Zahvaljujem se svima na dosadašnjim komentarima, a posebno učeniku iz filološkog odeljenja.
Ako pokušam još jednom da sumiram sve komentare u okviru ove teme, mogu da zaključim da je problem sa jedne strane ogroman, a sa druge se svodi na to da li učenici treba da uče programiranje!?
Lično smatram da je u našem društvu previše prisutan suštinski problem potpunog nerazumevanja informatičkih tehnologija, odnosno svih i pozitivnih i negativnih posledica koje sa sobom donose.
Kao ekstremni primer pokušaću to da prikažem na sledeći način:
Još uvek se kao društvo rukovodimo vrlo površno i to ili pomodarski i nekritično prema svemu što donose nove tehnologije ili totalno kritički, nekonstruktivno i često kontraproduktivno.
S jedne strane kritikujemo nove tehnologije, a sa druge besciljno lutamo u nekom virtuelnom svetu na nekoj društvenoj mreži i to smatramo vrhuncem novih tehnologija i izjednačavamo sa nastavom informatike.
Istovremeno već uveliko koristimo bankomate, kafemate, najnovije modele mobilnih telefona, kupovinu preko interneta, besplatnu ili piratsku muziku, filmove, knjige, enciklopedije...a sve to uglavnom sami sebi opravdavamo kako time praktično štedimo vreme i novac, a u stvari ni ne želimo da sami sebi priznamo da sve više postajemo robovi takve tehnologije i da imamo sve manje vremena za realan život, prijatelje, rodbinu, porodicu, prirodu...
Uopšte ni ne treba pominjati i stvarno humani aspekt koji dolazi sa novim tehnologijama kao što je recimo prava pomoć ljudima koji su na neki način hendikepirani i kojima je kompjuter zaista jedina mogućnost da imaju svoj prozor u svet. Ali ovde bih postavio pitanje: da li smo uopšte svesni da i potuno zdravi postaju na neki način hendikepirani?
Ako ovako navedim činjenice, svako ko bude površno pročitao ovaj tekst doneće zaključak da je informatika štetna i da je treba odmah ukinuti a kamo li uopšte decu zamarati tim opasnim stvarima.
E tu i jeste osnovni i suštinski problem našeg društva i države. Upravo nam se to sada i dešava. A onda se već 20 godina čudimo kako nas to ceo svet ne razume, a toliko smo pametni, vredni, lepi, odgovorni, stručni...
Ajde da to malo prevedem na rečnik medija, pardon glasnogovornika naših političara:
Najavljuju da će pojednostaviti administraciju, nekom giljotinom propisa (birokratskih naravno) kako bi uopšte privukli strane investitore (jer smo hronično gladni svežih finansijskih inekcija) tako što ćemo preći na e-administraciju i e-državnu upravu (što je inače ceo razvijeni svet već uradio), pa ni mi građani nećemo više morati da se danima šetamo od jednog do drugog šaltera i da nas vraćaju uvek zbog jednog papira (najupečatljiviji je primer iz Nacionalnog parka Srbija od pre 15-ak godina) već ćemo moći sve da završimo od kuće putem interneta.
Osim što ćemo svi biti na dobitku u vremenu, uštedećemo i tone i tone papira (tačno su izračunali koliko tona papira godišnje se ovako trošilo).
To je za javnost. Poruka je: Mi smo moderni, savremeni, pratimo svetske trendove i odmah primenjujemo kod nas, a sve u interesu građana.
Pravi razlog je sledeći: Ono što smo se kao država obavezali MMF-u i ostalim svetskim bankama to je da ćemo ove godine SMANJITI NEPOTREBU BIROKTRATIJU I ADMINISTRACIJU KOJA MNOGO TROŠI.
Drugim rečima, iza ovih za nas lepih vesti, krije se OTPUŠTANJE VIŠKA (INFORMATIČKI i NEPISMENE ali i PISMENE) ADMINISTRACIJE, a pre svega šalterskih radnika, jer PARA NEMA.
Mogao bih još mnogo ovakvih primera da navedem koji su se dešavali u poslednjih 20-ak godina, a ne treba nam ni puno mašte ni velike ekonomsko-finansijske stručnosti da samo pokušamo da zamislimo šta će se stvarno dešavati u narednih 20-ak godina, a posebno ako uzmemo u obzir da smo skoro sve vredno već prodali.
Da li mi u obrazovanju, treba da se pravimo da sve ovo uopšte ne vidimo i da učenike pripremamo za neku budućnost koja će da liči na 2010. ili možda na 1980. godinu?
Da li to znači da treba da ih plašimo, pa da se i oni razbeže u svet?
Da li to znači da treba da ih lažemo i da ih ubeđujemo kako samo treba da uče, steknu diplomu i da ne brinu, jer ih sigurno čeka i posao i dobra plata?
Ili možda ne treba ništa da ih učimo jer im najverovatnije ništa neće ni trebati...
Po meni ovo je suštinski problem. Naša država i naše društvo očigledno nemaju nikakvu viziju i nikakav plan ili stategiju na nešto duže staze. Kod nas se i dalje razmišlja od danas do sutra, a najviše na godinu dana. Logično je da prvo država treba da ima neku strategiju za narednih 10 i 20 godina, pa onda da postoji ekonomska i privredna strategija na isti perod, pa tek onda dolazi obrazovanje, koje treba da se postepeno prilagođava tim strategijama.
Pošto svega toga nema, naravno da svi delujemo kao totalno dezorjentisani ljudi i naravno da onda svako može da tvrdi kako ovo ili ono ne bi trebalo da uči u školi, jer mu nikada neće zatrebati u životu.
Pošto sam naveo suštinski problem našeg obrazovnog sistema, tek sada mogu da iznesem apsolutno moj lični stav na osnovu višegodišnjeg iskustva u struci, da zaista učenicima filološkog odeljenja nije potrebno programiranje, ali to nikako ne znači da im nije potrebna ni informatika. Naprotiv.
A što se programiranja u gimnazijskom obrazovanju tiče, treba reći i ovo: po važećem nastavnom planu i programu programiranje se obrađuje samo u III razredu gimnazije. Da li je to dovoljno, potrebno ili nepotrebno u mnogome zavisi iskjučivo od toga kakvo buduće društvo mi želimo, a ne od toga da li je to teško, komplikovano, nerazumljivo, zastarelo, moderno...
Programiranje i nije zamišljeno da se izučava kako bi učenici postali programeri, već da stiču veštine kao što su razumevanje zahteva, analiza, rešavanje, priprema, implementacija, ispravljanje grešaka, testiranje, održavanje i pre svega LOGIČKO RAZMIŠLJANJE.
U razvijenom svetu ove veštine i znanja visoko rangiraju. Jasno je da smo mi i previše daleko od razvijenog sveta u pogledu analize, razvoja, strategije, projektovanja i proizvodnje, ali smo itekako ODLIČNI POTROŠAČI I KORISNICI SVIH NJIHOVIH TEHNOLOGIJA i u tome uopšte ne zaostajemo, naprotiv.
Zato i imamo pogrešan utisak da nam sve to uopšte i ne treba, jer sve to već znamo i ne samo da znamo već i uveliko koristimo (i plaćamo).
Dragan Ilić