Niko ne spori da je obuka super bitan faktor, ono sto tvrdim je da je jako tesko obezbediti dodatnu vrednost kao rezultat obuke jer se radi o koraku nazad odnosno dezintegraciji podele posla. Nije zadatak firme da obucava ljude, za to nije ni specijalizovan, postoji sijaset konflikata interesa, istovremeno jedino opravdanje za postojanje firme je smanjivanje transakcionih troskova uz sto manji porast operativnih troskova, ako operativne troskove zbog troskova obuke povecavas u vecoj meri nego sto smanjujes transakcione troskove onda firma kao takva gubi smisao, jednostavno ti je jeftinije da radis sa freelance ljudima sa projekta na projekat. To su stvari na koje treba obratiti paznju. Ono sto jedna firma treba da izgradi nije obuka nego slobodan tok informacija, organizacija istog i metode da bi znanje (i explicitno i implicitno) moglo da se sto brze i efikanije primeni za resavanje problema. Za to su ti potrebni obuceni ljudi, firme pribegavaju obuci kao nuznom zlu, jer nazalost namaju na koga da se oslone.
Seniori bas zbog toga nemaju osecaj takozvanog "diminishing return"-a (izvinjavam se ali ne znam kako to drugacije da kazem), pa umesto da im je prirodan izbor da povecaju i odrze svoju vrednost na trzistu osvajanje novih tehnologija biraju laksi put, pasivni put, jednostavno nece jer ne moraju da dele znanje sa juniorima. Sa druge strane jedan od razloga za to je cinjenica da su juniori isto pasivni odnosno ako im ne serviras obuku oni nece nista novo nauciti. Zamisli situaciju u kome juniori aktivni i uce, seniori u tom slucaju ne bi imali izbora nego da osvoje nove tehnologije sto brze istovremeno da bi to mogli efikasno da rade (a moraju jer im vrednost na trzistu ugrozena od strane aktivnih juniora koji su svakim danom sve bolji i kompetentniji), morali bi da prebace onaj deo posla koji njima postaje low na juniore koji tek osvajaju to podrucje... i kako bi to najlakse uradili tako sto ce deliti znanje sa njima, istovremeno ovo nije one way komunikacija, jer i seniori imaju sta da nauce od juniora, juniori donose sveze ideje oslobodjene od uobicajenih nacina na koji su se seniori toliko navikli da mnogo puta zaborave da je mozda doslo vreme kada treba da bace deo svog znanja i navika i da se prilagode novim efikasnijim metodama.
Naravno niko nije glup, (ima mali broj i takvih ne kazem), ali velika je razlika kad imas osnovna znanja pa mozes da delis znanje i da vrsis posao dovoljno efikasno i kada nemas osnovna znanja jos je i podela znanja u firmi blokirana ili ad-hoc odnosno prakticno nepostojeca, ili kada nove tehnologije i alate mozes efikasno da koristis sa potrebnim osnovama koji su realno smanjeni. Firmu na kraju krajeva ne treba da zanima ko ce da mu vrsi posao, treba samo da ga zanima da li taj koji vrsi posao ume da vrsi to efikasno. Problem je sto razvoj softvera nije industrijska disciplina, nemas tacno odredjen niz tacno odredjenih operacija za koje obucis coveka i postavis iznad njega nekoga ko ga kontrolise i ko odgovara. Jako je tesko meriti efikasnost, jos teze je meriti rezultate rada. Znas i sam da ponekad recimo bacanje 100k linija koda najefikaniji nacin da se stvori dodatna vrednost, kako to meriti, kako mozes da kazes da je -100k koda veca vrednost nego +100k koda? Ljudi van softverske industrije to nisu u stanju ni da zamisle, ali znamo da je to realna situacija koja se desava.
Imas firme koji se oslanjaju na unutrasnju obuku decenijama (IBM, GE i sl.) i oni konstantno dostizu dobre rezultate, ali to su firme sa neverovatnim resursima (i ljudskih i tehnickih) i firme kojima je jedan od "competitive advantage" cinjenica da su konstantno najveci inovatori i za to im je potrebna obuka koja je veca od trenutnog proseka. Jedan od nacina da obezbede to je da primaju pametne ljude koji nisu imali sredstava da uce na top univerzitetima pa zato sad moraju da prihvate da rade za 50% manje (tako diktira trziste), IBM i GE onda uzmu i tu razliku uloze u dodatnu obuku tih ljudi specijalizovano za svoje potrebe i tako dobiju specijalne ljudske resurse (koje posle plate kao da su zavrsili top univerzitete), pametne ali sa marginom znanja (zbog koje sad vec primaju vecu platu) koja je u velikoj meri ogranicena na firmu u kojoj su zaposleni, time nemaju incentive da napuste firmu jer ce drugde tesko moci da naplate to znanje. Sve u svemu radi se o obuci koja se oslanja na vec prilicno jake temelje. Manje firme (pa i velike) to retko mogu sebi da priuste a jos redje imaju razloga da tako rade. Sve dok je moguce redistribuirati troskove na korisnike (koji moraju da plate jer nemaju izbora) softverska industrija ce raditi ovako kako radi, jedini realan izvor vece efikasnosti i povecanja kvaliteta koda su nove tehnologije i alati sa vecim stepenom apstrakcije.