Mislim da na ovo pitanje ne može da se kvalitetno odgovori nekim kratkim tekstom, zato što ne postoji neki opšti postupak izgradnje programa (projekta) koga se svi drže, već više različitih sistema.
Jedini opštiji pojam je program za izgradnju, koji se često naziva „make“ (hrngh...) On gradi projekat na osnovu ulazne skripte, koja sadrži pravila za izgradnju. Međutim, danas je to isuviše nizak nivo za gradnju projekta, a i različite implementacije make-a su nekompatibilne, tj. neće prihvatiti istu ulaznu skriptu. Zato postoji više sistema za gradnju koji čine omotač oko make-a (ili ga integrišu u sebe).
Vindouzom se nisam mnogo bavio, pa ne znam kako tamo stoje stvari. Na raspolaganju su svakako Majkrosoftova i Borlandova razvojna okruženja, i svako od njih ima neki svoj postupak definisanja i gradnje projekta. Verovatno ima dovoljno o tome u dokumentaciji dotičnih, a i knjigâ ne nedostaje. Ima, čini mi se, i nekih besplatnih okruženja... Naravno, postoje i različite verzije samog make-a, za upotrebu iz komandne linije, što možda i nije previše loše rešenje za Vindouz obzirom na tradiciju distribuiranja bez izvornog kôda.
Što se tiče GNU/nešto sistema (kakav je Linuks :), tu caruju GNUovi Autoalati — Automake, Autoconf i Libtool. Pomoću njih se prave i instalacije iz kôda („./configure ...“) i binarni paketi (npr. RPM). Ja sam se na njih navikavao koristeći knjigu koja prikazuje spregnutu upotrebu ovih alata (
http://sources.redhat.com/autobook/) i uputstva samih alata (
http://www.gnu.org/manual/). Pored toga, nije zgoreg pročitati i uputstvo za make (takođe na prethodnoj adresi), barem prvih nekoliko poglavlja za početak, čisto da se zna šta leži u osnovi.