Ne mogu bas tacno da se setim godine, ali bese to 1969 ili 70-te. Na autoputu u pocetku izgradnje naspram studenjaka, nosao geodetsku letvu honorarno za 500 din./dan - dva dana. Ja student trece godime masinstva. Poslodavci, tri geodetska tehnicara u stalnom radnom odnosu starosnog doba preko 30 godina. Prvi dan, pauza za dorucak. Oni u hladu jedne obliznje topole, ja na suncu ponosan sa letvom (a od srece sto cu zaraditi, zaboravio da ponesem dorucak). Nakon par minuta udostoji me jedan od "poslodavaca":
"Momce, jeli ti tesko na ovom suncu ??"
Ja (da im nekudim profesiju) : "Pa i nije bas lako !!"
"Poslodavac" : "E tako ti je to u zivotu momak, kad nisi hteo da ucis skolu"
?!?!
Zbrzao sam faks, pa magistraturu pa doktorat i stalno u secanju na te reci, hvala i dan danas tim "poslodavcima".
Gledajuci sa ove distance, zao mi je mladih kolega ili narastaja, zbrzace fakultete i verovatno jos i vise ali kako stoji sada situacija, ne gine im posle svega "geodetska letva" ili neka manje sofisticiranija "alatka" ali za manje od 1000 din.
I kao sto peva Haris Dzinovic u jednoj pesmi:
....odoh ja....
(ali u penziju krajem godine).