Da li se to stvara nova bolest i novi socijalni problem čovečanstva, ili je priča o novoj bolesti samo posledica kulture straha u kojoj danas živi bogati zapadni svet zaplašen terorizmom, sidom i rastućim kriminalom? Da li će se "variola vera" 21. veka zvati ZAVISNOST OD INTERNETA (Internet Addiction Disorder - IAD) ili PATOLOŠKA UPOTREBA INTERNETA (Pathologycal Internet Usage - PIU)?
Sve je počclo, naravno, u SAD. Strah od "nove epidemije" pokrceuo se oktobra 1997. godine, kada je gospoda Pcm Olbridž sa Floride izgubila starateljstvo nad svojom maloletnom decom. Ona je toliko vremena provodila u "onlajn životu" da je zaboravljala da svojoj deci priprema hranu u "oflajn životu".
A onda se saznalo da je danas u SAD jedan od čestih razloga za razvod braka prevelika opsednutost, naročito muževa, seksom i pornografijom na Internetu. Zene su se osećale manje vredne i manje poželjne svojim muževima. Od tog osećanja do bračnog prolema nije dugačak korak.
Naziv poremećaja
Termin "Internet zavisnost" nastao je u šali psihijatra Ivana Goldberga 1996. godine, koji je želelo da napravi parodiju na učestale anegdote o ljudima dji se život bitno promenio prekomernom upotrebom Interneta. No, da li se ovde radi samo o preteranom korišćenju Interneta, ili je to deo šire zavisnosti od kompjutera? Jer danas i u Srbiji srećemo, puno mladih koji nekontrolisano igraju video-igre i uopšte se "bave" računarom zapostavljajući obaveze.
Čini sa da normalna potreba za boravkom na mreži prelazi u patološku kada se ispune dva kriterijuma. Prvi kriterijum je provedeno vreme na Internetu. Prema nekima, to je četiri sata svakodnevno u dužem vremenskom periodu, a prema drugima, šest sati dnevno.
Drugi graničnik Internet normalnosti možemo nazvati kriterijumom "spajanja svetova". Prema njemu, patološka upotreba nastaje kada sajber-život postane svet za sebe i kada nije integrisan u stvarni život, nego je zamena realnosti ili beg od stvarnosti.
Koreni zavisnosti
Zavisnost od Interneta ili pnekomerna upotreba Intemeta ima najmanje četiri korena.
Prvi je socijalno-kulturološki. Ta zavisnost može predstavljati bekstvo od društvene realnosti koje nastaje kao posledica različitih životnih osujećenosti i nezadovoljstava.
Daigi uzrok je vezan za karakter Interneta. Na mreži se mogu graditi društvene veze -laka upoznavanja, jednostavna komunikacija... Takode, Internet lako simulira realan život.
Treći uzrok je socijalnopsi-hološke prirode. Na Interne tu možete postati ncko drugi, što naročito prija stidljivim, usamljenim i zatvorenim osobama. Preko mreže možete izbeći osećaje usamljenosti i bespomoćnosti.
Četvrti uzrok zavisnusti leži i u nekim psihičkim faktorima. Istraživači smatraju da osobe koje su sklone fantazijama, koje su stidljive, socijalno fobične, nezadovoljne socijalnim stutusom u sredini, depresivne, nesigurne - spadaju u rizične grupe.
Na kraju, koliko god da je čovek razvijao tchnologiju i širio granice svog uma, on je u isto vreme tu tehnologiju i um koristio i za (auto)destruktivna ponašanja. Možda je i zavisnost od Interneta samo kolateralna šteta razvoja ljudskog uma i tehnologije.
Tipovi Intemet zavisnika:
1. Kompulzivni pretraživaći informacija (Information overload)
2. Opsednuti sajber-seksom (Cybersexual addiction)
3. Zavisni od virtuelnih veza i prijateljstava (Cyber-relational addiction)
4. Opsesivni igrači na mreži: kockanje, interaktivno igranje (Net gaming)
5. Patološki korisnici elektronske pošte ili mejloholičari (Mailholism)
dr Aleksandar Jugović
sa Katedre za prevenciju i resocijalizaciju poremećaja u ponašanju Defektološkog fakulteta u Beogradu