Citat:
Ivan Dimkovic:
Ne samo to, nego cela prica zvuci kao prilicno idiotski nacin da upravljas vise-etnickom imperijom gde te i ovako i onako ne vole. Na duze staze tako nesto samo moze da garantuje revolt i ubistva onih koji to sprovode.
Malo sam čitao šta kaže Vuk Karadžić o tome i izgleda da je to postojalo samo u vreme dahija i to možda samo poslednjih godinu ili dve pre nego što su zajedničkom akcijom srba i turaka dahije poubijane.
Kad se kaže "dahije" to na prvi pogled deluje isto kao "turci" a ustvari ne može biti suprotnije od toga. Prvo, dahije nisu nikakvi turci, nego etnički srbi, janicari. Drugo, daleko od toga da je to sto su oni radili bilo propisano zakonom, naprotiv, dahije su nešto poput onovremenih Belivuka, Legija, Arkana... Ljudi kojima vlast toleriše kriminal zbog ovog ili onog razloga, sve dok ne preteraju baš mnogo, kad im se skine glava.
Prethodnih godina je Srbija dobila gomilu arhivskog materijala osmanlijskog carstva od Turske, i jedna žena iz Novog Pazara koja radi na prevođenju toga kaže da je zakon bio takav da srbin sme da ubije turcina ako i samo ako mu je ovaj silovao zenu. Uredno ga odvedu kod kadije, kadija pogleda u ćitap i kaže - nije kriv! Ali ne i u slučaju dahija, oni su praktično bili vojna hunta, izvršili su vojni puč i radili šta god su hteli, bez primene ikakvog zakona. Ljudi su prvo tražili "država duradi nešto", a pošto država nije bila dovoljno odlučna, vuk karadžić kaže da je narod uzeo pravdu u svoje ruke, pa se svaki deseti srbin pohajdučio!
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.