Ne... nisi u pravu... i knjiga, i mobilni telefon, i stiropor, i proizvodi od konjske dlake, i mašina od 1000000000000000000 evra imaju svoj tarifni broj, koji moraš da znaš, i još gomilu drugih stvari da bi mogao da popuniš JCI. Takođe, već sam napomenuo da samo ovlašćeni carinski agent može da deklariše.
Što se tiče cena, jesu visoke... samo što nam ne smeta da damo špediteru 50 evra kad uvozimo nešto skupo, a kad uvozimo sitnice, onda nam je skupo. Špediter u principu odradi isti posao kad uvozi kljigu i kad uvozi bilo šta drugo (što ne zahteva neke specijalne dozvole).
Grešiš da su špediteri monopolisti... ima ih i previše, i veoma su konkurentni...
Grešiš i da to ima veze sa neznanjem ljudi... pa ni ti ne znaš da popraviš saam sebi zub, i plaćaš nekog da ti to uradi, jel tako, baš kao i za gomilu drugih stvari koje ne znaš, a to nema veze sa tvojom (mojom), opštom "neinformisanošću"...
Ja se potpuno slažem da je nonsens plaćati carine i dažbine na knjige, diskove, i ostale predmete male vrednosti... ali, to je problem koji rešava država, zakonima, a špediter jednostavno radi svoj posao.
Pa isto kao i banka... transfer novca u inostranstvo (priča mi milozvučna cica preko telefona) se tarifira sa 1,5% od vrednosti transfera... Ja kažem da hoću da prebacim 12 $, a ona odgovara da u tom slučaju moram da platim fixni iznos (1000 din) za uslugu transfera... znači, postoji cena ispod koje se ne ide... e, sad, da sam ja prebacivao 10000$, bilo bi ok, ali kad mi je usluga transfera skuplja od samog transfera... taj fazon je i za knjigu... carina+ špedicija>od cene knjige...
p.s.
imao sam prilike da nedavno uvezem jednu knjigu, kupljenu online, i veruj mi, procedura za uvoz mi je trajala 3x duže od uvoza skupih mašina, čime se inače bavim... Ali ponavljam, za to drkan#e je kriva država i jadni zakon o spoljnoj trgovini koji je na snazi, a ne špediteri. (koji su mi btw pomogli maximalno).
pozzz
Commander James Bond, CMG, RNVR (+ 2008), R. I. P.
The Cold War couldn't kill you. Hollywood could.