Citat:
Marisav:
Opšte je poznato da srpska latinica ne postoji.
Pffffffffffff. Najlakse je proglasiti laz za istinu.
Naravno da NIJE OPSTE POZNATO da srpska latinica ne postoji.
Ona postoji i realno, i u pravopisu srpskog jezika.
Citat:
„Pravopis srpskoga jezika“, M. Pešikana, J. Jerkovića i M. Pižurice.
Pismo
Osnov savremene, a uglavnom i istorijske evropske pismenosti čine tri pisma — grčko, latinsko ili latiničko (latinica) i ćirilsko ili ćiriličko (ćirilica). Današnja standardna srpska ćirilica od 30 slova ustanovljena je reformom istorijske ćirilice koju je izvršio Vuk Karadžić (prva primena u Srpskom rječniku 1818). U novijoj kulturi srpskog jezika kao standardno pismo usvojena je — pored ćirilice — i latinica, koju čini 27 prostih slova i tri dvojna (digrafi ili digrami — dž, lj, nj).
Citat:
Marisav:
U srpskom jeziku, kad je u pitanju latinično pismo, koristi se više varijanti ovog pisma: latinica (gajevica) koju je Ljudevit Gaj prilagodio za hrvatski i slovenački jezik, po uzoru na Vukov princip ,jedan glas - jedno slovo" (ali ne do kraja), zatim međunarodna latinica ili engleska latinica, koju naši informatičari nazivaju „ošišana" latinica, jer je bez dijakritičkih znakova (a dosta se primenjuje u praksi u savremeiim informacionim tehnologijama). Ranije su je naši lingvisti nazivali teleprinterska latinica",
A Pera Peric koristi Perinu latinicu, dok porodica Simic koristi Simicevu latinicu.
Ali, dosta lupanja.
Latinica koju srpski jezik koristi (dakle ZVANICNO, utvrdjenu pravopisom) je jedna, a ne tri, niti pet, niti 17.
Citat:
Marisav:
Posle Novosadskog književnog dogovora 1954, godine i stvaranja jedinstvenog srpsko-hrvatskog, odnosno hrvatsko-srpskog jezika, kojim js predviđena rannopravnost ćirilice i latinice, naši lingvisti su koristili izraz „srpskohrvatska latinica" odnosno „hrvatskosrpska latinica", koja je u Srbiji dugo ostala i pored napuštanja ovog dogovora i jezičkog zajedništva od strane Hrvata. Pošto, ne našom voljom, više ne postoji srpskohrvatski jezik (izuzev perioda dok je važio Novosadski sporazum), ne postoji više ni „srpsko-hrvatska latinica", koju još nazivaju i „gajevica". To je prihvaćeno i u međunarodnim standardima. U međunarodnom standardu ISO/FDIS 12199, sa naslovom „Jezici koji koriste latinski alfabet", srpski nije uvršćen u jezike koji ga koriste.
"To je prihvaćeno i u međunarodnim standardima."
"U međunarodnom standardu ISO/FDIS 12199, sa naslovom „Jezici koji koriste latinski alfabet", srpski nije uvršćen u jezike koji ga koriste. "
Laz i nebuloza.
Nikada nije nikakav ISO standard definisao jezike i njihova pisma.
ISO/FDIS 12199 definise "Alphabetical ordering of multilingual terminological and lexicographical data. represented in the Latin alphabet".... toliko o ovome
Inace, DANASNJI pravopis srpskog jezika, pometut gore, kaze da danas srpski jezik koristi i latinicu.
Citat:
Marisav:
Vukov princip "jedan glas, jedno slovo, odnosno jedno slovo, jedan glas" nije do kraja primenjen u gajevici. Poznato je da digrafi kao što su Nj, Lj, Dž i Đ, stvaraju određene probleme u srpskom jeziku. Neke srpske reči se, jednostavno, ne mogu ispravno napisati latinicom, što tvrde i neki lingvisti. Tako reči Tanjug, injekcija i konjungkcija, zatim reč nadživeti, odžaliti i slične, ne mogu se ispravno iapisati latinicom.
Pisanje velikih slova ovih digrafa, isto tako nije jednostavno, pa se npr. Ljig i Ljubljana pišu samo prvim velikim slovom digrafa. Posebne muke stvara digraf DJ, za kojn je Daničić predložio znak „Đ", a Hrvati ga prihvatili krajem 19. veka. Međutim, u praksi se zadržala uporedna upotreba digrafa ,dj" za „đ" i Daničićevog slova „"đ", što stvara ozbiljne jezičke probleme.
Bla, bla, bla...
Princip "pisi kao sto govoris a goviri kao sto je napisano" je
PRAVOPISNI principi, i sa pismima nema blage veze.
Citat:
Marisav:
I tako mi Srbi od „gotovog opet pravimo veresiju". Uvodimo ravnopravnost jedinog srpskog izvornog i izvanrednog pisma ćirilice i latinice (mada nije jasno koje). ravnopravnost koja je dovela skoro do zatiranja prve. To se najbolje da videti na brojnim natpisima firmi i drugih institucija koje nas okružuju širom Srbije. Ovo se radi uprkos međunarodnom stavu izraženom u gore pomenutom standardu.
Ne uvodimo mi sada ravnopravnost, vec je ta ravnopravnost uvedena pre X godina, Vukovim latinicnim potpisom na Becki dogovor iz 1850. godine.
Inace, za mene je latinica "izvanredno pismo" a cirilica to nije. A ovakvih koji misle kao ja ima kol'ko 'oces.
Cirilica nije zatrta jer postoji ravnopravnost, nego su ljudi, kada su slobodni da biraju pismo, birali latinicu.
Re: Ovlasteni prevodilac sa srpskog na hrvatski?
