Vidiš, ne možeš ti kada dizajniraš sistem jednostavno reći: "Ovo je ispravno, nisam pristrasan.", već moraš imati argumentaciju zašto je nešto ispravno. Da, razmatraš ljude ovakve kakvi jesu, samo što ne znaš ko si ti od svih njih.
Evo ti jednog primera iz prava na samoodbranu:
Recimo da deset nedužnih ljudi predstavlaju smrtnu pretnju jednom nedužnom čoveku, pri čemu oni predstavljaju pretnju po njega usled okolnosti koje su izvan ljudske kontrole i da obe strane to znaju. Recimo, tih deset ljudi se vozi autobusom kome su otkazale kočnice (mada je prošao sve tehničke preglede), tj. usled onoga što prvnici nazivaju "višom silom", a taj autobus će zgaziti tog jednog čoveka. Jedini način da se taj čovek odbrani je da ispali raketu na taj autobus, ali u tom slučaju gine svih deset putnika. Da li u tom slučaju on ima pravo da ispali raketu na autobus u nužnoj samoodbrani?
Ako ne znaš da li ćeš biti jedan od putnika u autobusu ili pešak sa raketom na koga ide autobus, deset puta su veće šanse da budeš jedan od tih deset, nego da budeš taj jedan jer je njih deset, a ovaj je jedan. Ako glasaš za ishod racionalno, onda ćeš glasati u korist tih deset, jer ako se po normama zaštite oni, onda kada naiđe takva situacija, ti ćeš imati veće šanse budući da je verovatnije da ćeš biti jedan od deset, nego onaj jedan. Iz toga sledi da taj jedan u tom slučaju nema takvo pravo na samoodbranu.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.