Cimanje ljudi da salju kopije dokumenata je, naravno, samo psiholoska odbrana ...
... u strucnim krugovima poznata i kao "security through obscurity".
Sistem racuna upravo na "osbcurity", odnosno neznanje sirokog kruga ljudi koji sa domenskim registrom rade.
Drugim recima:
Vecina ljudi, navikla na UDBA/OZNA/BIA/MIA/CIA ... ce pognuti glavu i izvrsiti naredjenje, tj. priloziti kopije.
Malobrojni falsifikatori ce pokusati da izigraju taj sistem.
Vestih falsifikatora nema puno i oni ne trose gluposti na nesto sto se placa 25 evra.
Onim manje vestim su za to potrebni sati mrcvarenja, sto je gubljenje vremena.
Procenat takvih prevara je saimim tim srazmerno mali.
Ako je procenat prevara sistema manje od 5% - njegovi tvorci kazu da je sisetm "uspesan".
Onog momenta kada prevara bude vise od 5% - trazice se krv, mokraca, DNA, biometrija, chipovi za dzukele i macke ...
Kraj price.
Naravno da sve to postaje besmislica onog dana kada svaki gradjanin dobije svoj digitalni potpis. Onda lepo on posalje prijavu RNIDS, potpise to svojim digitalnim potpisom. RNIDS proveri autenticnost digitalnog potpisa kod nadleznog drzavnog organa za sertifikaciju i to je to. Nema provere u stotinama baza podataka, nema ni drzanja kopija poverljivih podataka, niti potrebe da se od ljudi uzimaju licni podaci tipa JMBG ili PIB ...
Holandija je upravo u tu svrhu pokrenula projekat DigID (
www.digid.nl).
A doke, bese, mi stadosmo sa Zakonom o digitalnom potpisu i sertifikacionim telima?