STA JE ZLOUPOTREBA?
Povodom izjava ministra Davinica od 8. juna 2005. godine, da se civilno sluzenje pretvorilo u "nesto negativno" i da se masovno "zloputerebljava" prenosimo deo vesti iz "Glasa javnosti" u kojem se jasno vidi da se rad prigovarca savesti u civilnoj sluzbi fizicki daleko vise iskoristava nego rad vojnika koji sluze redovni vojni rok. Pored toga, civilno sluzenje je duze za citava 4 meseca!
Trazimo da se prestane sa javnim opanjkavanjem i nipodastavanjem rada prigovarca savesti, s obzirom da kvalifikacije koje se iznose ne njihov racun apsolutno nisu na mestu. Uostalom, pogledajte ceo clanak na
www.glas-javnosti.co.yu
Jedan manje na kazanu znači mnogo
-K. Š. (služi civilno u Domu invalida na Bežaniji)
- Obavezni smo da budemo celo radno vreme. Za jun još nismo dobili markicu, tako da se samofinansiramo da bi išli na posao. Pored toga, hranu kupujemo iz svog džepa, dok u isto vreme drugima odrađujemo posao kao da smo stalno zaposleni. Plata je nešto viša od 300 dinara i niko ne zna kada ćemo je dobiti, kao i markicu. Sa mnom ima dosta diplomiranih ekonomista, pravnika i drugih stručnjaka koji vuku najteže stvari umesto da rade nešto u svojoj struci, gde najviše mogu da pomognu.
-D. L. služi u jednoj manjoj kasarni u Beogradu
- Kada čujem priče mog oca, koji je služio u bivšoj Jugoslaviji, najčešće čujem da je hrana bila dobra, da je bilo u izobilju i da im je sve bilo obezbeđeno, tako da im pare gotovo i nisu bile potrebne. A meni, recimo, treba solidna plata da pokrijem sve troškove jer za gotovo sve što pitaš, a što bi bilo normalno da ti pripada, oficiri kažu: "Nema. Vidite kako mi živimo". Nedavno je trebalo da idemo na teren, ali nam je rečeno da ni za to nema para. Pošto nema gotovo ničega, prodajemo zjale po ceo dan i, onda, odlazimo u grad ili kod rodbine. A starešine kao da jedva čekaju da odemo jer i jedan manje, u ovoj besparici, na kazanu znači mnogo.
-M. N. služi u jednoj beogradskoj bolnici
- Prijavio sam se za civilno služenje vojnog roka i mislio da ću uživati. Ali, rmbam po ceo dan teške poslove, a gotovo sve pokrivam iz svog džepa. I roditelji su počeli da mi prigovaraju jer misle da im moje služenje civilnog roka dođe kao luksuz, pošto oni moraju da mi daju novac, a ja od posla ne stižem ništa drugo da radim. Mislio sam da ću moći, ali od toga nema ništa. Radiš kao rob i dobiješ 300 dinara. Kao da plaćam reket zato što služim civilno. Radim društveno koristan rad i to moram sam da pokrivam.