Poenta HDR-a uopšte nije nikakva napucanost. Poenta je navedena u samom akronimu - High Dynamic Range, a znači upravo to što i piše - služi da se na fotografiji nadoknadi nedostatak dinamičkog raspona, koji je karakterističan za ljudsko oko, ali NE i za senzor. Zbog toga se u tamnim partijama javljaju "zapušeni" pikseli, a u svetlim "pregoreli". Ovo je pogotovo izraženo u jako kontrastnim scenama.
Da bismo to zaobišli, koristimo HDR tehniku, koja od više različitih snimaka izvlači najbolje eksponirane partije i spaja ih u celinu, tako da histogram dovede u što bolji balans. Devijacije u korišćenju ove tehnike dovode do super-napucanih i najčešće neukusnih rezultata, koji se na kilometar raspoznaju.
To nije poenta HDR-a, već samo egzibicija, koja jeste ponekad zanimljiva, ali je češće smetnja, nego što je korisna.
Sama tehnika izrade može da varira, a neko pravilo je da veći broj snimaka garantuje već krajnji domet DR-a i samim tim, kvaliteta krajnjeg rezultata. Kada se radi iz JPEG-ova, potrebno je minimum 3 snimaka (poželjno je bar 5, a može i svih 9) sa različitim ekspozicijama (razlike od ±2/3EV, na primer), a ukoliko pucamo RAW, onda se broj potrebnih snimaka može prepoloviti, budući da RAW čuva dosta veći raspon, nego JPEG, pa se iz jednog snimka može dobiti više "mesa" za dovođenje do ravnoteže.
Pozdrav