Citat:
sasas: Na primer, ako prodajem usluge mesečno za 100.000 din + PDV, imam jednog radnika kom dajem bruto platu 40.000, i nemam nikakve druge troškove (hipotetička situacija :)
Koliko cca. dobije radnik, koliko ja, kad država uzme svoje?
ss.
Evo, da probam ja...
Radnik dobije 25.000.
Drzava dobije 15.000 od radnika + 15.000 od tebe + 5000 poreza na dobit + 5000 ako hoces da podignes dobit + 18.000 PDV = 58.000
Ti podizes 35.000 (od kojih ce drzava uzeti jos 5.000 kao PDV kad ih budes potrosio)
a moje vidjenje situacije iz naslova poruke je isto kao brokerovo:
Citat:
vlast na sve nacine nagovara ljude da otvaraju firme obecavajuci kule i gradove, kao da je resenje u tome da svako otvore firmu. Nigde u javnosti neces cuti da daju tacne inforamcije sta znaci otvoriti firmu, samo cujes hvalospeve, kako je to buducnost, kako nezaposleni treba da otvore mala li srednja preduzeca, kakoce se tako resiti nezaposlenist, kako ce da dobiju kredite, jednokratnu pomoc i sta sve ne (samo da se skinu sa Evidencije).
Nije mi jasno zasto, ali ljudi posle svega i dalje mnogo veruju drzavi i ne samo da se zatvara strasno mnogo firmi koje nisu uspele da nadju mesto na trzistu nego se istovremeno otvara isto toliko novih od kojih ce vecina zavrsiti na isti nacin...
Hteo bih da dodam da nije problem samo u iznosu novca koji drzava uzima, daleko veci problem je VREME koje se privatniku uzima na razno-raznu papirologiju. Znaci, ako je neko do juce radio "na crno" a danas pozeleo da radi legalno i da placa porez, postoji velika mogucnost da danas uopste i ne moze da se posveti svom osnovnom poslu jer se za postovanje svih propisa trosi katastrofalno mnogo vremena. Kako ne moze fizicki da se posveti poslu jer je sprecen drugim obavezama, tako ne moze da se posveti ni psihicki, jer sada umesto da smislja nove poslovne ideje opterecen je time da slucajno ne izgubi neki papir i da ne kasni sa predavanjem nekog izvestaja. Ja bih voleo da radim na crno ne zbog para, vec iskljucivo zbog toga sto bi mi mozak bio mnogo odmorniji...
Boze,
daj mi smirenost da prihvatim ono sto ne mogu da promenim,
hrabrosti da promenim ono sto mogu
i mudrosti da to dvoje razlikujem.