Citat:
Ivan Dimkovic:
To sto 98% gradjana ne radi nesto ne znaci da je to nesto nemoguce ili neprakticno vec moze biti da im jednostavno nije padalo na pamet niti su mislili da je izvodljivo (a mozda jeste).
Može biti, ali u nekom dubljem filozofskom zanosu ili pod uticajem psihoaktivnih supstanci.
Kako to da bilo kom psihički zdravom i radno sposobnom pojedincu (a ne tek većem procentu populacije) može tokom silnih dana, nedelja, meseci, godina i decenija pešačenja, akanja sa krševima od automobila, plaćanja taksija, smaranja po autobusima, tramvajima, trolejbusima i vozovima ni jednog trenutka da ne padne na pamet spasonosna reč "bicikl"?
To prosto nije moguće.
Drugo, roleri mogu biti objektivno mnogo bolji od bicikla što se tiče prevoza (jeftiniji u nabavci, jednostavnije održavanje, nema problema sa parkingom i krađom, verovatno i zdravije, jer je položaj tela prirodniji..), pa zašto ima više biciklista od roleraša?
Popularizacija biciklizma svakako da, i ne samo biciklizma, ali ne vidim zašto je Beogradu potrebno izmišljanje rupe na saksiji.
Dajte mi jedan jedini primer grada slične veličine, populacije i reljefa koji je rešio problem javnog prevoza popularizacijom biciklizma ili bar očigledno odlučujuće doprineo rešenju problema javnog prevoza popularizacijom biciklizma?
Samo da isključimo mlađe maloletnike (koji ne mogu da učestvuju u saobraćaju), penzionere, ljude kojima lekar ne preporučuje vožnju bicikla i one kojima se 2 brda i 10 km nalaze između radnog mesta i stana, pa smo isključili mnogo više od 50% populacije. Dodajmo tu i one koje vožnja bicikla ne bi zanimala ni pod savršenim okolnostima, majke sa decom, ljude koji moraju da nose bilo kakav teret svakodnevno... doćićemo opet na ovih današnjih 90% do 98% stanovnika Beograda kojima bicikl nije rešenje.
[Ovu poruku je menjao gazda Živan dana 15.09.2014. u 15:16 GMT+1]