U redu je, prihvatam činjenicu da je mnogo toga loše definisano i postavljeno u našem obrazovanju, a posebno u informatici.
Što se programiranja tiče, uopšte nemam nameru da branim stav da to treba biti obavezan predmet, niti da dokazujem da ćemo time dobiti nekakvu novu srpsku Nokiu, a pogotovu ne da će se time uvesti neki red.
Naprotiv, pozivam sve vas koji živite od toga, radite i vidite probleme svakodnevno, da je vreme da se i vi uključite i kažete šta zaista mislite da učenici uče u školama.
Pošto ste verovatno stekli potpuno pogrešan utisak o meni na osnovu mog posta, pokušaću da pojasnim još jedan veoma važan problem. Jasno je svima da se nove tehnologije brzo menjaju i da moraju stalno da se prate. Koliko god neko imao praktičnog iskustva u raznim pravim projektima (web tehnologije, mreže, baze podataka, dizajn, programiranje...) radeći u nekoj firmi (a ne u školi) ukoliko prestane da prati za par godina će biti skoro već potpuno van igre.
Dakle, zaista želim da svi koji budu čitali ovo imaju i tu činjenicu u vidu. Bilo bi sjajno, skoro idealno, kada bi i ljudi koji odlučuju o obrazovanju bili svesni toga, makar za početak, a još bolje ako bi i bili u stanju da sve to permanentno prate, mere, analiziraju i menjaju. Verovatno bi nam svima bilo lakše.
Što se tiče čuvanja časova, moram da kažem da je i to samo delimično tačno i da može da se kaže da je skoro obrnuto proporcionalno sa godinama života, a itekako ima veze sa stečenom fakultetskom diplomom.
Mlađi nastavnici informatike (ako imaju neko praktično iskustvo iza sebe) još uvek mogu relativno lakše da promene posao. Takođe, ljudi koji su završili elektroniku smer RTI i dalje imaju kontakte sa kolegama koji rade u firmama kao što su pošta, telekom, eps, banke ili privatnim firmama koje se bave proizvodnjom uređaja za koje treba pisati softver.
Ovde se zaista ne radi o čuvanju časova, već o mnogim drugim stvarima, a pre svega o budućim generacijama.
Pošto neka razmišljanja idu u stilu to nam nije potrebno, svako može sam sve da nauči (ako je pametan) i ako se većina stručne javnosti iz naše oblasti složi sa tim, pa svi to onda moramo da prihvatimo.
*************************************************************************
Nemam nameru da budem ciničan, već konstruktivan. Nije mi strana ideja da je sve ovo potpuno bespotrebno.
Slobodno možemo reći da svako danas može da pronađe sve što mu je potrebno na internetu (odnosno google-u). To je potpuno tačno.
Time je svako školovanje postalo potpuno apsurdno.
To važi za skoro sve predmete a pre svega za:
geografiju (mape, statistike, satelitski snimici, vremenske prognoze, planovi gradova, navigatori, satnice polazaka aviona, vozova, autobuskih linija sa svim stanicama, sajtovi turistički agencija, autoruteri, sajtovi vlada svih zemalja sveta i svetskih organizacija),
ustav (svaki zakon može da se pronađe na zvaničnim sajtovima javnih ustanova i vlada),
književnost (elektronske biblioteke),
istoriju (razne vikipedije, enciklopedije, snimci važnih događaja, animarani filmovi ratova),
engleski jezik (razni rečnici, prevodioci, gramatičke provere, vežbe izgovora, književnost),
drugi strani jezici (isto),
likovno, muzičko, umetnost (MP3 biblioteke, programi za obradu zvuka i grafike),
geometriju i nacrtnu geometriju (zar uopšte treba nabrajati),
aritmetiku (svaki mobilni ima klakulator, a da ne pričamo o običnom Excel-u...)
ekonomiju, finansije i bankarstvo (ovde tek ne treba nabrajati jer je spisak više nego podugačak),
biologiju (anatomija, enciklopedije),
filozofiju, sociologiju i psihologiju (pregršt, enciklopedije, socijalne mreže, a koliko je tek samo veliki brat poučan, pa farma, pa razne društvene igre, igre na sreću i nameštaljke, afere, potrage, hronike, drame),
hemiju, fiziku (svaki eksperiment je sada dostupan na internetu)
veronauku (jer sada svaka verska zajednica ima svoj sajt, pa svako može da proučava ne samo jednu veru nego više njih ako želi, prava izborna nastava)
pa i srpski jezik jer ga ionako savako dete nauči još pre nego što pođe u školu (a koliko tek ima rečnika, knjževnih dela, gramatika, pravopisa na našim domaćim sajtovima).
Pa novinarstvo (tekst procesori, blogovi, sajtovi, sad je svako već sam po sebi novinar čim objavi neki blog, naročito ako to postane vest, pa ako još dostigne veliku posećenost ili gledanost, pa ko će onda da ospori stručnost takvog novinara?).
A i fizičko bi moglo da se ukine, jer na internetu svako može da pronađe video klipove sa raznim fiskulturnim vežbama i sportovima i da lepo kod kuće vežba umesto u školi, čime bi se u potpunosti i jednom zauvek rešili problemi održavanja fiskutlurnih sala u školama. Na kraju postavljam pitanje svima da li uopšte postoji neki sport u realnom svetu za koji nije već napravljen neki program, odnosno igrica? Mislim da ne. To je zaista sjajno, jer će svako dete kod kuće po svom afinitetu birati različite sportove koje će vežbati po 45 minuta, u pauzama između napornog učenja (odnosno guglanja).
Samo mi još uvek nije baš najjasnije a što baš svi hoće onda da ukinu samo i baš samo informatiku!?
A, pa da, verovatno u svim ostalim predmetima imamo informatički stručnije kadrove koji su informatički daleko pismeniji od samih informatičara (koji uzgred budi rečeno stvarno više ne znaju šta rade, nego maltretiraju decu i zapeli ljudi da drže neke nepotrebne časove po svaku cenu) i oni će sve ove informatičke sadržaje da obrađuju i kroz svoje predmete, tako što će se i dalje čvrsto držati table i krede (ili eventualno Power Point prezentacije, čast izuzecima), a naša deca će i dalje sedeti u klupama (kao pre 200 godina) i dalje će biti uglavnom pasivni i nezainteresovani posmatrači na času, pardon ionako će sve to sami naučiti kod kuće ili guglanjem (ako su pametni) ili na privatnim časovima (ako nisu baš toliko pametni), zar ne?
*************************************************************************
Dakle, ako se neko drži stava da je ionako sve sam naučio, pa to navodi kao glavni argument zbog kojeg treba ukinuti neki predmet ili oblast, onda neka bude pošten do kraja, pa neka napiše i sve ostale predmete koje je isto tako naučio sam i što je još važnije
neka tačno navede šta je to iz ostalih predmeta naučio u školi što mu je kasnije značilo u životu, a posebno što mu je koristilo u svakodnevnom radu u struci,
kako bi zaista imali pravu a ne iskrivljenu sliku stanja našeg obrazovanja.
Vreme je da prvo utvrdimo koliko je naše obrazovanje bolesno, a koliko zdravo i šta dalje treba raditi kako bi deca zaista dobila suštinski važna fundamentalna znanja koja će imati upotrebnu vrednost u njihovim životima.
[Ovu poruku je menjao dragilic dana 27.03.2010. u 02:05 GMT+1]
Dragan Ilić