da one touch, dijete ce ti imat njemacko drzavljanstvo. zapravo dijete ti moze imat 2 drzavljanstva do avoje 18 i onda mora odlucit koje ce ostavit
evo link:
Jedno, dvojno ili visestruko drzavljanstvo?
Tek sto se nakon dugogodisnjih svadja oko donosenja novog Zakona o drzavljanstvu situacija na terenu u Njemackoj smirila, a sve su se politicke strane, a cini mi se i stranci pomirili s promjenama koje su od 1. sijecnja 2000. stupile na snagu, odjednom se ovog proljeca u tisku pojavila vijest da je najvjerojatnije preko 50.000 Turaka, njemackih drzavljana to drzavljanstvo ponovno izgubilo. Nastala je smutnja i mnogi „Nijemci” a medju njima i hrvatski, koji u dzepu nose dvije putovnice zapitali su se nisu li i oni ostali bez njemackoga drzavljanstva?
Ponajprije treba istaknuti da Njemacka 1. sijecnja 2000. godine nije izglasala neki potpuno novi Zakon o drzavljanstvu. Radi se o reformi Zakona iz 1913. godine. Istina, vladajuca koalicija je bila naumila izvrsiti temeljitu obnovu toga Zakona. Zbog otpora oporbe i njemackog pucanstva opcenito, dogovoren je izmedju vladajuce koalicije i oporbe takozvani „opcijski model” u kojem je doslo samo do nekih promjena u postojecem Zakonu, koje na oko nisu velike, ali dugorocno gledano mogu imati trajnije posljedice.
Najbitnija promjena je u tome sto je uz postojecu „vezu po krvi” (Ius sanquinis) uveden i „teritorijalni princip” (ius soli). To znaci da djeca stranaca koja su nakon 1. sijecnja 2000. rodjena u Njemackoj pod odredjenim uvjetom rodjenjem stijecu njemacko drzavljanstvo. Uvjet je da jedan od roditelja najmanje osam (8) godina regularano boravi u Njemackoj. Takova djeca zadrzavaju i drzavljanstvo svojih, jednog ili oboje roditelja. Po navrsetku punoljetnosti (18 godina) ti se mladi moraju pismenom izjavom najkasnije do navrsene 23. godine zivota izjasniti koje drzavljanstvo zele zadrzati, njemacko ili ono svojih roditelja. Izjavi li netko da zeli zadrzati „svoje” drzavljanstvo, automatski gubi njemacko drzavljanstvo. Isto vrijedi i nakon navrsene 23. godine zivota ako se netko nije izjasnio. Ukoliko netko izjavi da zeli zadrzati njemacko drzavljanstvo, obvezatan je do navrsene 23. godine zivota podastrijeti otpust iz drugog drzavljanstva. Ukoliko to ne ucini, gubi njemacko drzavljanstvo osim u slucajevima da je pismenim putem zatrazio zadrzavanje prijasnjeg drzavljanstva. Svi ostali stranci moraju njemacko drzavljanstvo zatraziti pismenim putem. Tako na primjer stranci koji osam godina redovito borave u Njemackoj imaju pod odredjenim uvjetima pravo da na zahtjev dobiju njemacko drzavljanstvo.
Koje drzavljanstavo vrijedi?
Ovo se pitanje cesto postavlja i na njega slijede razni, tocni, a i netocni odgovori. Ponajprije treba pojasniti da mnoge zemlje, medju njima i Njemacka ne zele da njihovi drzavljani imaju dvostruko ili visestruko drzavljanstvo. Zato one kod zahtjeva za svoje drzavljanstvo redovito traze otpust iz prijasneg drzavljanstva. Ima medjutim i zemalja kojima je svejedno imaju li njihovi drzavljani i neko drugo ili trece drzavljanstvo. Medju njih spada i Hrvatska.
Medjutim i drzave koje izbjegavaju dvojna drzavljanstva, cesto na temelju bilateralnih sporazuma i samim Zakonom o drzavljanstvu iznimno dozvoljavaju vise drzavljanstava. Tako Njemacka medju inim dozvoljava dvojno drzavljanstvo: a) gotovo svim drzavljanima Europske Unije kod kojih postoji i obostranost; b) osobama koje su kao djeca stranaca po rodjenju stekle njemacko drzavljanstvo do navrsene 23. godine zivota; c) djeci iz mjesovitih, njemacko-stranih brakova; d) osobama koje usprkos zahtjevu ne mogu dobiti ispis iz prijasnjeg drzavljanstva; e) osobama cije drzave ne otpustaju iz svojih drzavljanstava; f) osobama koje su svoju drzavu napustile iz politickih razloga; g) osobama koje bi temeljem ispisa iz prijasnjeg drzavljanstva imale negativne ekonomske posljedice. Iz navedenoga je vidljivo da veliki broj stanovnika SR Njemacke ima legalno dvojna i visestruka drzavljanstva. Medjutim ima i onih koji u tajnosti drze svoje drugo ili trece drzavljanstvo. Stranci koji ispunjavaju zakonom propisane uvjete, na zahtjev redovito dobivaju njemacko drzavljanstvo ako predoce otpust iz prijasnjeg drzavljanstva. Poznato je da su mnogi „novi Nijemci” nakon dobitka njemackog drzavljanstva ponovno trazili svoje prijasnje drzavljanstvo kojega otpustom redovito nisu bili izgubili. Nije bio rijedak slucaj da su kod svojih diplomatskih predstavnistava istog dana kad su zatrazili otpust, na drugom salteru zatrazili ponovni primitak u prijasnje drzavljanstvo. To je do 31. 12. 1999. godine bilo moguce jer je Zakon iz 1913. godine to dozvoljavao svima koji su svoje prebivaliste imali u Njemackoj. Tako su mnogi stranci s prebivalistem u Njemackoj, nakon otpusta ponovno dobivali prijasnja drzavljanstva i putne isprave, a da su pri tom legalno zadrzavali i njemacko drzavljanstvo. Drzavljani bivse Jugoslavije raspadom iste nisu automatski, bez zahtjeva dobivali neko od drzavljanstava novonastalih drzava. Ako su kod podnosenja zahtjeva boravili u Njemackoj, bili u posjedu njemackog drzavljanstva i do 31.12.1999. zatrazili i dobili drzavljanstvo nove drzave (npr. Hrvatske), nisu automatski izgubili njemacko drzavljanstvo.
Problem nastaje stupanjem na snagu gore navedenog Zakona o drzavljanstvu 1. sijecnja 2000. godine. U § 25 Zakona o drzavljanstvu vec je i prije bilo regulirano da njemacki drzavljani koji na zahtjev steknu neko drugo drzavljanstvo, automatski gube njemacko. Iznimka je bila ako su svoje prebivaliste imali u Njemackoj. U novom Zakonu dolazi do male ali bitne promjene: ukinuta je iznimka tzv. „Inlandsklausel” pa svaki njemacki drzavljanin koji poslije 01.01.2000. zatrazi i dobije neko drugo drzavljanstvo, bez obzira na njegovo prebivaliste automatski gubi njemacko drzavljanstvo. Vazno je znati da se stjecanjem drugoga drzavljanstva automatski gubi njemacko, bez obzira na to je li to poznato njemackim organima ili nije. Od toga trenutka te su osobe ponovno stranci u Njemackoj i potrebna im je dozvola boravka. Kako njemacki organi nisu u stanju sa sigurnoscu utvrditi je li neki njihov drzavljanin poslije 1.1.2000. zatrazio i dobio neko drugo drzavljanstvo, on ce se i dalje, do moguceg otkrica voditi kao Nijemac. No tko ne zeli zivjeti pod rizikom odnosno „nezakonito”, neka se obrati mjesnom Uredu za strance gdje ce mu se savjetovati sto je najbolje uciniti. Najvjerojatnije ce mu Ured za strance izdati neogranicenu dozvolu boravka