Parazitne L i C su pojave koje se desavaju u AC kolima.
Sto je veca struja ili veca ucestanost kola to sve vise smetaju. Recimo razmak izmedju dve nozice na jednom IC-u moze da ima par pF parazitivne kapacitivnosti, jedan cm nekog provodnika (na PCB ili zica) moze da ima nekoliko desetina nH (nano Hendrija). Kod niskih ucestanosti, recimo u audio opsegu ove vrednosti skoro da mogu da se zanemare, ali kako se povecava struja i/ili ucestanost to sve vise i ti maleni delovi L i C pocinju da smetaju i unose nezeljeno ponasanje celog sklopa.
SMD tehnika je jednim delom upravo zbog tih problema i osmiljenja jer kako se to sve fizicki/gabaritno smanjuje tako i te parazitne L/C budu sve manje. Zbog toga je SMD tehnika uglavnom predvidjena za jako velike brzine, npr preko 50MHz pa duboko u GHz opseg.
Dakle parazitne L i C su neminovne pojave i jako je bitno da se ima o njima predstava a kasnije i da se uracunaju u proracun / dizajn elektricnog kola.
Ovo je inace jedan od razloga zasto cesto simulacija elektricnih kola ne daje iste rezultate kao i prakticno/konkretno napravljen uredjaj.
Za sto verniju simulaciju (kao sto spomenuh narocito kod velikih struja i ucestanosti) moralo bi da se se svaka veza umesto jedne linije u simulatoru predstavi kao ekvivaletni model gomile L i C!
Evo za primer nekoliko PDF-ova oko te problematike:
http://datasheet.octopart.com/...ruments-datasheet-10254985.pdf
http://www.ti.com/lit/an/sloa013a/sloa013a.pdf
http://www.ti.com/lit/ml/slyp173/slyp173.pdf
http://www.ti.com/lit/an/slva255/slva255.pdf
BTW: Cesto u prekidackoj power tehnici (SMPS) se za elektroliticke kondenzatore osim kapaciteta i ESR (ekvivaletne seriske otpornosti) MORA uzeti u obzir/racun i INDUKTIVNOST kondenzatora (ESL) koji poticu od njegovih prikljucnih vodova! Skoro isti problem je recimo i induktivnost izvoda/nozica prekidackih/izlaznih tranzistora. Znaci ni jedna komponenta nije savrsena, sve one imaju neke parazitne L i C :)
BTW2: Jos jedan nama mnogo blizi primer je recimo mrezni transformator gde parazitivna kapacitivnost koja nastaje izmedju primarne i sekundarne sekcije namotaja koja moze recimo da se krece u rangu od nekoliko stotina piko farada ili cak nano farada (jer imamo dve velike povrsine / "budze") moze tako "lepo" da pomogne da se smetnje iz mreze prenesu dalje u nas sklop i tako da prave problema recimo u digitalnoj elektronici, resetuju ili zaglupe kontroler, "nicim izazvano" :) Dobar transformator za takve stvari je gde su fizicki sto vise razmaknute primarne i sekundarne sekcije (smanjuje se parazitivna kapacitivnost) a ne klasika namotani jedna preko druge. Torusni transformatori su po tom pitanju "najgori"!
[Ovu poruku je menjao mikikg dana 16.04.2014. u 03:05 GMT+1]