milanche
Citat:
Ovde se razilazimo. Ne zato sto je onaj prvi sistem bio simpatican. Naprotiv, bio je siv i ucmao, kad je rec o samom
audio/vizuelnom/emotivnom utisku o sistemu.
Medjutim, ima jedan drugi parametar koji jasno pokazuje razliku.
Kao sto je orkestar dobar onoliko koliko je dobar najslabiji muzicar u njemu, tako je i drustveni sistem dobar samo onliko
koliko dobro zivi onaj najobicniji clan drustva.
Ne sporim ni jednog trenutka materijalna dostignuća i prednosti samoupravnog socijalizma o kojima govoriš. živelo se bolje. Pa Tito je stvorio pravu srednju klasu u Yugoslaviji, pre ,(a posle kako stoje stvari), njega to nije postojalo. To uopšte nije sporno, kao što nije sporno da ovi novi nisu u stanju da okreče ono što je Tito ozidao, pa prodaju musavo i neizgledno.
Ono o čemu sam ja pisao se odnosi na razliku između proklamovanih i stvarnih vrednosti, koje se u oba uređenja značajno razlikuju. Yugo ideja nije postala dominantna i nadmoćna u odnosu na te nacionalne ljubavi, nije se zaista primila kod tadašnje elite, uprkos svim zakletvama. Svi ti partijski rukovodioci sui bili internacionalisti i Jugosloveni na papiru, ali su odmah po dolasku na poziciju, gradili asfalt do rodnog sela.
Ne kažem, treba selo da ima asfalt, ali onda to lepo reci, budi iskren drug, kao što piše u pionirskoj zakletvi. Kako se revolucionarna oštrica tupila, tako je baza do koje se spuštala ta dvoličnost postajala masovnija, pa je pred propast bilo normalno da se npr. ljudi fiktivno razvode samo da bi dobili još jedan stan. To je vodilo u jednu vrstu šizofrenije u društvu i završilo se kako se završilo.
Ista i još gora je situacija i danas. Svi su bre demokrate, ali imaju po jednog kandidata na partijskim izborima, toliko su im pismeni članovi, pa se ovi brinu da zabunom ne zaokruže pogrešnog. A podrška u narodu im je baš žestoka, dobiju četvrtinu od polovine upisanih birača, još se ponose time i hvale. NJih bi bre na izborima Miki iz Kupinova oduvao, tolika im je stvarno podrška, po sistemu čega se pametanstidi time se budala ponosi. Nesklad između života koji se proklamuje i prikazuje na TVu i onog stvarnog na ulici, ostaje isti, šizofrenija je konstanta.
Vdećemo kako će se sada završiti, kada je više nego izvesno da će veliki broj ljudi završiti na ulici i bez prihoda.
Bojim se da nema više snage u slamaricama za neograničena poverenja i jednostranu naklonost vladajućoj garnituri.