Citat:
pctel:
Na fakultetima nas uglavnom uce kako ekonomija funkcionise u uslovima privrednog rasta, dok situacije krize tek pomenu da su se desile par puta i ne govore nista o nacinima prevazilazenja istih. Dakle, da krenemo od najosnovnijih uzrocno-posledicnih veza:
Ne znam šta uče na fakultetima o krizama, ni šta ćeš ti da pretpostaviš o načinu prevazilaženja istih, ali neko moje mišljenje je da do krize, bilo lokalno, bilo globalno, dolazi zbog nekog velikog disbalansa, neke velike neravnoteže, koju obično nekim nepravednim i čudnim propisima, izazovu neki koji bi da iz nekog razloga sav novac završi u njihovim džepovima, ili njima bliskim. Nešto kao bolest u organizmu, to ti dođu takvi propisi za zdravu ekonomiju. Tako su ameri tokom one prethodne uspeli da dođu do faze da ako kupiš stan na kredit, i izdaješ ga, rata od izdavanja bude veća nego ona od kredita, pa još istim tim stanom garantuješ da ćeš kredit i vratiti. Šta očekivati sem da stane prodaja, jer ko bi prodavao ako može da izda pod boljim uslovima. A kad stane - stalo.
Citat:
1) Stampanje novca - inflacija - devalvacija. Svi malo stariji clanovi foruma znaju da je SFRJ/SRJ/Srbija lider u svetu po broju pokusaja ove ekonomske strategije. I znaju da se to nikada nije dobro zavrsilo. Tj. uvek je zavrsavalo totalnim zaustavljanjem privrednih aktivnosti, propadanjem firmi, osiromasenjem radnika, sve u svemu kompletim ekonomskim sunovratom drzave, privrede i gradjana.
Ko što rekoh, meni ni štampanje, ni skidanje nula ne deluje strašno ako ga izvedeš po pravilima. Možeš baciti 1 dinar na celu Srbiju, i reći to vam je sva novčana masa, posle nekog vremena hleb ako je koštao 30 dinara koštaće 0,0000030 dinara a čokolada od 100 din postaće 0,0000100 din, ko bitkoin, i obrnuto, ako naštampaš trenutnu novčanu masu x10, rezultat će biti hleb od 300 din i čokolada od 1000 din. Ali ako si do tad pravio toliko hleba i čokolade, i od tad isto, ništa se suštinski ne menja. Jedini je problem ako onaj kralj sa početka priče ne obavesti na vreme podanike da će da ubacuje bakrenjake iz magacina u sistem, onda kao kod amera dok se cene ne iznivelišu svaki čas neko štuca, propada, ostaje da visi ako je svoje kruške prodao po 1 bakrenjak, a seme za sledeću sezonu već poskupilo sa 5 bakrenjaka na 10. Kad on jedan u nizu štucne, svi u nizu štucnu, a u gorim slučajevima potpuno zaustavljanje. Za takav ozbiljniji zastoj je potrebno više truda, kao opet USA 1929 ili kad je već bilo berza, bankarske usluge, usluge usluga i tako dalje.
Za sfrj ne pamtim, ali recimo ono što se devedesetih dešavalo, je da je štamparija na Topčideru non-stop radila neprekidno doštampavajući, prvo apoene, pa onda dodatne nule, što je rezultiralo konstantnom inflacijom koja se konstantno uvećavala do bezumlja, nema proizvodnje, prazne radnje. A dobar deo naroda se snašao tako što je sam sebi uveo alternativnu valutu dojč mark koju državna ekipa nije mogla da doštampava po volji, pa pričamo da smo živeli od dve marke mesečno, a u stvari 10 pfeninga bilo dosta za taj dan kad razmeniš.
S tim u vezi, ako je dinar stvarno stabilan već neko vreme, ništa ne bi falilo da skinemo dve nule i izjednačimo sa dolarom, odbrojavam ovde trocifrene iznose za čokoladu, i četvorocifrene za deterdžent, bolje da je čokolada 1,25 nego 125 čini mi se osećao bih se normalnije i lakše računao, i bolje znao šta koliko vredi.
Ako ne bi prošli kao Avram, prvo 1:1, pa 1:6, pa 1:100, i onda shvatiš tvoja valuta sama u stvari nije vredna kao nečija druga. Ali onda dinar nije stabilan, ma šta pričali.
Citat:
2) Velike ekonomske krize. Situacije kad dodje do pada privredne aktivnosti, ljudi ostaju bez posla, samim tim ti ljudi nemaju vise cime da kupuju robu i usluge, to vodi ka jos vecem padu privrednih aktivnosti, novom talasu otpustanja, novim smanjenjem kupovne moci, kada cak i oni koji imaju novac pokusavaju da ga panicno cuvaju za crne dane koji dolaze, svako ko nesto pokusava da proda spusta cene suludo nisko i na kraju niko nista ne radi niti zaradjuje, niti trosi.
Ko što rekoh, neki veći disbalans, neravnoteža, ko Michael Moore kad snima o USA da ni profi ekonomista ne ume da objasni koju to tačno bankarsku uslugu nudi njegova banka na prodaju, pa kad banka iseljava ljude iz kuće nudi im dnevnicu 1000$ ako sami izbace i svoje stvari napolje, a ovi to prihvataju. U tom slučaju nekim čudnim propisom prednost, bolja pozicija, data je banci koja to i koristi.
Citat:
Ove godine smo svedoci jedne neuobicajene situacije. Imamo veliku ekonomsku krizu, koja rezultira smanjenjem traznje za robom i uslugama, sto za prirodnu posledicu obicno ima strmoglav pad cena.... ali u isto vreme stamparije novca rade do usijanja, sto bi trebalo da rezultira rastom cena, novac se na silu upumpava u dzepove gradjana i privrede... drzave se zaduzuju, gradjani zadrzavaju prethodni zivotni standard, cene ostaju na istom nivou, 17 od 25 najuspesnijih USA kompanija akumulira taj novac i zaradjuje mnogo vise nego prosle godine.
Mislim da su se odlučili za najmanje zlo, sve ono što zafali - doštampaj, upravo da bi ljudi zadržali standard, i da ne bi dozvolili zastoj koji je velika kriza u stanju da izazove. Nešto ne mogu da zamislim da se sve države zadužuju? Kod koga? Uveren sam da će Kina i u vreme krize, i posle dosta dobro da funkcioniše. Ne znam koje su 17 kompanija koje akumuliraju?
Citat:
Postavlja se pitanje ima li izlaza ili je to put u sunovrat iz kog povratka nema. Novcana masa EU je povecana stampanjem za 10% tokom prethodnih godinu dana, USA za 15%, a Srbije za 42%!!! Da su svi povecali po 10%, niko nista ne bi primetio. Da su svi povecali za 42%, isto niko nista ne bi primetio. Medjutim, kolicina dinara je uvecana mnogo vise nego dolara i evra, sto je dovelo do ostrog pada vrednosti dinara, ali drzava srbija je otkupila visak dinara koji je prethodno napravila, prodavsi 2 milijarde evra, najverovatnije uglavnom istim tim megakompanijama koje gomilaju novac.
Ove vratolomije ne smem da komentarišem, ovako kako si opisao pitanje da li uopšte znaju šta rade, i koji je krajnji rezultat, primer sa kraljem sa početka je jednostavan, ali ovo ni kompjuterska simulacija ne bi razmrsila :)
Citat:
Dakle, da rezimiramo malo kakav je tok novca tokom korone. . .
Od tih megakreditora kod kojih se drzave zaduzuju, Srbija uzima 2 milijarde na zajam, koji ce posle vratiti visestruko vise kroz kamate koje ce placati godinama, decenijama i vekovima, ukoliko drzava kao takva bude postojala duze od 100 godina. Drzava tada nastampa dinare, za dinare se kupuje uvozna roba, posto tim firmama koje su prodale ne trebaju dinari oni se menjaju sa srbijom od koje dobijaju one 2 milijarde, srbija ce sad ponovo da puni dzepove gradjanima i privredi tim dinarima, ali će joj opet trebati dve milijarde kad se ti dinari potrose za uvoznu robu i tako sve dok strani mega kreditori jednog dana ne kazu - vise vam ne damo kredita, a hocemo da vi nama date devize za ove bezvredne dinare. . .
Au šta sve napriča :) U prevodu, pošto svoju privredu nemamo, propadamo pre ili kasnije.
Citat:
Dakle, logicno, prirodni rasplet ovakve situacije je da vremenom ostanemo bez deviznih rezervi, da imamo ogromne dugove i da imamo ogromne kolicine dinarskih novcanica sa mnogo nula. Postavlja se pitanje ima li nekog drugog izlaza iz takve situacije, da li je moguce zamajac zaustaviti i pokrenuti na suprotnu stranu, ka smanjenju duga, povecanju vrednosti dinara, jacanju domace privrede, povecanju deviznih rezervi? Da li smo bas osudjeni na propast, ili mozemo nesto da promenimo u svoju korist?
Nema zamajca bez privrede, kad Koštana Vranje krene da se oporavlja, i izađe na strano tržište, pomogneš joj ma kako bilo, a ne da posadiš Geoks u Vranje ma kako već bio na tržištu, od samih plata nemaš ništa, ako profit ide drugde. I Dinkića u aps sa oduzimanjem sve imovine. Šta bi Knjaz naš ponos kupila Koka Kola? :) I njega u aps tog što je prodao. Ako vredi što prodaješ, ako ne vredi ko bi to kupio, nego "ulaganje" x mil eura, i prodaja za proviziju u džep. Uveren sam da je Nevena Leskovac mogla da napravi kupku isto kao i Nivea, al mi više volimo Dove izgleda. I mine od 120 milimetara. Nabroj šta je sve prodato i raskupusano od devedesetih do danas. Nego dok su drugi delili vaučere neke izgleda, naši generali autobusima u Apatin da kupe akcije, e jbg. Sad oni lepo žive uveren sam, ni od čega. Ali dobro pre neki dan sam mogao da naplatim dividendu od telekoma 30 akcija dividenda 2 dinara, 60 dinara u kešu na ruke, zar je malo na ovu krizu? :)
Nemoj da pricas?