Klasični frejmovi se sada mogu zameniti sa lejerima po CSS 2 standardu, ako se ne varam. Oni su mnogo čitljiviji za pretraživače, a ja ih lično ne volim jer mislim da takvi sadržaji mogu ići na posebne stranice.
Ono što nije dobro kod klasičnih frejmova:
1. Korisnik ima problem sa čuvanjem stranica koje su dublje u hijerarhiji pod frejmom (ovo se obično odnosi na manje iskusne korisnike).
2. Nemogućnost postavljanja stranica u Favourites (sem prve stranice pod frejmom).
3. Uglavnom ne postoji navigacija kada se pristupa direktnom URL-u stranice pod frejmom. Ovde poseban problem za webmastere predstavlja sistem rešavanja nezavisnog pozivanja različitih URL-ova
4. Frejmovi su veoma dobro rešenje za zaštićene delove sajta, gde obično nema potrebe za vođenje računa o negativnim korisničkim i pretraživačkim karakteristikama frejmova.
5. U poslednje vreme sajtovi sa frejmovima se bolje indeksiraju na petraživačima nego ranije, ali tu se opet javlja problem povlačenja navigacije.
6. Stranica u frejmu skoro uvek ima niži page rank (lošije se kotira) od konkurentnih stranica.
7. Sa aspekta pretraživača, nepostojanje title taga za stranicu pod frejmovima je katastrofalna za rejting (webmasteri obično ne postavljaju title tag za svaku stranicu posebno, jer se ne vidi od title taga glavne stranice pod frejmovima).
Dovoljno?