Porez na prihod - wait and see or do something?

vasquez wrote:
>
>> Otkud to da je 30%? Nemoguce da je tolika taksa za prodaju robe. Je
>> l' to neka carina?
>
> (http://www.irs.gov/publications/p515/ar02.html#d0e2470:
> http://www.irs.gov/publications/p515/ar02.html#d0e2470 )
>
> Ako prodajes koristeci usluge US firme moras drzavi americi platiti
> porez, IRS ti trazi da imas Taxpayer Identification Number (ITIN) koji
> mozes dobiti popunjavanjem formulara, to ti omogucava da uzivas tax
> benefit tj popust, vecina zemalja imaju od 5%-30% "discount", u
> zavisnosti koliko se duboko uvlace americi, Srbija nema pa ti onda
> ITIN ne treba, placas flat full 30% cika Bush-u. Mnoge firme traze da
> placas taj porez da bi prodavao preko njih, zapravo mozes prodavati
> ali nece da ti salju pare dok ne platis porez, neke sam vidio da su US
> firme pa ne traze, mora da imaju neku caku mozda su registrovane na
> ostrvima ili sta vec.
>
> Znam da se ne odbija 30% nego zakonski max 10% samo rekoh koliko
> placam. Ovo inace ulazi u "dvostruko oporezivanje" zar ne?

Tarifa od 30% nije tarifa na prodaju robe, već je tarifa na federalni
porez u S.A.D. za nerezidentne strance. Nerezidentan stranac je recimo
neko ko je došao u S.A.D. obavio neke prodaje i napravio neke poslove i
vratio se u svoju zemlju i nije se zadržao duže vremena u S.A.D.. A
tarifu od 30% mora da plati (ima obavezu, ali ga ne može S.A.D. nikako
natjerati) samo ako njegova država rezidencije nema ugovor sa S.A.D. Ko
ne plati porez, ostaje više godina dužnik u S.A.D. (ako uopšte dođe do
procedura kontrolisanja).

Ako neko ima prihode iz S.A.D. izvora, a nije rezidentan u S.A.D., onda
se ili zadržava 30% ili oporezuje 30% ako porez nije već bio plaćen ili
zadržan. Ako fizička osoba ima rezidenciju u nekoj od zemalja koje su
potpisale bilateralni ugovor o oporezivanju, onda takav rezident, recimo
rezident Austrije, može da prođe bez oporezivanja ili sa smanjenim
S.A.D. porezom, zavisno od ugovora.

Ko je stranac, ali rezidentan u S.A.D. ili ko u porezne svrhe dobije
deklaraciju da je rezidentan u S.A.D, ta osoba bi se oporezivala po
smanjenim poreznim tarifama koje su iste i za S.A.D. državljane.

ITIN nije potrebno imati automatski, to znači zavisi od vrste dobiti
koja se ostvaruje, na koji način, tj. koji je izvor dobiti. Recimo dobit
od profita trgovinom valutama ili akcijama ili na određene dividende
(kao profiti iz partnerstva).

Tematika oporezivanja je detaljno opisana u IRS objavi broj 519:
http://www.irs.gov/publications/p519/index.html

Sa kojim zemljama S.A.D. već ima ugovore opisano je u brošuri 901:
http://www.irs.gov/pub/irs-pdf/p901.pdf

Prema tome, ko recimo zarađuje iz Srbije i prodaje nešto Amerikancima,
njega nije uopšte briga za S.A.D. poreze. Mnoga S.A.D. preduzeća imaju
sami loše knjigovodstvo i ne znaju koje formulare da popune, a i kako bi
znali u zemlji sa najvećom birokratijom što se tiče poreznog sistema.

Znači ko ima svoj softver, programske pakete, usluge i robu, pa prodaje
Amerikancima, on nije dužan da plati S.A.D. poreze! Ako neko kupuje robu
u S.A.D., pa onda istu robu prodaje nekim Amerikancima, u tom slučaju se
situacija treba sagledati i analizirati, jer situacija oporezivanja
zavisi od faktora kao gdje se roba nalazi, kome se tačno prodaje i na
kakav način i ko prodaje i gdje se nalazi osoba koja prodaje.

Ko radi sa S.A.D. preduzećem ima naravno kao direktor ili menadžer mnoge
mogućnosti smanjenja poreza u S.A.D. za svoje preduzeće, pogotovo ako
preduzeće isplati nešto više plate direktorima koji izvršavaju usluge
izvan S.A.D.

J. Louis

---

vasquez wrote:
>> Otkud to da je 30%? Nemoguce da je tolika taksa za prodaju robe. Je
>> l' to neka carina?
>
> (http://www.irs.gov/publications/p515/ar02.html#d0e2470:
> http://www.irs.gov/publications/p515/ar02.html#d0e2470 )
>
> Ako prodajes koristeci usluge US firme moras drzavi americi platiti
> porez, IRS ti trazi da imas Taxpayer Identification Number (ITIN) koji
> mozes dobiti popunjavanjem formulara, to ti omogucava da uzivas tax
> benefit tj popust, vecina zemalja imaju od 5%-30% "discount", u
> zavisnosti koliko se duboko uvlace americi, Srbija nema pa ti onda
> ITIN ne treba, placas flat full 30% cika Bush-u. Mnoge firme traze da
> placas taj porez da bi prodavao preko njih, zapravo mozes prodavati
> ali nece da ti salju pare dok ne platis porez, neke sam vidio da su US
> firme pa ne traze, mora da imaju neku caku mozda su registrovane na
> ostrvima ili sta vec.
Moram opet da se umiješam, jer prevelika je dezinformacija na gornjem
paragrafu.

Ako neko, nerezidentan stranac S.A.D. izvan S.A.D., prodaje nešto,
koristeći usluge US firme, uopšte ne plaća nikakav porez na to na osnovu
toga.

ITIN ne treba automatski, to zavisi od situacije, ali tvoja izjava da
nekome u Srbiji ne treba ITIN prevazilazi sve mjere odgovornosti prema
drugim licima koje rade sa S.A.D. Pa zar ne misliš da će neko da uzme
kao istinite tvoje dezinformacije i da može da ima kasnije problema? Kad
već pričaš o tome i pišeš nešto i spominješ neku terminologiju, de vodi
malo računa da si to pokupio sa vjerodostojnih izvora i pokaži lijepo
linkove i izvore tvojih informacija.

J. Louis

---

Ako neces da uzivas tax treaty benefit ili si u zemlji koja nema treaty sa US ne treba ti ITIN, samo popunjavas W-8BEN i u aplikaciji ne upisujes podatke vezane za tvoj Claim. Pricam o konkretnom primjeru prodavca iz Srbije koji prodaje robu na koju polaze autorska prava preko firme iz US koja radi po njihovim zakonima, ne tvrdim da se to odnosi na sve i svakoga apsolutno, na kraj pameti mi nije da diskutujem o valutama, akcijama i dividendama i drugim izvorima prihoda i kombinacijama niti me to interesuje, pricam o svom iskustvu. A ako ce neko da ima problem zato sto je slijepo slusao anonimnog korisnika internet foruma sa nickom vasquez taj je najobicnija budaletina, sto ukljucuje i one koji citaju tvoje postove.



I sad ja treba da pisem postove na forumu kao da je u pitanju poslovni ugovor jeli, pa uz svaku recenicu obavezno nakacim na sta se i kako to odnosi itd, a sudski tumaci poput tebe da analiziraju da bi spasili nesrecne burzanske mesetare greske posto su oni jelte ipak obavezni da pridobiju taj ITIN.. pa valjda je jasno iz diskusije da pricam o primjeru ljudi u mojoj situaciji.



Ali njihove firme jesu da te prijave IRS-u, dostave njima tvoju W-8BEN aplikaciju, sa ili bez ITIN-a ili TIN-a, nakon toga mozes da primis royalty za autorska prava, ali tek nakon sto ti odbiju za porez. Ovo se odnosi za konkretan slucaj u kome se ja nalazim sa prodajom djela na koja polazem autorska prava preko dvije firme, takodje prodajem i softwer i nikad mi nisu odbijali taj porez iako je americka firma. Zasto, nemam pojma.



Kako mozes tvrditi to, meni su ove godine do sad uzeli na ime tog poreza preko $1k samo preko jedne firme, mozda ima razlike u vrsti robe, autorskim pravima, rekoh na prodaju softwera ne uzimaju porez, ali nemozes tako tvrditi ja bi to trebalo da znam posto ga placam.



Opet, ko misli da koristi obican internet forum da bi se definitivno informisao o ovim stvarima je moron. Za informacije su zvanicna dokumenta ili kontakt sa relevantnim subjektima, mi ovdje samo iznosimo svoja iskustva i misljenja i ja sam iznio svoje. Jbt Theta odmori, ovo nije sastanak ministarstva finansija niti okrugli sto pravnika, samo caskamo.



Linkove firmi preko kojih prodajem moze na P.S.


_{[Ovu poruku je menjao vasquez dana 05.12.2007. u 00:42 GMT+1]}

vasquez wrote:
>> Moram opet da se umiješam, jer prevelika je dezinformacija na gornjem
>> paragrafu.
>
> Ako neces da uzivas tax treaty benefit ili si u zemlji koja nema
> treaty sa US ne treba ti ITIN, samo popunjavas W-8BEN i u aplikaciji
> ne upisujes podatke vezane za tvoj Claim.
Šteta što možda nisi pogledao moje vrlo konkretne linkove sa IRS.GOV web
sajta u vezi ITIN broja; pa, sad opet ovdje pokušavaš da svoje znanje
generalizuješ što je više moguće, a time, opet ti kažem, tjeraš moguće
US obaveznike za porez da dobiju bespotrebne kazne i da kad zakorače
kasnije na teritoriju S.A.D., da ih čeka ispitivanje. I dalje, tvoj
savjet je vrlo ograničen, pa kako to misliš da svako treba da se ravna
po "konkretnom iskustvu neimenovanog prodavca iz Srbije". Nije za
svakoga porezna situacija ista.

Nerezident, koji je izvan S.A.D. koji mora da prijavi ili plati poreze
ili želi da mu se odbiju porezi pa pravi prijavu, a koji ne može da
dobije SSN (broj socijalnog osiguranja), mora da dobije ITIN; onda svaki
stranac unutar S.A.D., a koji ne može da dobije SSN, onda djeca i
zavisnici S.A.D. rezidenta i onda djeca, zavisnici, žena od
nerezidentnog stranca koji ima vizu za S.A.D. (bez obzira gdje se
nalazio). Link:
http://www.irs.gov/individuals/article/0,,id�287,00.html#who

Dalje, ko mora da prijavi ili plati porez, to zavisi od specifične
porezne situacije te osobe.

Recimo ako neko prima platu ili proviziju od S.A.D. preduzeća, ali pruža
usluge izvan S.A.D., takva dobit se ne oporezuje. Link:
http://www.irs.gov/taxtopics/tc855.html i onda:
http://www.irs.gov/taxtopics/tc853.html i onda uopšteno:
http://www.irs.gov/taxtopics/tc850.html

To bi značilo da ko radi sa S.A.D. preduzećem i prima plate ili
provizije za svoje direktorske usluge, takve plate se ne oporezuju. Nije
isti slučaj sa dividendama ili kamatama na računu i drugim vrstama
prihoda. Ali da neko ne bi platio taj porez, MORA OPET da preda porezni
izvještaj. Naravno, da S.A.D. vlada ne može da uhvati nekoga u Srbiji i
da mu naplati poreze, ali to blokira buduće poslovanje i osoba koja želi
da ispravno posluje duže vremena, bolje da predaje uredno izvještaje.
Preduzeća u S.A.D. koja takve plate ili provizije isplaćuju moraju isto
tako uredno da predaju izvještaje.

Ako pogledaš ovde: http://www.irs.gov/taxtopics/tc857.html tu lijepo
piše da je ITIN potreban ako želiš da dobiješ POVRAT POREZA. Tvoja
tvrdnja kako ti ne treba ITIN, već ti treba samo neki drugi formular
koji nema veze s tvojim ličnim porezom (W8-BEN). W8-BEN formular (link:
http://www.irs.gov/instructions/iw8ben/ch01.html i onda:
http://www.irs.gov/pub/irs-pdf/fw8ben.pdf) je formular koji ispunjavaš
na zahtjev S.A.D. preduzeća koje misli, smatra ili mora da zadrži porez
za svaki slučaj. Ako je taj porez zadržan od strane S.A.D. preduzeća, to
ne znači automatski da taj porez mora neko da plati, znači to zavisi od
specifične situacije vrste prihoda i načina, kao i ko taj prihod prima.

Stranci, izvan S.A.D., nerezidenti, moraju onda da plaćaju poreze na
prihode kao što su: kamate, dividende, renti, autorskih prava, premija
osiguranja, provizija i drugih prihoda. Na osnovu informacija iz forme
W8-BEN će S.A.D. preduzeće da odluči da li da zadrži poreze i koliko.
Ako se formular NE PREDA; preduzeće može da zadrži 30% poreza automatski
(to bi trebalo po pravilu). Kad je formular predan i kad je predan
formular za nerezidente (link:
http://www.irs.gov/pub/irs-pdf/f1040nr.pdf) i drugi formulari potrebni
zavisno od situacije, onda možeš i da povratiš zadržani porez natrag ili
ne, zavisno od vrste prihoda. Naravno da postoje mogućnosti za
nerezidente S.A.D. da izbjegnu takve poreze.

Primjer konkretnog problema si postavio ovde:
> Pricam o konkretnom primjeru prodavca iz Srbije koji prodaje robu na
> koju polaze autorska prava preko firme iz US koja radi po njihovim
> zakonima, ne tvrdim da se to odnosi na sve i svakoga apsolutno, na
> kraj pameti mi nije da diskutujem o valutama, akcijama i dividendama i
> drugim izvorima prihoda i kombinacijama niti me to interesuje, pricam
> o svom iskustvu. A ako ce neko da ima problem zato sto je slijepo
> slusao anonimnog korisnika internet foruma sa nickom vasquez taj je
> najobicnija budaletina, sto ukljucuje i one koji citaju tvoje postove.
Neko u Srbiji prodaje robu na koju polaže autorska prava. To je jedna
činjenica, ali u tome nema nikakve veze sa S.A.D. Tek onda kad ta osoba
sklopi ugovor o isplati provizije na osnovu autorskih prava sa S.A.D.
preduzećem, tek onda ta osoba ima PRIHODE U S.A.D. jer se to tako računa
za autorska prava. Umjesto provizije za autorska prava, mogao je
jednostavno napraviti drugu vrstu ugovora i primiti proviziju za svoje
usluge ili jednostavno prodati svoju robu S.A.D. preduzeću, a navesti u
ugovoru da S.A.D. preduzeće mora da poštuje zaštitne znakove, autorska
prava i patente, kao što je uobičajeno svuda u svijetu. Prodaja robe
koja dolazi iz S.A.D u S.A.D. nekom S.A.D. preduzeću se NARAVNO ne
oporezuje u S.A.D. I dalje, formiranjem LLC (engl. Limited Liability
Company ili dioničko društvo u S.A.D.) takav vlasnik autorskih prava
može da primi u svoje LLC preduzeće naknade od autorskih prava bez
automatske naplate poreza od strane kupca u S.A.D., već bi mogao da
smanji svoje poreze na minimum jer ne živi u S.A.D.

To je znači bio problem i dva (2) riješenja koja su jednostavna za bilo
koga ko se ne nalazi u S.A.D.

I dalje, preporučujem svakome ko pravi ugovor sa S.A.D. preduzećima o
isplati provizije iz svojih autorskih prava da se konsultuje sa
autorizovanim javnim knjigovođom iz S.A.D. koji može da ponudi riješenje
bez oporezivanja. Konačno, korištenjem drugog preduzeća u zemlji sa
bilateralnim ugovorom sa S.A.D., mogla je kompletna provizija od
autorskih prava da ostane u džepu, umjesto kod porezne ustanove S.A.D.

Treće riješenje bi bilo formiranje preduzeća u zemlji koja ima ugovor sa
S.A.D., ali koja opet ne oporezuje profite nekome ko se nalazi u Srbiji.
>
>> ITIN ne treba automatski, to zavisi od situacije, ali tvoja izjava da
>> nekome u Srbiji ne treba ITIN prevazilazi sve mjere odgovornosti prema
>> drugim licima koje rade sa S.A.D.
>
> I sad ja treba da pisem postove na forumu kao da je u pitanju poslovni
> ugovor jeli, pa uz svaku recenicu obavezno nakacim na sta se i kako to
> odnosi itd, a sudski tumaci poput tebe da analiziraju da bi spasili
> nesrecne burzanske mesetare greske posto su oni jelte ipak obavezni da
> pridobiju taj ITIN.. pa valjda je jasno iz diskusije da pricam o
> primjeru ljudi u mojoj situaciji.
E, na to nemam šta da kažem, to je vjerovatno samo stvar tvog mentaliteta.

Prijatno!


J. Louis

---

Da li neko ima iskustva sa primanjem honorara u stranim drzavama, nama okolnim, interesuje me da li te banke salju neke izvestaje nasoj drzavi?
Znam da je zakonom zabranjeno otvaranje racuna u stranim bankama, ali to je jedan mehanizam koji dokazuje njihovu nesposobnost da u tim slucajevima oporezuju nase gradjane koji primaju pare u inostranstvu, jer nemaju uvid u to?
I da li neko na kraju zna koliki je porez na honorare iz inostranstva, u poreskoj sluzbi za to nemaju pojma, cak ni nadredjeni.

i_nenad wrote:
> Da li neko ima iskustva sa primanjem honorara u stranim drzavama, nama
> okolnim, interesuje me da li te banke salju neke izvestaje nasoj drzavi?
> Znam da je zakonom zabranjeno otvaranje racuna u stranim bankama, ali
> to je jedan mehanizam koji dokazuje njihovu nesposobnost da u tim
> slucajevima oporezuju nase gradjane koji primaju pare u inostranstvu,
> jer nemaju uvid u to?
> I da li neko na kraju zna koliki je porez na honorare iz inostranstva,
> u poreskoj sluzbi za to nemaju pojma, cak ni nadredjeni.
Porez ne postoji na honorare iz inostranstva već postoji porez na dobit
koji je po zakonu definisan u razne grupe, a vrsta poreza koju
vjerovatno navodite je vjerovatno POREZ NA OSTALU DOBIT. Za godinu 2007,
je porez na ostalu dobit iznosio 20%, ali nakon odbitka normiranih
troškova od 20%. Tako ako si imao dobit od € 1000, od toga se prvo
odbije 20% = € 800, a na tih € 800 platiš porez od 20%, što efektivno
iznosi 16% poreza na ostalu dobit. Te cifre i sume ne mora da zna
porezni službenik jer su nesposobni. Ali po zakonu imaš sam obavezu da
prijaviš svoju dobit i poreze, a kad je u pitanju porez na ostalu dobit,
vremenski rok za prijavu takvih dobiti je kratak i uopšteno se dobit po
zakonu treba prijaviti prilično brzo. Nipošto nakon 6 mjeseci ili na
kraju godine, jer zakon zahtijeva prilično brzu prijavu.

Banke ne moraju da sarađuju sa poreznom ustanovom, to zavisi sve od
zakona države. Recimo ko otvori bankovni račun u Hrvatskoj, u valuti HRK
(hrvatska kuna), takav račun će biti pod kontrolom ili pod uvidom
hrvatske porezne ustanove, ali nerezidentni računi će biti kompletno
stvar između banke i korisnika računa.

Moguće je da slična saradnja sa poreznom ustanovom postoji u Srbiji,
prema tome o razmjeni podataka sa svoga računa treba korisnik ili
klijent banke da priča sa svojom bankom. Takve podatke neće saznati na
forumu, već samo u razgovoru sa bankom i sa službenikom banke koji se
razumije u tu stvar.

Da li neka država šalje neke izvještaje drugoj državi, to zavisi od
bilateralnih ugovora. Takve informacije se uopšteno i ne šalju
automatski, već postoje u nekim međudržavnim ugovorima mogućnost da
jedna država traži informacije o kriminalnim djelima već osuđenih
građana ili okrivljenih. To su ugovori o razmjeni informacija ili
ugovori o suradnji kod krivičnog gonjenja.

Država i banka uopšte nisu jedno te isto. Sa bankom klijent uvijek ima
ugovor, a po tom ugovoru je određeno da li će se podaci davati dalje ili
ne. Banke obično i ne prave ugovore koji nisu u skladu sa državnim
zakonima gdje se banka nalazi. Tako sa svakom bankom kljient treba da
provjeri kako i na koji način dolazi do razmjene podataka ili ne dolazi
uopšte. Na primjer u nekim zemljama kao Švicarska, banke neće nikada
otkriti poreznoj ustanovi stanje računa klijenta Švicarca, švicarskoj
poreznoj ustanovi, jer su privatni ugovori privatni, a porezna ustanova
dobiva informacije od poreznog obaveznika, a ne od banke. To je i vrlo
logično riješenje, ali naravno države u razvoju nemaju dobru
administraciju pa gledaju na sve načine da ugnjetavaju svoje građane i
da pokradu što više novca. Mali ljudi nemaju nikakva prava u takvim
državama, a državni službenici ne spadaju pod iste zakone koje prave tim
malim ljudima.

Još 1934. godine je švicarski parlament uveo novi zakon o bankarskoj
tajni — svako ko bi odao ime vlasnika računa ili podatke o računu
neke osobe bi od 1934. godine pa do danas bio kriminalno kažnjen i
proganjan. Zašto je ovaj zakon bio donesen? Prvenstveno je bio donesen
da se pokaže švicarska neutralnost nasuprot Njemačkoj koja je u to
vrijeme imala nacistički politički sistem. Njemačka vlada je još od
1931. godine zabranjivala svojim građanima da posjeduju bankovni račun u
inostranstvu i dolazilo je do mnogobrojnih slučajeva špijunirajna od
strane njemačke vlade na švicarskoj teroritoriji. Kad bi neki špijun
saznao podatke o nekom bankovnom računu u Švicarskoj od nekog građanina
Njemačke, onda bi se taj građanin prisilio da se njegov novac prebaci
nazad iz Švicarske u Njemačku u korist vlade Trećeg rajha.

Kao slijedeći potez protiv toga, Švicarska je uvela takozvane brojčane
račune. To je račun koji se vodi samo na jedan određeni broj, dok
je vlasnik tog računa poznat samo direktoru banke. Tako se uveliko
smanjila mogućnost da neko špijunira u banci ili da neko otkrije da
li nekom Njemcu pripada neki švicarski bankovni račun.

Ko je rezident Srbije i želi stvarno da čuva svoj novca, bolje mu je da
ga čuva u čarapi, nego u banci koja će sve privatne tajne klijenta da
oda Narodnoj banci. Države kod kojih rezidenti Srbije mogu da čuvaju
novac i da stvarno novac bude na sigurnom su: San Marino, Andora,
Švicarska, Austrija, Mađarska, Latvija, Estonija, Litvanija, Danska i
onda offshore ostrva kao Isle of Man, Jersey, Guernsey, Malta, pa onda
karibske države kao St. Vincent, Dominika, onda Južna Amerika, kao
Panama, Costa Rica, onda na bliskom Istoku: Izrael, Libanon (Švicarska
bliskog istoka), Dubai i tako dalje.

Održavanje računa u Njemačkoj, Italiji, Španiji, Francuskoj je gubljenje
vremena jer te države nemaju strogu bankarsku tajnu, već se informacije
mogu dalje širiti na osnovu zakona. U takvim bankarskim ugovorima piše
da će banka da oda podatke dalje u skladu sa XXX zakonima, to znači da
odavanje podataka nije definisano konačno. Kad se otvara račun kod banke
koja stvarno vodi računa o tome da čuva podatke klijenta, onda je već u
ugovoru napisano pod kojim uslovima se tačno takvi podaci mogu odati i
jedini uslovi su obično da je osoba optužena za neko teško krivično
djelo ili za pranje novca, a u sve druge svrhe nije moguće doći do
podataka.

Švicarska i Austrija su najbliže mjesto za građane Srbije da čuvaju svoj
novac. Pri tome, dok god je u Srbiji nacistički zakon na snazi što
zabranjuje svojim građanima da čuvaju SVOJ novac tamo gdje žele, ne
preporučujem da takve kartice od stranih bankovnih računa klijenti
nosaju po novčanicima, da se hvališu sa time i da prelaze granice sa
izvodima sa takvih računa ili karticama u novčanicima. Bilo kakvi
dokumenti i dokazi o stranim računima trebaju da se čuvaju strogo tajno,
a ni komšija ni prijatelji ne trebaju da znaju o tome. Jer otvoriti
račun kod banke koja vodi računa o bankarskoj tajni, a sa druge strane
lično odavati svoje tajne, nema nikakvog smisla.

Smisao banke i usluge banke je da čuva novac. Ako ne može adekvatno da
čuva novac, tako da ga niko ne može uzeti, čak ni država niti policija
niti porezna ustanova, to onda nije BANKA i može samo da se nazove
produženom rukom porezne ustanove, tj. trenutne vlasti koja pokrada
svoje građane jer ima silu u svojim rukama. Srbi u Srbiji mogu sada
lako da otputuju do Hrvatske, da sebi tamo otvore bankovni račun, recimo
kod RAIFEISSEN banke, kod VOLKSBANK, kod ERSTE BANK (VISA Electron što
radi na Internetu + Internet banking), kod SOCIETE GENERALE - SPLITSKA
BANKA (faks kontrola računa) i kod drugih banaka u Hrvatskoj kao
Privredna Banka Zagreb, Zagrebačka banka i druge. Preporučujem prije
svega SPLITSKA BANKA - SOCIETE GENERALE. Takav nerezidentni račun
otvoren u Hrvatskoj ne podliježe razmjeni informacija sa Srbijom niti sa
drugim zemljama i dok god se na računu nalaze devize, nema u taj račun
uvida ni hrvatska porezna ustanova (iako se njih ne tiče koliko
nerezident ima na računu).

Louis

---

NESPOSOBNOST!
Strasno je ko radi u poreskoj upravi. Prvo sam telefon zvao koga sve ne i niko nije imao odgovor da mi da.
Danas sam otisao licno i posle jedno 2 sata setanja od kancelarije do kancelarije, dobijem odgovor od jednog inspektora da je to sve u redu i da do 1.4 miliona cutim i uzivam da on to smatra kao poklon, ali da odem da proverim na jos jedno mesto. Tamo sam dobio odgovor da u roku od 15 po primanju novca moram da platim 20% na primljena sredstva. Kad sam pitao da li se to moze smatrati kao izvoz, sto i jeste, nisam dobio nikakav odgovor. Takodje mi je receno da se ne odbijaju normirani troskovi, da to kod nas jos ne postoji. Manje vise sve se svelo da niko nema pojma kako to da se uradi, da bi bilo najbolje da pitam u knjigovodstvenoj agenciji da mi oni objasne!!!!!!!!!!!!
Trebalo je videti njihove izraze lica kad sam ih pitao da li da se pravim lud i da nista ne prijavljujem, ako oni ne znaju kako da se to oporezuje.....
U svakom slucaju dok se ne uvede neki red, slozio bih se sa Thetaworld i i_nenad da je najbolje mozda najbolje otvoriti devizni racun u nekoj od banaka u okruzenju. Potrebno je samo otici, tamo predati overenu kopiju pasosa (moze se overiti i u srbiji) lepo uzeti Visu ili neku drugu karticu, placati neku provizuju za podizanje sredstava i ne gubiti vreme sa nasim nesposobnim majmunima u poreskoj upravi kojima je jedini cilj da ti uzmu pare. Takodje ni Bijeljina ili Ilok nisu daleko pa direktno otici po parice.
Kod ProCredit banke ima e-banking tako da je moguce prebacivati pare sa deviznog na visa karticu, i podizati u srbiji u ProCredit banci bez provizije.

_{[Ovu poruku je menjao Nuclear Fire dana 07.02.2008. u 13:32 GMT+1]}

---

Dvesta osoba u poreskoj aferi
17:21 | Izvor: Tanjug
Francuska poseduje listu sa imenima 200 osoba povezanih sa aferom izbegavanja plaćanja poreza

Oni su izbegli ovu obavezu tako što su otvorile račune u bankama u Lihenštajnu, saopštilo je danas ministarstvo za budžet, navodeći da je lista dobijena od britanskih vlasti. Ministar budžeta Erik Vert saopštio je juče da poreska služba poseduje od početka godine listu sa imenima stotinak ljudi koji su otvorili račune u Lihenštajnu sa ciljem da izbegnu plaćanje poreza.

Ovaj skandal velikih razmera, koji je obelodanjen u Nemačkoj, za sada ima odjek u nekoliko zemalja, poput Francuske, Velike Britanije, SAD, Italije, švedske i Australije, u kojima su u toku istrage.

Nemačko pravosuđe je saopštilo da je identifikovalo više od 160 imena u okviru opsežne istrage o poreskim proneverama, pokrenute zahvaljujući informacijama koje je ova zemlja dobila preko informatora u Lihenštajnu.

Berlin je priznao da je nemačka obaveštajna služba platila za ove podatke između 4 i 5 miliona evra. Britanci su takođe platili kako bi dobili ove informacije, prenose francuski mediji. Francuska je saopštila da nije pribegla sličnim metodama.

«Za ove informacije nismo platili, u bilo kom smislu", saopštilo je juče ministarstvo za budžet.

_________________

Mene zanima sledece - neko je rekao da neke zemlje ne daju informacije o vlasnicima racuna nadleznim organima pa kako onda to moze da se utvrdi? Koje zemlje u Evropi ne daju podatke centralnoj banci ili poreskoj upravi lokalne ili strane zemlje o vlasnicima racuna?

Andora, Monako i Lihenštajn

Doduse, kako se vidi - Lihenštajn je pokazao da cak i ako drzava i banke u toj drzavi nemaju pravo da odaju podatke, uvek moze da se nadje neki radnik koji ce biti voljan da proda informacije za dobre pare.

---

Rekoh da postavimo jednu stvar vec jednom i zauvek na cistac

http://www.youtube.com/watch?v=fxpdAErggtM

izvinjavam se zbog jaceg tona

To nije Lihtenštajn "dokazao", već je Njemačka dokazala da se i
kriminalcima može zvanično platiti da ukradu u drugoj državi tajne
podatke. Prema tome Njemačka je država koja krši zakone, ne Lihtenštajn.
To krši sve međunarodne zakone i suverenitet država. I dalje, takvoj
informaciji se ne može vjerovati jer Njemačka može i da glumi da je
pronašla tako neki CD sa informacijama samo zato da bi kompromitovala
građane koji nisu platili porez i onda ako naprave raciju kod onih za
koje sumnjaju da negdje kriju novac u drugoj zemlji, onda možda lakše
dođu do stvarnih podataka, pretvarajući se da imaju tamo neke dokaze
koji vjerovatno uopšte ne postoje. Dokazi koji nisu vjerodostojni i koji
su kupljeni od kriminalca ne mogu se koristiti na sudu. SAD sudovi kažu
nešto malo drugačije, ali vidjećemo.

A što se tiče Lihtenštajna, bio je, biće i ostaće lokacija sa sigurnom
bankarskom tajnom gdje većina Njemaca i drugih naprednijih ljudi iz
okoline čuvaju svoj novac. U tome se neće ništa promjeniti.

Louis

---

Ne slazem se.

Koliko ja vidim, zakon je prekrsio radnik banke koji je zloupotrebio svoju privilegovanost i izneo privatne podatke iz banke.

To znaci da se pokazalo da Lihtenstajn i nije tako sigurno mesto posto ocigledno banke imaju problem sa sopstvenim radnicima u pogledu postovanja propisa banke. Nisam cuo da su uspeli mititi radnike iz drugih drzava koje imaju tradiciju bankarske tajnosti :)



?! Kakve veze ima banka i njene baze podataka sa suverenitetom drzave? Smesno :)

I kakve je to "medjunarodne zakone" prekrsila Nemacka? Jedini zakon koji je mozda prekrsen od strane Nemacke je kupovina materijala za koji su mozda znali da je ukraden. Ali to nije neki bog zna kakav prekrsaj, najgore sto moze da se desi je da moraju da vrate taj CD :)



:) Vec je gotovo - poreska inspekcija je na osnovu ukradenih podataka dobila ovlascenje da upadne u kuce tih ljudi gde verovatno postoji dosta papirlogije koja samo potvrdjuje ono sto je zapisano na CD-u, i sa njima su se vec nagodili - citaj: uzeli im pare sa sve kamatom.

Najveci izbegavac poreza je morao da podnese i ostavku na vrlo visoku poziciju direktora nemacke poste.

Sad oni (utajivaci poreza) mogu da tuze Nemacku za ilegalno dobavljanje dokaza sa kojima je poreska inspekcija upala u njihove kuce, ali sve i da dobiju na sudu te uzete pare nece dobiti nazad jer su one rezultat utaje poreza - time je cilj i postignut - bar na kratko.

Ostaje medjutim vrlo tacno da Nemacka nece tako podici nivo naplate poreza, jer svako ko je presao taj nivo da ne mora vise da zivi od svoje plate moze vrlo lako izneti novac i deponovati ga tamo gde su porezi manji - Nemacka bi trebala da poradi na smanjenju poreza, i to je najbolji nacin da na kraju godine naplate vise istog :)



Boga mi, rekao bih da je ovo i te kako bad press za sigurnost podataka u doticnoj zemlji. Nisam cuo da se nesto slicno desilo u Monaku ili recimo Singapuru koji nema nikakav pakt sa EU oko witholding tax-a.

A ima indicija da su jos neke zemlje dosle u posed tih podataka iz Lihtenstajna - licno ne bih drzao pare tamo :)

---

Zdravo svima,

Malo ste me zbunili sa vashim predhodnim postovima....

Hajde nek mi neko odgovori, konkretno za sledechu situaciju, posto ste me stavili u potpuni zbun>

Situacija je sledecha>
Treba da radim graficki dizajn za klijente shirom sveta, sajt je jedan od onih freelance sajtova i nalazi se u Americi. Jedan deo klijenata koji preko tog sajta kupuju graficki dizajn od mene su u Americi, drugi nisu...

Sta zapravo podrazumeva chitava pricha sa porezom u Americi, kako da recimo naplate porez od bilo koje strane, klijenta ili service providera, odnosno mene u ovom sluchaju, ako ni jedan ni drugi privirili nisu u Ameriku? Takodje, ne znam ko u chitavoj prichi treba da plati porez, ja ili klijent? Ne mozemo oboje da platimo. Ako ga placham ja... zar ne treba da platim porez kada mi legnu pare na rachun, tj u svojoj zemlji, gde mi je rachun? Tj, na koji nachin bi Ameri mogli da ustvrde da su te pare moje dok mi ne legnu na rachun, a kada mi legnu nije vishe u njihovoj jurizdikciji....

Takodje, pretrazila sam IRS-ov site na nonresident person, jedino gde se pominju su nonresident alien koji su oslobodjeni poreza ako su na teritoriji manje od 90 dana u toku godine, pa me zanima kako ja, koja nikad nisam ni privirila tamo mogu da postanem meta poreza. Pretrazila sam ga i na E-bussines, nemaju nijedan predvidjen sluchaj, tako da me je vasha pricha o obavezi poreza skrooooz zbunila.

Imam mali logicki problem ovde.

Svi linkovi koje ste poslali od IRS-a vezani su za rezidente USA, ja nisam rezident, niti imam nameru da postanem. Po kom osnovu onda da mi uopshte traze porez... Ako traze porez to mora da bude njihov rezident, meni treba da plati sumu koju smo se dogovorili, a da se za ostalo, ako treba sam postara. Ja treba da platim porez na dobit ovde, na osnovu priliva i koji je 10%, makar po onome sto sam ustanovila chitajuchi zakon.

Ako neko ima neku ispravku na ovo, molim pomozite, jer se sigurno necu zezati sa celom tom operacijom ako treba da placam Americi 30% makar nikad ne radila online, nemam nameru da svojim radom i njih izdrzavam...

_{[Ovu poruku je menjao nolaw dana 02.03.2008. u 08:12 GMT+1]}

Freespirit wrote:
> Dvesta osoba u poreskoj aferi
> 17:21 | Izvor: Tanjug
> Francuska poseduje listu sa imenima 200 osoba povezanih sa aferom
> izbegavanja plaćanja poreza
>
> Oni su izbegli ovu obavezu tako što su otvorile račune u bankama u
> Lihenštajnu, saopštilo je danas ministarstvo za budžet, navodeći da je
> lista dobijena od britanskih vlasti. Ministar budžeta
To nije obaveze već pljačkanje naroda. Osobe koje zarade nešto više
novca obično to i ne urade uz pomoć države, a mnogi ne zarade novac u
svojoj državi. Kao što to Del Boy iz Mućki kaže "Ni oni ne daju nama,
što bi mi njima davali", mnogi pribjegavaju korištenju offshore
bankovnih računa i čuvanju svog novca kod sigurnih banaka.

Lihtenštajn je jedna od popularnih zemalja u Evropi koja održava tajne
bankovne račune i u tom sistemu se neće ništa promjeniti. Neke druge
zemlje koje imaju sigurnu bankarsku tajnu su Luksemburg, Švicarska,
Austrija, Belgija, San Marino, GIbraltar, Andora, Kipar, a izvan Evrope
Urugvaj, Panama, Costa Rica, Belize, Barbados, Hong Kong, Singapur,
Dubai i druge zemlje.

Od kako Lihtenštajn pruža bankarske usluge, znači mnogo decenija; i od
kako okolne države nameću sve veće i veće poreze bez izgleda za
smanjenje, poslovne osobe i obični ljudi žele da sačuvaju svoj novac od
novog robovlasnika, vlade koja novac bez osnove otima svojim građanima.
Banka koja otvori račun nekome u Lihtenštajnu unaprijed upozori sve
svoje klijente i o obavezama u njihovoj zemlji, ali naravno ne vodi
računa da li će klijent da prijavi svoje poreze ili ne. Konačno, banke
žive od izbjegavanja poreza.

Ako neko svoj novac daje na čuvanje banci koja zvanično sarađuje sa
državnim institucijama ili sa poreznim ustanovama bilo koje zemlje, onda
je bolje novac čuvati u čarapi ili u vlastitom tajnom trezoru. Stroga
bankarska tajna dalje može lako da bude kompromitovana samim ugovorom
koji banka ponudi klijentu. Tako je prije svega potrebno pogledati
ugovor između banke i klijenta i da li u ugovoru piše bankarska tajna i
na koji način je definisana. Šta se dešava ako banka prekrši ugovor i
tako dalje. Čuvanje novca na svoje vlastito ime može da ima za
posljedicu da će takve transakcije biti vidljive u međunarodnom
transferu novca, tako se preporučuje čuvanje novca na ime fondacije ili
preduzeća na način da lično ime ostane zaštićeno.

U Lihtenštajnu postoje mjere i kazne za sve one što odaju bilo kakvu
bankarsku tajnu i takve kazne su kazne zatvorom na dugo dugo vremena i
ogromne novčane kazne. U svrhu tajnog bankarstva često se koriste
fondacije iz Lihtenštajna koje su skupa mjera za sakrivanjem svog ličnog
imena. Tako lično ime ne ostaje uopšte kod banke, već kod pojedinačnog
građanina u Liechtenštajnu u povjerenju, koji je licenciran da čuva
podatke o svom klijentu i na taj način dolazi do još veće tajne. U
odnosu na Liechtenstein fondacije (njem. Stiftung) ugledala se i panama
pa je prije 20 godina donesen zakon u Panami kako i na koji način se
osnivaju fondacije, samo što su fondacije u Panami još više
fleksibilnije, odavanje bilo koje transakcije ili bilo kojeg podatka o
transakciji fondacije se kažnjava sa 6 mjeseci zatvora i US $50,000
kazne. Advokati i profesionalci koji osnivaju fondacije vode računa o
podacima svojih klijenata, a fondacija se konačno može i tako osnovati
da u Panami uopšte ne stoje podaci o konačnom primaocu novca, znači
napredak u odnosu na Lihtenštajn.

U LGT banci, banci od samog Kneza iz Lihtenštajna su otpustili osobu za
koju se znalo da čini kriminalna djela, a ubrzo nakon otpuštanja te
osobe, njegov sin je dao otkaz, tako sve indicije vode ka tome da su
upravo ta 2 kriminalca prodala podatke o klijentima.

Prodaja podataka o klijentima je kriminalni čin. Kupovina podataka od
strane jedne države od kriminalca u drugoj državi je kriminalni čin na
međunarodnom nivou. Isplata jednog kriminalca sumom od 4-5 miliona eura
za ukradene podatke i tajno čuvanje njegovog identiteta je kriminalni
čin. Primanje sume od 4-5 miliona eura BEZ ODGOVORNOSTI da plati poreze
za taj porez, jer to se ispostavilo u toj akciji, je daljna bezobrazna
prevara i kriminalni čin.

I dalje, tajna služba Njemačke, BND, moguće nema podatke koji su
vjerodostojni. Cijela vijest i informacije može da bude samo obična
pozorična scena ne bi li se ti koji su izbjegli poreze uplašili, otkrili
i prijavili sami sebe. Veće je poznato decenijama da Njemačka kontroliše
transfere svojih građana i ima cijelu jednu zgradu sa preko stotinu
zaposlenih koji prave bazu podataka o tome ko ima bankovni račun u
inostranstvu. Pa njihov je nacistički zakon u drugom svjetskom ratu
zabranjivao da građani imaju račun u inostranstvu; a na taj zakon se
ugledala Srbija koja to i dan danas radi i sprovodi. I njemačke mjere,
iako olakšane, još uvijek vode u smjeru potlačivanja svojih vlastitih
građana.

Neko kome se oporezuje 50-tak posto od plate, želi konačno i da živi
SVOJ život. Konačno, novac koji je zaradio je njegov novac i nije ga
nikome oteo. Osoba nije kriminalac ako ne plati porez. Konačno je na
državi da upotrebi svoju silu i da naplati od svojih građana. A kad
nešto nije dokazano onda osoba nije ni kriva.

Naravno da je bolje da se struktura za čuvanje nova priprema i planira
na takav način da bude u skladu sa lokalnim zakonima o porezima, jer je
i to moguće, ali ne treba osuđivati ljude koji su bili na kraju
potkradani cijelog svog života. Ti ljudi, upravo ti sposobni, koji drže
velike novce na računima, platili su i mnogo veće sume u porezima državi
gdje žive i njih se najmanje treba zvati kriminalcima. Država je sama po
sebi kriminalna jer je zasnovana na sili, a ne na ugovorima. Prisilan
ugovor nigdje u svijetu ne vrijedi osim od strane države gdje čovjek
živi. I ako se treba praviti racija nad nekim, onda je to racija nad
onima koji baš ništa ne rade i traže socijalno osiguranje od države, a
ne maltretiranje sposobnih ljudi koji u stvari čine stubove privrede
jedne države, jer drže i veze i poslove u svojim rukama.

Louis

---

Ivan Dimkovic wrote:
> Andora, Monako i Lihenštajn
>
> Doduse, kako se vidi - Lihenštajn je pokazao da cak i ako drzava i
> banke u toj drzavi nemaju pravo da odaju podatke, uvek moze da se
> nadje neki radnik koji ce biti voljan da proda informacije za dobre pare.
To nije Lihtenštajn "dokazao", već je Njemačka dokazala da se i
kriminalcima može zvanično platiti da ukradu u drugoj državi tajne
podatke. Prema tome Njemačka je država koja krši zakone, ne Lihtenštajn.
To krši sve međunarodne zakone i suverenitet država. I dalje, takvoj
informaciji se ne može vjerovati jer Njemačka može i da glumi da je
pronašla tako neki CD sa informacijama samo zato da bi kompromitovala
građane koji nisu platili porez i onda ako naprave raciju kod onih za
koje sumnjaju da negdje kriju novac u drugoj zemlji, onda možda lakše
dođu do stvarnih podataka, pretvarajući se da imaju tamo neke dokaze
koji vjerovatno uopšte ne postoje. Dokazi koji nisu vjerodostojni i koji
su kupljeni od kriminalca ne mogu se koristiti na sudu.

A što se tiče Lihtenštajna, bio je, biće i ostaće lokacija sa sigurnom
bankarskom tajnom gdje većina Njemaca i drugih naprednijih ljudi iz
okoline čuvaju svoj novac. U tome se neće ništa promjeniti.

Louis

---

Vidis, to sto pises nije tacno - na primer, svaka banka u Svajcarskoj, Andori, San Marinu i sl... mora, ako si gradjanin EU, da zahteva od tebe da ili dokazes da si platio porez na profit koji si realizovao uz pomoc love koju drzis tamo, ili ce ti sami uzeti 15% (tzv "witholding tax") i to ce poslati drzavi ciji si drzavljanin.

Vise detalja: http://en.wikipedia.org/wiki/European_Union_withholding_tax


Singapur i Hong Kong su drzave koje nisu potpisnici tog sporazuma sa EU, pa su za sada sigurni sto se tice poreza, medjutim pitanje je koliko ce se to dugo odrzavati posto EU vrsi izuzetno veliki diplomatski pritisak na te drzave kako bi potpisale doticni sporazum.

Licno mislim da je EU Witholding Tax pljacka, ali on nije nista drugaciji od americkog zakona o porezu - gde je svaki drzavljanin USA duzan da deklarise i svoju imovinu van USA - tu nema puno logike istini za volju, jer institucija poreza treba da postoji iskljucivo na teritoriji zemlje (placas porez tamo gde ti drzava omogucava da zaradjujes pare) ... ali ocigledno u mnogim drzavama preovladava drugo misljenje.

--

Da se vratimo na temu Srbije - koliko mi je poznato, ni jedna od ovih drzava koje imaju bankarsku tajnost nema nikakve sporazume, nalik na EU Witholding Tax, sa Srbijom - pa su ljudi, drzavljani Srbije, prilicno sigurni ako drze pare u nekoj od tih drzava u pogledu poreza. Doduse, samim imanjem racuna u tim zemljama neki drzavljani krse zakon Srbije, ali to je druga prica...

---

Placanje poreza na imovinu van maticne zemlje ima itekako smisla!

Ako gledas ovo u kontekstu prosecne osobe, koja radi za platu, smisao nije lako uocljiv (npr. ja radim i zivim u UK, zasto bi placao porez Srbiji, kad nemam koristi od te drzave?).

Kad gledas u kontekstu bogatih ljudi, smisao postaje uocljiv. Uzmimo za primer Americkog biznismena/investitora/ceo koji pravi novce u USA. Posto plati porez na prihod, on moze da "skloni" zaradjeni novac u recimo Singapur i da nikad ne plati porez na imovinu*. To ne bi bilo fer prema ostalim US gradjanima koji su duzni da placaju porez na imovinu, a nisu dovoljno bogati da sklone par $miliona u Singapur.

* Recimo da zaradi $100m, kupi kucu od $1m, a ostatak deponuje u Singapur; po tvom sistemu on bi placao porez samo na svoju kucu, a ne na sav kapital koji poseduje

---

Hecky,

Mislim da nisi u pravu, eto i ta UK strancima daje za pravo da placaju porez samo na ono sto su stekli na teritoriji UK.

Ako si ti covek koji zaradjuje puno - ti si vec platio porez na prihod na novac zaradjen na teritoriji tvoje drzave. Onda si ti taj zaradjeni i oporezovani novac premestio u, recimo, Svajcarsku i odatle ga plasiras na medjunarodnom trzistu uz pomoc investicija/vrednosnih papira.

Izvini, na osnovu cega tvoja maticna drzava zasluzuje da prikupi porez na taj profit? Ocigledno je da profit nije realizovan na njenoj teritoriji, nije koriscena njena infrastruktura, nisu korisceni njeni putevi, nije njena policija i sudstvo branila taj kapital - na osnovu cega onda drzava trazi svojih 15-30%? Samo zato sto si ti njen drzavljanin? Nije bas neki ubitacan argument ako mene pitas.

Ja ne pripadam toj skoli misljenja - smatram da su takvi porezi (na kapital koji je zaradjen van teritorije drzave) cisto duplo oporezivanje, i da sluze iskljucivo za jeftin populizam, jer je i vrapcima na grani jasno da je nemoguce kontrolisati taj novac jer ljudi koji su vec u stanju da raspolazu tim novcem u inostranstvu imaju fleksibilnost da zive gde zele i da taj novac pomeraju gde zele. Zato su Nemci i napravili taj skandal sa direktorom Deutsche Post-a, jer je to populisticki potez - jasno je da su samo zagrebali povrsinu i da mogu samo da sanjaju o parama vecine ljudi koji drze iste van teritorije EU.

Ja smatram da su takvi potezi u stvari potezi ocajnika - drzave moraju uraditi nesto (mnogo) vise da bi bile konkurentne, a ne da silom otimaju novac koji uopste nije na njihovoj teritoriji. Primera radi, zbog takvih nesposobnih drzava je pravilo EU da nove drzave koje ulaze u EU NE SMEJU imati PDV manji od 15% - kako ne bi slucajno ugrozile trome ekonomije velikih drzava koje bi bile ostecene jer bi ljudi nasli nacina da kupuju stvari u drzavama gde je PDV manji.

Klasican primer kako se problem ne resava, vec se baca pod tepih - a kako je svima jasno da EU ne moze kontrolisati drzave koje nisu u EU, recimo Svajcarsku - ostaje samo da se zapitaju da li je to pravi nacin.

---

Nisam ulazio u to da li je porez na imovinu pravedan ili ne, vec tvrdim da ima smisla u trenutnoj postavci.

Ako postoji porez na imovinu, trebaju ga svi jednako placati. Nije fer da ga siromasniji vise placaju, jer prosto nemaju toliko novaca da izmeste veci deo svoje imovine u neki Tax Heaven, vec su sve ulozili u recimo sopstvenu kucu.

Sad, da li bi porez na imovinu trebalo ukinuti ili ne, to je vec druga prica.

Mada, realno, porezi se ticu drzavnog budzeta i ekonomije, nema tu mnogo "pravde". Budzet kaze "ocu jos", a ekonomija "daj smanji malo" . Imena i oblici poreza su manje bitni .

PS Vecina drzava ima medjusobne dogovore, da bi se izbeglo duplo oporezivanje.

---

Mislim da to nije neki jak argument - siromasni pre svega placaju obicno manju stopu poreza na svoj prihod, i to bi onda mogli da nazovemo nepravdom.

---