Citat:
mistas: Ta informacija je jako bitna i vredi puno svima nama koji planiramo da odemo put norveske.U svakom gradu ima ljudi koji su otisli u norvesku da rade,samo ih treba naci i jos da budu voljni da pomognu.Ako ih ne poznajete vi poznaje ih neki vas rodjak,drug,drugov rodjak,vredi pokusati da se uspostavi kontakt.
Dakle veza je kljucna za pocetak
Ovako mozemo samo mi koga tek ceka ovakva avantura da razmisljamo. U par zemalja i na netu sam pokusavao da nadjem posao u inostranstvu, nisam puno birao, ali odavde sam imao slabu predstavu o zapadu. Najcesci odgovori su bili da se ne dolazi jer je kriza, nema posla i slicne stvari. Cak i od najblizih, koji to govore, a ipak rade i ostaju u tim zemljama. Da sam sve to poslusao, nikad se ne bi usudio da pokusam preko, a da su forumska slova jedina sredstva komunikacije, pomislio bi da mi zivimo bolje od svih njih.
Jednom sam u Svajcarsku otisao sa drugom. Njegova dobra drugarica, srpkinja, koja ima par stanova u Svajcarskoj, dosla je u Beograd i nama licno obecala svoj jedan slobodan stan, koji ne koriste da ce nam dati za mesec dana dok se malo ne snadjemo. Mi super, cujemo se telefonom, najavimo dolazak, ona sve super jedva ceka i mi naivni, dodjemo tamo i posle 4-5 sati cekanja po izlazsku iz autobusa da ona dodje sa posla, kaze nam samo da ne moze da nam da stan. I tako se cimali kod nekih poznanika po Svici dok se ne vratimo kuci. U medjuvremenu upoznali mnoge Srbe, koji su isti kao i mnogi i koji ce ti dati lep savet da se vratis kuci, da su u krizi itd. Zao mi je da kazem da su nasi preko veoma prost narod, maniri losi. Ne zelim da povredim nekog, ali nisam se razuverio ni kasnije. Upoznao sam lopove, sitne kriminalce. Nisam upoznao ni jednu porodicu da je bila u normalnom braku. I niko nije bio iz Beograda.
Nisam odustajao, verovao sam da cu uspeti, da to nije tako, a i kad vidim samo neku nasu vest na nekom kanalu, dodatno sam "inspirisan" da odem. Otisao sam u Englesku i sam trazio posao, da nisam upoznao ni jednog naseg i kako ne znam, ali sam imao 4 posla. Kad proguglate, videcete da u Engleskoj vlada isto neka kriza, nezaposlenost velika, a najveca istina je bila da su poslovi sa najmanjom platom slobodni i da to retko ko hoce to da radi. Bilo je tesko u Engleskoj, radio i vozio bajs sa posla na posao, ali je vredelo. Posle nase krize, ovu nisam osetio. Otisao sam posle na Maltu i tu se sa nasima dosta upoznavao, i opet, upoznao sve same "muljatore". I nisam se lepo osecao.
Dok sam bio u Engleskoj, svako slobodno radno mesto, u mestu gde sam ja bio, bi reklamirao na jednom portalu, ali je zeznuto jer Engleska ne prima nase bez vize, pa su se javljali samo oni koji su bili vec tamo.
Jos nesto, a to mi se svidelo, nasi se drze zajedno u inostranstvu samo po rodbinskim osnovama, dok se bosanci drze i podrzavaju jedni druge.
Samo jednom sam naleteo na coveka sa foruma krstarice koji je par godina na forumu velikodusno pomagao svim nasim ljudima da se zaposle u Grckoj i vidim da to i sad radi. Ne pomaze materijalno, niti da udomi nekog, vec savetima za one koji ce otici tamo da probaju da bi zaradili nesto ili ti boljim zivotom. Meni licno nije pomogao, jer sam bio bas mlad, a nisam znao engleski, pa nije zeleo da obecava. Tako su dvojica nasih, koje je taj covek docekao i poveo da nadju posao, i nasao posle par sati, poceli posle samo 10ak dana da pljulju po njemu jer im je nasao posao koji je imao manju platu. Nigde zahvalnosti za njegov trud.
Sve ovo gledam iz nekog ugla mladog coveka, zeljnog boljeg. Boricu se i dalje koliko mogu i nadam se da necu zaboraviti osecaj neizvesnosti koji sam imao i koji imam i biti u stanju da i dalje pomazem drugima kad budem u situaciji za tako nesto.
Siguran sam da postoje mnogi koji razmisljaju slicno kao i ja.
Uf, bas sam se raspisao :))