Leko, moguće je da je ovaj thread otišao u potpuno pogrešnu
stranu. Nije meni cilj bio da
sudim znanje nekog profesora,
nego da
ukažemna usko grlo u kome se u nekom trenutku nađu
đaci, koji konačno dođu na ES i traže pomoć. A onda ih ovde svi
zajedno dočekamo sa dobrodošlicom:
"nećemo da vam radimo zadatke,
pokušajte barem nešto sami pa ćemo vam pomoći".
Sa jedne strane "mi" smo u pravu, jer ni u kom slučaju nije normalno
da nekome završavaš školu, a sa druge strane
jasno mi je da
oni i ne mogu da nešto ozbiljnije "zapnu" sami.
Drugim rečima, razred se (po mom mišljenju) polarizuje na one koji
"mogu sve sami" i one
"koji čekaju da im drugi sve urade".
Onih srednjih, koji će
"da probaju sami" skoro da i nema.
Na ovim diskusijama sam u skorije vreme video samo dečka iz Slovenije
(Pajac) koji je pokušavao sam da uradi svoje zadatke.
A evo zašto je to tako (iz mog ličnog iskustva):
Napomena:
Iz ove priče izuzmi BG/NI/NS/PG univerzitet i njihove stručnjake
koji ipak na radna mesta ne dolaze "s neba pa u rebra", i osvrni se
na još najmanje 300 recimo srednjih škola u Srbiji u kojima se u
bilo kom obliku radi programiranje. E tu možeš svašta da sretneš.
U jednom većem gradu u Srbiji radi profesorka informatike koja me
je pre godinu dana (bez trunke blama) nazvala telefonom i pitala
"kako se beše pravi folder u Windows-ima", jer kupila je nov (inače
prvi) računar i hoće nešto da drži na jednom mestu.
Da li veruješ da takav profesor informatike može da animira *ceo*
razred, da preporuči knjige i uputi bilo koga o bilo čemu kada je
reč o IT? Ali takav profesor itakako zna da da težak zadatak za
pismeni, seminarski, i sl. Pa zar je malo zbirki zadataka iz Pascal-a?
S druge strane, jedan
mladprofesor informatike (a skoro su
svi danas takvi) željan dokazivanja i demonstriranja svog znanje,
đacima traži "dlaku u jajetu" i bukvalno ne da nikome da mu se
"približi".
O kakvoj pedagogiji mi onda pričamo? Po mom mišljenju, u oba ova
slučaja onaj "srednji sloj" prlazi u sloj "uradite mi zadatak", dok onaj
"sloj koji zna" mudro ćuti i čeka kraj godine.
Dalje (ovo je primer iz mog vremena) profesor jedva dočeka
dvojicu-trojicu koji se iole razumeju u programiranje (konkretno
mene i mog drugara), i ceo čas se svodio na diskusiju sa nama.
Mi smo bili srećni jer smo voleli da "pametujemo", a ovi drugi su
mogli da bleje dok se (po njima najdosadniji mogući) dvočas ne
završi.
Što se tiče knjiga, ne znam šta je tu bilo sporno kad sam rekao:
"Knjige su danas u programiranju apsolutno *nedovoljne* za bilo
kakav ozbiljan rad na polju programiranja.".
Nisam reko da ti ne trebaju, nego da nisu dovoljne.
Čak i da celu knjigu Borland C++ Builder 6 Developer's Guide znaš
napamet nije ti dovoljno da završiš *konkretan* posao, ako ne
posegneš i za drugim načinima dolaska do informacija.
P.S. Setih se još nečega iz "okoline". Kako su profesori "informatike"
deficitarni, prima se svako ko izrazi želju da radi. Tako je u jednom
rudarskom mestu (da ne imenujem)
"dok je služio civilni vojni
rok" (inače član ES-a i po mom mišljenju veliki talenat;) bio
profesor informatike u školi. Pa kad je digao ruke (mala lova), na
njegovo mesto je došao drugi (moj) kolega, inače u stalnom radnom
odnosu na drugom mestu. Pre toga opet su bili neki drugi... Pa da li
vam ovo odaje nekakvu ozbiljnost?
FREEWARE
Di rečnik,
v1.0.058 (srp-eng/eng-srp priručni rečnik)
http://www.antivari.com