„Moja majka potiče iz veoma stare porodice u kraju u kome smo živeli, u kojoj je bilo više generacija pronalazača. Njen otac i ded pronašli su mnogo orudja za kućnu, poljoprivrednu upotrebu i druge potrebe. Ona je bila doista velika žena, velike sposobnosti, odvažnosti i snage, koja je prkosila mnogim burama u životu i prolazila kroz mnogo iskušenja izvlačeći iz njih lična iskustva.
Moja mati bila je pronalazač prvog reda i ostvarila bi, po mome uverenju, velika dela da nije bila tako oadvojena od modernog života i njegovih bezbrojnih mogućnosti. Pronašla je i izradila raznovrsna oružja i sprave. Izatkala je i izvezla najfinije crteže koji su mogli biti načinjeni od konsa . Sejala je, negovala biljke i izdvajala vlakna sama bez ičije pomoći. Radila je neumorno, od jutra do kasne noći i svojim rukama je pravila veći deo odela i drugih domaćih potreba. Kada je navršila šezdeset godina, prsti su joj bili još uvek tako pokretljivi da je mogla “zavezati tri čvora na trepavici!",
Ostalo je zabeležepo da je Tesla i u Americi, kaa najveću svetinju, čuvao đačku torbu koju mu je majka izatkala. Tesla priznaje da je svoj pronalazački dar dobio od majke, a od osa Milutina, sveštenika, dužpo vaspitanje. Majka Djuka, kojoj je otac takođe bio sveštenik, bila je nepismena, ali izvanredpo pametna i duhovita osoba. Bila je najstarija i imala je sedmoro braće i sestara o kojima se brinula posle smrti svoje majke.
Znala je mnoge srpske narodne priče i pesme koje je kazivala na prelima, na kojima su momci i devojke, a i stariji, voleli da je slušaju. Tesla je podražavao stare narodne junake, a posebpo Marka Kraljevića zbog koga je, dok je ,sabljom odsesa o glave Turaka" - divne lale - od majke dobio i batine. Mnoge stare legende iz njenih priča zapamtio je Tesla, kada se kasnije otisnuo iz rodne Like.
Rodnu kuću Tesla je spomenuo u pismu mladoj gospodjici, dvanaestogodišnjoj Poli, ćerki Konstantina Fotića, tada ambasadora Kraljevine Jugoslavije u SAD. Pismo je neobičnog i vrlo zanimljivog naslova Priča iz mladosti koje je ispričao starac (čuva se u Teslinom muzeju). Prisetio se rodne kuće u Smiljanu i svog najranijeg detinjstva:
„Šaljem ti sliku kuće u kojoj sa m imao mnogo veselih i tužnih doživljaja i u njoj sam, čudnim stisa jem okolnosti, rođen. To starinsko zdanje, kao što na slici vidiš, smeštepo je podpo šumovita brežuljka koji se zove Bogdanić: U blizini kuće je crkva, a iza crkve, malo poviše, groblje. Najbliži naši susedi bili su daleko tri kilometra. Zimi, kad bi sneg napadao metar - dva, bili smo potpupo usamljeeni!"
Tesla u tom pismu spominje i majku Djuku, koja mu je stalpo govorila da se ne igra ljubimcem mačkom „kako ne bi izazvao požar". Tesla je Tag prvi put otkrio elektricitet, ali u crnoj mački krila se i stara srpska mitologema da se u njoj pojavljuje “zao duh". A isto tako i da svoje ljubimce - golubove, piliće i ostale ne unosi u kuću. Tadašnji Srbi, inače, nisu davaln mački da spava kraj ognjišta.
Uspomena na jednog gusana - koji je jurio malog Teslu po dvorištu i šičao, a čak ga je jednom i ščepao svojim kljunom za goli trbuh - ostala je u dubokom sećanju. Nikog se nije bojao, čak ni vuka, koga je jednom sreo u šumi - osim toga gusana. Njegove dve tetke su ga stalno zadirkivale zbog gusana, a možda je zato kasnije napisao da ih nije voleo i da su bile ružne:
„Ničega se nisam plašio toliko kao od poljubasa te dve toliko ljubazne, koliko i neprivlačne tetke!"
Tesla je otkazao mnoga predavanja po Evropi zbog majčine bolesti, te je u aprilu 1892. došao u Smiljane i pokopao svoju
majku. Samo nešto više od mesec dana kasnije u Beogradu mu je odato veliko priznanje i iz tih dana je i njegov nezaboravni susret sa pesnikom J. Jovanovićem Zmajem. U decembru te godine primljen je u Srpsku kraljevsku akademiju nauka.
Susret sa Sarom Bernar
Mnoge žene interesovale su se za Teslu; On im je imponovao kao obdareni naučnik, ali su mnoge nastojale da njegov „usamljenički život" učine prijatnim. Kretao se, medjutim, u visokom društvu u kome su poznate žene „vodile glavnu reč", ali je nastojao da „pobegne iz takvih društvenih okova".
Od mnogih žena sa kojim se susretao izdvajaju se lepotica ledi Ribsled (ranije gospođa Džona Džekoba Astora); gospodjica Ana Morgan, čijem se idealizmu otvoreno divio; gospodjica Margarita Merington, za kojue Tesla govorio da je ostavila na njega dubok utisak ne samo zato što je bila dražesna, ljupka i visoka, već odlična pijanistkinja i autor mnogih muzičkih dela, i najzad, pored drugih i francuska glamur glumica Sara Bernar.
U knjizi o Tesli pisac John O'Neill -Prodigal genius (Džon O'Nil - Uzvišeni genije) ovako je opisao jedan susret sa Sarom Ber nar, dok je - pošto je stekao priznanje u Americi - boravio u Parizu:
„Dok je sedeo pred jednom kafanom sa nekim svojim mladim prijateljem, usred razgavorne, otmeno odevene gomile, naišla je jedna ljupka, divno obučena mlada žena sa moderno očešljanom crvenom kosom u kojoj je Tesna odmah prepoznao Saru Bernar, slavnu francusku glumicu. `Božanstvena Sara' prošla je sasvim blizu njegovog stola i kad se udaljila korak-dva, ispustila je vrlo značajno malu čipkanu rukavicu.
Tesla je u tren oka skočio. Dohvatio je maramicu i, držeći šešir u drugoj ruci, po- - klonio se duboko i pružio maramicu lepoj tragetkinji, rekavši:
- Gospođice, Vaša maramica! I ne pogledavši ni za trenutak u njepo ljupko nasmejano lice, vratio se na svoje mesto i nastavio razgovor o svojim ogledima!"
Još zanimljiviji bio je dijalog izmebu Tesle i ljupke gospodjice Merignton koju je jednom, diveći se njenoj lepoti i muziciranju, kako je zabeležio O'Nil, upitao:
„Zašto Vi ne nosite dijamante i nakit kao i druge žene?"
- To nije stvar moga izbora! - odgavorila je ona! - Ali i kad bih imala dovoljno novca da sebe natovarim dijamantima, ja bih gledala da ga bolje upotrebim!
- Šta biste Vi uradili e novcem, kad biste ga imali?
- Kupila bih kuću izvan grada, samo što ne bih volela da dolazim u predgradja, i da se vraćam!
- E, gospođice Merington, kad ja počnem da zgrćem moje milione, rešiću Vam taj problem. Kupiću čitav jedan skver, ovde u Njujorku, usred tog skvera sagradiću Vam vilu i posadiću drveće svuda oko nje. Onda ćete imati letnjikovac i nećete morati da idete iz grada!
Incident sa haljinom
Tesla je imao poseban odnos prema svojim sekretaricama: zahtevao je od njih da budu lepo obučene i, najzad, po njegovom ukusu. To se odnosilo na Mjuriel Arbus i posebpo Dorit Skerit, koja ga je obožavala i pod njegove stare dane. U svojim uspomenama sekretarica Dorit Skerit je zabeležila „incident sa haljinom":
„Teslina pojava i maniri bili su impresivni. Njegove duboko usađene, čeličnosive, blage, no opet prodorne oči, činilo se da vide vaše najskrivenije misli. Njegovo lice sijalo je gotovo eteričnim zračenjem. Njegov genijalni osmeh i otmenost strpljivosti uvek su odavali osobine džentlmena koje su bile toliko usađene u njegovu dušu!"
Skerit je bila s Teslom i 1903. kada je zapao u ozbiljne novčane probleme. Vratio se na Long Ajlend gde je nameravao da podigne kupolu od 55 tona na visinu od 25 metara, čiji vrh je trebalo da cc pokrije bakarnim pločama. Time je nameravao da šalje radio signale i da vrši bežično prenošenje energije. Tesla je nekoliko noći vršio eksperimente: od sferične kupole na sve strane letele su vatrene, zaslepljujuće strele. Sredinom te godine novčani problemi su još više narasli, pisala je Skerit, a posebno su došli do izražaja kada je Tesla izjavio da radi na terapeutskom oscilatoru, što je posebpo interesovalo lekare.
Za mali Teslin kalem bilo je mnogo interesovanja, pisala je Skerit. Investitor je obećao tada Tesli unosan posao s medicinskim aparatima, pa mu je naložio da nastavi posao kao i u Vordenklifu, kada je s kupolom, sa koje su sijale zaslepljujuće strele. List North American pisao je 18. maja 1902. da navodno planeta Mars šalje signale Americi, kao i da Tesla smatra da treba više koristiti energiju vetra.
Skerit je pisala kako je, jednom, satima birala haljinu, ali se Tesli nije dopadala. Jednom joj je rekao: „Gospođice, šta vam je TO što nosite na sebi? ne možete ići tako odeveni kuda sam želeo da Vas pošaljem. Želeo sa m da odnesete pismo jednom vrlo uglednom bankaru dole u gradu, a šta he pomisliti ako neko iz moje kancelarije dođe odeven u takvu nakazu od haljine?... Kad biste bili umešni kao moja sestra, koja sama sebi šije sve haljine, ne biste morali da nosite tu rugobu... Sledite uvek prirodu kada je u pitanju Vaša haljina. ne dozvolite da modni žurnali unakazuju našu
prirodu!"
Kada je Tesla 1912. radio u laboratoriji u Zapadnoj 40. ulici broj 8, Skerit je često išla u njujoršku Javnu biblioteku, koja se nalazila preko puta. Za Teslu je istraživala podatke zajedno sa drugom sekretaricom, Mjuriel Arbus. Od tada, pa u narednih 10 godina, sve go 1922. bila je pouzdan Teslin saradnik. Delila je i njegove krize i uspehe. U tih deset godina Skerit je, kao i Mjuriel Arbus, s obzirom da je Tesla radio preko cele noći, go pet izjutra, morala da ga, po njegovoj želji, sačekuje ispred laboratorije na pragu i da uzme štap, šešir i rukavice. Tada bi obe sekretarice jurile po laboratoriji da što pre navuku roletne.
,Zastori su jedipo bili podignuti, kada je napolju besnela oluja, sa munjama i grmljavinom. Tada bi Tesla legao na svoj crni angorski otoman i gledao nebo. Mi smo morale da izađemo i da budemo tihe, jer je Tesla, dok je gledao u nebo, pričao sam sa sobom. Samo tada bio je govorljiv, inače bio je ćutljiv dok je razmišljao!"
Kao što čovek voli ženu
Tesla je stanovao u apartmanu hotela Sent Redžis. Ostao je jednom bez novca , pa kako račun duže vremena nije bio izmiren, policija je otpočela da pleni i iznosi stvari. Ostala mu je samo Edisonova medalja, vredna 100 dolara. Tesla je ovu medalju ponudio svojim sekretarisa ma. Mjuriel Arbus i Doroti Skerit odmah su odbile, a Arbusje zapisala:
Doroti i ja imale smo nešto novca u torbama. Ponudile smo Tesli. Videle smo, njegove oči su se osmehivale. Iz fioke u svojoj kancelariji izvukao je nešto sitnine; bilo je oko pet dolara i poslao me da kupim semenke za njegove golubove!"
Mjuriel je mnogo naučila od Tesle pomažući mu oko patenata i njihove registracije. Bila je i šarmantna plavuša koja je plenila poglede muškaraca. Posle Tesline smrti osnovala je sopstvenu firmu za kupovinu alatnih mašina i u vreme dok se rat u Evropi bližio kraju, bila je direktor moćne njujorške kompanije Arbus Mašin Tul Sejls.
U knjizi Margaret Cheney - Man out of Time (Margaret Čejni -Čovek izvan vremena) - kao i u drugim knjigama koje su pisali Dejvid Pit, S. Bokšan, Vladimir Njegovan, V. M. Popović, Aleksandar Milinković i drugi - opisana je neobična, ali za ljude našeg podneblja, normalna ljubav prema golubovima. Tesla je mnogo voleo golubove, pa je Čejni, pozivajući se na rukopis O'Nila Genije, napisala kako se Tesla jednog januarskog dana 1921. razboleo i tad, po običaju, nije dozvolio da pozovu lekara. Nije imao snage ni da se vrati u svoj apartman u hotelu Sent Redžis, ali je dozvao sekretaricu i tihim glasom joj naložio da pozove spremačicu sa 14. sprata hotela i da nahrani golubove u njegovom apartmanu,posebpo onog„beloga goluba sa sivim tačkama na krilima"!
Čak i kad je taj golub bio bolestan, Tesla nije napuštao svoj apartman. Skerit se sećala da je Tesla bio radostan kada se vraćao na rad, no ubrzo i tužan, kad je golub uginuo. Pozvao je jednog poznanika iz predgrađa da ga sahrani, ali je već tokom dana promenio mišljenje i sam to uradio.
O'Nil, koji je bio član jednog spiritističkog društva, pisao je o Teslinom mističnom simbolizmu u belom golubu, pa je zabeležio Tesline reči: „Postojao je jedan golub, divna ptica , čisto bele boje sa sivim mrljama na krilima; ovaj je bio drugačiji. Bio je ženka. Ma gde cc nalazio, golub bi me pronašao: kada bih poželeo da je vidim samo sam pozvao i ona bi doletela do mene... Voleo sam tog goluba. Da, voleo sam je kao što čovek voli ženu i ona je mene volela!".
Pored spiritualističkog, u odnosu bele golubice i Tesle, mnogi psiholozi, koji su se bavili simbolizmom ptica u životu pronalazača, među njima i dr Džul Ajzenbad, smatraju da je „ptica starovremeni univerzalni simbol majke i njenih grudi koje pružaju hranu", odnoscpo da postoji mnogo prauzroka simbola goluba u životu mnogih pronalazača i njihovih neuroza u odnosu prema majci u detinjstvu.
Tesla je obožavao majku i golubove još u detinjstvu. Po starom predanju u Srba u golubovima žive duše naših izumrlih predaka!
Četiri dame
Tesla je bio vrlo visok i suvonjav, lepog lica i privlačan, miran i s obzirom da je govorio tiho, odavao je utisak da je stidljiv, lepo se odevao i pošto je imao veliku garderobu, vodio je računa o svom dobrom izgledu. Dok su drugi, pogotovu u mladićkom dobu, čeznuli za visokim društvom, u kome su se kretale poznate i rado viđene žene, Tesla kao da je izbegavao takve susrete. Vladao je svojim osećanjima, ali nije bio - mada se nikada nije ženio - ženomrzac, kako su neki hteli da ga predstave.
Mnogi autori, pisci njegovih biografija, želeći da proniknu u sve tajne njegovog života, jednoglasni su u jednom: Teslin stav prema ženama bio je uvek paradoksalan, ali je idealizovao ženu i mada ju je uzdizao iznad ostalih ljudi „ženu je ipak posmatrao sa čisto objektivnog i mateijalističkog gledišta, kao da u njenoj prirodi nema dugovnih sadržaja".
Mnogi ovo tumače kao znak dalekog unutrašnjeg sukoba koji se odvijao u njegovoj psihi: kad je imao tri godine slučajpo je u crkvi stao na haljinu jedne žene, zbog čega je od odma dobio šamar. Ali, kako je Tesla celog života iskazivao zdrav stav prema ženi, kao dobrom saradniku, može da se zaključi da je sve to bilo u njegovom hladnom i objektivnom podešavanju sopstvenog života.
Jednom je Tesla okupljenim lepim saradnicima - koje je uvek oslovljavao samo sa ‘gospođice' - pošto ga je napustila veoma dobra i iskusna sekretarica radi udaje, rekao: ,Nemojte se udavati premlade. Ako se udate isuviše mlade, onda vas uzimaju većinom zbog lepote, a deset godina potom, čim lepota prođe, postajete muževima dosadne i oni se interesuju za druge!".
Ako se odbaci ovaj stav izvesne hipokrizije, važnije je šta e Tesla rekao jednom novinaru The Collier's u intervju 23. prila 1925: „Ženski um već je pokazao sposobnost za sve ljudske duhovne tekovine i postignuća, i kako nova pokoljenja budu dolazila, tako će će se i ta sposobnost razvijati; prosečna žena biće isto tako dobro obrazovana kao i prosečan muškarac, a potom i bolje, jer uspavane moći njenog duha biće podstaknute na rad koji će biti utoliko veći ukoliko su one vekovima mirovale. Žene se neće obazirati na ono što je bilo, i zaprepastiće civilizaciju svojim napretkom!".
Svakako, da je u svojim vizijama Tesla naslućivao moć žena. Zar se, uostalom, nije divio i svojoj majci, prohalazaču mnogih korisnih stvari u svom domaćinstvu. On je cenio osobe koje su iznad “samog onog što ih čini ženom", odnosno pokazivao je određeno poštovanje prema pesnikinjama, slikarkama, pijanistkinjama, posebno osobama odanim svojim porodica ma. Drugim rečima, ,samo najotmeniji tip žene mogao cc približiti Tesli do granica prijateljstva"; On ih je u svom duhu lišavao njihovog pola, odbacujući svaku „emotivnu privlačnost".
Ipak, četiri dame su se neobično interesovale za Teslu. To su bile: Frensis Vorvik, Flora Dodž i dve Katarine - gospođice Mon i Džonson, dok je od jedne, anonimne, s inicijalima B. Do, koja ga je u pismu upitala da li je oženjen, odgovorio: „Pošto želite da znate, kazaću Vam, ne samo da nisam oženjen, već i to da nijedna žena nije nikad ušla u moje misli"!
Odgovor je bio: „Vaša izjava u vezi sa Vašim nežestvom ne laska mom polu... Budući da sam udata žena, ne mogu Vam poželeti ništa bolje nego da ubuduće ne govorite: `Nikada nijedna žena nije ušla u moje misli'!".
Iako je tako odgovorio i dobio nadasve „ženski" savet, voleo je da bude u društvu žena, a lepim je poklanjao bukete orhideja. S Katarinom Džonson trudio se da iznad svega održava prijateljske odnose, jer je bila supruga njegovog odanog prijatelja. Ona se godinama trudila da ga “prelomi"; On ju je godinama držao na odstojanju, iako mu je slala ljubavna pisma puna nežnosti. Kad je njen muž bio ambasador u Rimu 1909, Tesla je od Katarine dobio pismo iz Beograda kako je uspela da muža i jugoslovenskog poslanika u Italiji, Vesića, natera da obiđu Srbiju: „Želela bih da od Vas, moj večno dragi i večno ćutljivi prijatelju, dobijem kakve vesti, pa bile one dobre ili rđave... ne znam zašto sam toliko tužna: osećam se kao da je u životu sve izmaklo preda mnom...!"
Frensis Vorvik mu je pisala strepeći da mu neka druga žena nije "otrovala i zarobila srce", dok je gospođica Katarina Mot bila preterano religiozna i, znajući da Tesla potiče iz svešteničke porodice, trudila se da kod njega, pored religioznih, ojača i ljubavna osećanja. Flora Doc bila je ekscentrična milionerka, ali je kao i druge bila neuspešna da zadobije Teslinu ljubav.
Pravi odgovor zašto se nije ženio dao je sam Tesla u svojim kraćim autobiografskim zabeleškama: „Naumio sam da sav svoj život posvetim radu, i sa toga razloga odrekao sam se ljubavi i društva dobre žene; a i više od toga. Mislim da književnik i muzičar treba da se ožene. Oni tako dobivaju nadahnjuće koje ih vodi ka većem uspehu. Ali pronalazač ima tako žestoku narav, sa toliko divlje, strasne osobenosti, da bi morao sve da napusti i da se tako odrekne svoje izabrane oblasti rada, ako bi se posvetio ženi. A i šteta što je tako; ponekad se osećam tako usamljenim.
Bogumir Pejčić