Citat:
Kao prvo, po meni je skroz pogresno razmisljanje da nekoga ko je visoko obrazovan, ne treba da zanimaju stvari ili zanimanja koja su ispod tog nivoa. Pa u Srbiji pola inzenjera ne bi znalo da sastavi kucicu za auto jer su brusili zupcanike i teske metale na svojim beskonacnim studijama u trajanju od 10 +/- godina. Coveka koga zanima vise stvari je svestran i bogatiji i zna svasta da uradi i najverovatnije je sklon tome da ce jos vise nauciti. I da, treba saveta kako slagati gips ploce i mogu 100% da se kladim da ti ne bi znala kako da uradis zid od gips ploca i da bi naravno to platila nekome da uradi a ako nemas sklonosti ka tome nikad neces ni znati. Sendvice??? Pa naravno. Zaposli se u Mekdonaldsu i onda ces shvatiti da nemas pojma o sendivicma i hamburgerima a pogotovo o "nacinu" na koji zelis da oni to urade, sa tacno odredjenim sastojcima i za tacno odredjeno vreme. Obicno nemudri ljudi posmatraju neke proste stvari-poslove na prost nacin. Pa nije to bas sve tako lako kao sto se misli. Jedno je praksa i ideja "sta to, pa to je toliko lako da je meni ispod casti da radim" a kad treba da uradis onda shvatis da o tome nemas pojma.
Sada da razjasnimo jedno. Nije rečeno da visoko obrazovanu osobu ne treba interesovati zanimanja koja spadaju ispod nivoa obrazovanja te osobe, Ja šijem, recimo, radim neke poslove koji rade kozmetičari i oba ova me jako interesuju. Sama pravim frizure, šatiram i slično, i to me jako interesuje. Ali to nije moja primarna profesija. To je hobi, možda stast, ali ne ključni opis mene. Zoran je rekao "moj životni san je biti šofer" pa sam ja onda suviše literalno shvatila ove reči? Voli da vozi, voli kola, ali to ne može biti taksista kao životni san? Čemu onda učenje teorije površinskih nosača? Ono što ovde meni upada u oči - a bez vređanja, to mogu shvatiti samo oni koji su studirali - je kada prođeš dug proces školovanja (Platon se zalagao da to traje i 20 god), taj proces čoveka menja i u njemu se podrazumeva etika rada. Ljubav prema intelektualnom radu. Oni koji su se školovali a nisu postali intelektualci su po meni pobacili, tj. školovanje im je bilo uzaludno. Ovo o čemu pričam je stav prema svetu, stav čoveka u koga se ulagalo ili je sam ulagao u sebe, da bi se oformio u nešto više.
Rekla sam takođe - ovde ima skoro 800 strana ispisano kako naći posao. I da će se posao naći, pre ili kasnije. Posao se mora naći, jer čovek mora zarađivati i sebe i porodicu izdržavati. I to računam kao stvar koja se podrazumeva, to će se ostvariti. Ako ne u Norveškoj, onda negde drugde. Ali ovaj forum se ne zove
"Kako biti norveška šimpanza punog stomaka", zar ne? Doći će jedan Metar i pitati: Kada ste zadnji put bili u pozorište? Ja ću emigrirati u inostranstvo, finansijski se preporoditi, i potom? Za ovo nemam plan? Materijalni problemi me više ne more, sada će nicati drugi. I onda bi forum bio plitak i kratkovid za budućnost, postaće takav ako se samo govori o sređivanju papira. Zar samo dotle gledamo?
To što se u Norveškoj i Švedskoj lepo živi i sa zanatom je super. Lepo se od toga živi i u SAD i Kanadi, I Australiji. Međutim, po rečima jednog Šveđanina sa kojim sam imala jedno duže poznanstvo, pričao je da se iznenadio kako u SAD, gde je boravio i radio u staračkom domu, društvo sa prezirom gleda na bivše obične radnike. Ne zato što su oni radnička klasa, što ne ceme njihovu struku, već znog intelektualne lenjosti i nedostatka ambicioznosti da sebi i porodici pruže više. Ta ljenost - a imali su uslova da se edukuju da su hteli, ili su ih stekli vremenom - je po njima neoprostiva. Oni nemaju dakle isti sistem vrednovanja kao Skandinavci, a ipak ćeš reće da je Amerika razvijenija od Švedske, i da oni imaju svojih razloga za to. Skandinavske zemlje su male po populaciji, pa mogu da imaju još uvek svoj mali lep svet sistema vrednosti. Ja to vidim i po stilu njihove arhitekture, dosta različite od one u Americi. No i oni, ko je ušao dublje u priču sa njima, upoijaju američke vrednosti, hteli to ili ne. Naravno da ne cene onoga koji radi 8 sati, jede, spava i gleda tv, i gle - odoše mi 5 godina! Gle odoše i deset! "A sam sam prezirao roditelje koji sede ispred tv i postali pasivni i pomirljivi sa životom. Ja sam mlad i hoću bolje. Ja neću izdati svoje snove." I samo takvi ljudi ulivaju respekt, svuda. I to je vrlo vrlo mali procenat onih koji imaju i intelekt i psihički sklop da to i urade. Neće pisati silne strane kako naređati elemente sendviča BigMac-a, već kako biti kreativan i osmisliti svoju kuhinju, napraviti umetnost pa i životni stil od toga. Tada kada sendvič postane inspiracija a ne šturi mehanički posao, pisaću rado o tome.
Citat:
Kao drugo, kad se ide u emigraciju, nema tu mnogo izbora. Ili si high-tech nabudzen sa skolom i praksom ili radis posao koji ti prvi dopadne saka. Ako je vec nekome ispod casti da radi neke poslove, mogu odmah da mu kazem da inostranstvo nije za njega jer se nece lepo provesti i da mu je najbolje da sedi tamo gde jeste.
Da, čovek će se latiti tih poslova baš zato što zna da su privremeni, a ne zaključni. Baš što ih ja ne želim, tolerisaću ih privremeno i samo privremeno.
Citat:
Mozes biti ti i Micio Kaku, al to mozes macku o rep da okacis kad nemas posla, nemas para a gori ti pod nogama i onda shvatis da bi cistio i go...na na norveskoj farmi, samo da zaradis nesto. E covek koji dodje u tu situaciju postane mudriji. Lako je mudrovati sa 100.000e i sa mamom i tatom koji su funkcioneri, burzuji ili sta vec. Aj pa ti budi mudar bez icega, e to je vrednije od 100.000e jer mudar ce znati kako da potrosi 10e a nemudar nece znati ni kako sa 1.000.000e...
E da. Posao je lako promeniti kad si svestran, al kad nisi mozes sam sebi liniju da povuces preko cela i da se lupis o zid najjace sto mozes u nadi da ces tu liniju obrisati, jer to ce ti se upravo desiti jednog trenutka, samo je pitanje kad.
Ovaj prezir prema "buržujima", "intelektualnim snobovima", doktorima i sl. je vrlo čestao ubeđenje među niže obrazovanim ljudima, jer sebe doživljavaju da su tretirani inferiorno - a zaboravljaju da je to njihov doživljaj, koji može da se promeni. I da ih neko zaista tretira inferiorno, to ne znači da je tu granica. Delom imaju opravdanja, ali većim delom ne. To nije opravdanje ili uteha zašto neko nije učinio više. Najveći umovi civilizacije upravo dolaze iz bednih porodica, jer samo muka i problem tera na traženje novih puteva. Deca funkcionera i budžovana, koliko sam ih ja upoznala, su se okoristili nasleđenim bogatsvom, ali retko ko od njih je izuzetan kao čovek. Ima ih, ali su retki. One izuzetne koje ja znam potiču iz niže ili srednje klase. Najviše iz srednje.