sa druge strane, imate jednu Nemačku ili Francusku, na prvi pogled kapitalističke zemlje, tako su nas bar učili u školi. Pitam se, da li je baš tako? Radnici folksvagena sede u upravnom odboru firme. U Fransuskoj vam se bar do skoro više isplatilo da malo odmorite od posla ako ostanete bez istog, jer je država davala velike nadoknade za nezaposlene. Jaka socijalna država. Oba primera konvergiraju u jedan pojam, skoro čist socijalizam. Amerika je tu jedna od retkih koja se nije previše menjala, tj. menjala se, ali je to skoro uvek bio, a i danas je ostao onaj pravi, čisti i nedestilisani kapitalizam sa jasnim pravilima: uđi u ring i bori se, ako padneš i ne ustaneš dovoljno brzo, gotov si, simbolično i doslovno. Sa nasleđem ratova devedesetih i raspadom zemlje, mi smo dvehiljaditih ušli u kapitalizam, ne toliko surov, koliko divlji. Sada polako dolazim do suštine, do problema koji mi je zanimljiv. Šta hooću da kažem? Meni je sasvim jasno da postoje ljudi koji vole jedno, a da neki drugi vole nešto drugo. Različiti smo, ništa čudno. Dakle, nekom odgovara jaka socijalna država, visoki porezi, sigurnost, jastuk za meko prizemljenje, stabilni poslovi, javno zdravstvo i školstvo, jednake šanse, ali i jednake mogućnosti za sve. Taj sam, priznajem javno, ali takođe javno kažem: nemam ništa protiv onih koji su za potpunu suprotnost. Ništa socijala, malo ili ništa porezi, dinamika i borba za opstanak, danas si u oblacima, žariš i pališ, a sutra tras o ledinu, pa ko živ ko mrtav. Prodali su nam priču da je kapitalizam super stvar, mi smo zagrizli i upecali se na udicu, misleći valjda da će u tom novom sistemu svi biti kapitalisti. E pa, tu je zaheb. Ne može, pored jednog kapitaliste morate imati i bar stotinu ili hiljadu onih koji rade za tog kapitalistu. Pošto nismo prošli sve one društveno istorijske procese kao i jedna Nemačka ili Francuska, morali smo početkom dvehiljaditih ući u kapitalizam koji je u nekim svojim početnim fazama, potrebno mu je vreme da se zaleti i dobije kinetičku energiju. Izgleda da do tog momenta još uvek nismo stigli, ali čak ni tada stvari neće biti mnogo slatke. U toj prvoj fazi koja je trajala deceniju dve, fazi opšte pljačke i otimačine, čak je i sirotinja dobijala neke mrvice, pa nije bilo većih socijalnih potresa. Kako to biva, pojeli smo sve debele krave, pojeli smo i sve mršave krave i više nema plena. Da stvar bude gora, bara mala, a krokodila puno. E sad, potpuno je nebitno da li neko od nas zauzima ovu ili onu stranu u svemu ovome, ono što je bitno je sledeće: ne može i jare i pare. Ne može jaka socijalna država i sve društvene poluge moći u rukama korporativnog kapitala. Dakle, uočavam jednu pojavu već čitavu deceniju, a možda i više. O čemu se radi? Oformila se jedna društvena grupa, nazvao bih je korporativisti, pokret koji bih krovno objedinio pod pojmom korporativizam. Šta je problem sa njima? Oni u društvenim previranjima i pitanjima uvek staju na stranu krupnog kapitala, na stranu jačeg. Uvek se tu provuče priča o interesu svih nas, o tome kako oni rade za narod, za građane, kako je sve to u našem najboljem interesu. Pored tako lepih reči, svako se razneži, mnogi i poveruju u tu slatkorečivost. Kada se stvar malo dublje pogleda, vidi se nešto sasvim drugo: odsustvo bilo kakve brige za opšti, javni interes, bekstvo od socijalne odgovornosti, nebriga za malog čoveka, izrabljivanje slabijih. Ne znam da li da iznosim primere, što iz javnog života, što primere sa ovog foruma koji su više nego indikativni.
Kakve ovo veze ima sa uberom i taksistima? Više je nego jasno da se dolaskom ubera i sličnih platformi ugrožava interes malog čoveka, u ovom slučaju taksista. Ko mi ne veruje, neka pogleda u zakon o drumskom saobraćaju, pa neka kaže kako će da uklopi poslovanje ubera i ostalih. Kada budem imao vremena, pogledaću i sam, ali sam siguran da je njihovo poslovanje protivzakonito i to po više osnova. Da zaključim. Meni je sasvim jasno da neko ima interes da zastupa korporativni kapitalizam, da se zalaže za što manju regulaciju, za slobodno("slobodno") tržište i slično. Nemojte samo onda da nam se žalite kako su putevi puni rupa, kako su domovi zdravlja stari i oronuli, kako ne možete u njima da dobijete adekvatnu uslugu, kako se vozila gradskog preduzeća raspadaju, kako su javne škole loše. Molim vas zato samo jedno. Pokušajte da izbegnete onaj vapaj koji se i vama tako često otme iz usta: država duradi nešto. Zašto bi država bilo šta radila? Šta je njen posao? Ne ne, država nije tu da zaštiti interese njenih građana, malog čoveka. Država je tu da zaštiti interes kapitala. Tačka. Ende. Kome se ne dopada, može da se žali upravi vodovoda. Kome se ne dopada gradski prevoz, prljav, nikakav, bez klime i neuredan, uvek može da sedne u svog poršea. Kome se ne dopada da čeka u redu kod lekara, može kod svog ličnog. Kome se ne dopadaju putevi sa rupama, uvek može da izgradi svoj lični autodrom i da se sam vozika na njemu do mile volje. Kome se ne dopada što policija nema dovoljno ljudstva da obezbedi sigurnost građanima ili je za to nezainteresovana, uvek može da angažuje svoje lično obezbeđenje. Zaista, ima li kraja ovom nizu?
|