Objasniću razlike na netehnički način, upoređujući situaciju sa konkurencijom:
Dok se Intel iz sve snage upinjao da nas ubedi da su gigaherci život, i pumpajući ih sam sebe zakopavao, AMD je težište razvoja prebacio na potpuno drugi kolosek, dotad veoma zapostavljen - razvoj arhitekture koja mnogo manje zavisi od gigaherca. Arhitekture koja, u najsirovijem mogućem smislu, pokazuje koliko takt malo znači u odnosu na način obrade podataka. Pa smo tako došli do apsurdne situacije u kojoj jeftiniji procesori, sa 1,5 do 2 puta manjim taktom, dostižu, a negde i premašuju svoju "supertaktičnu" konkurenciju :)
Intel je skoro uvideo gde je godinama grešio, pa je i pored činjenice da je takav razvoj konkurencije podrivao i naširoko kritikovao, ipak odlučio da se i sam oproba na takvom terenu.
Tako dolazimo do današnje situacije, koja na odličnom primeru pokazuje šta znači posvećenost poslu - C2D procesori su u svakom mogućem pogledu bolji od svih prethodnih Intelovih procesora i međusobno poređenje je, u najmanju ruku, neukusno. Takt koji je daleko manji, dokazuje da sirova brzina nema nikakve veze sa stvarnom, te da je put konkurencije sve vreme bio pravi.
Ovaj komentar nije bio u cilju poređenja samih procesora (pogotovo NE konkurentskih), već samo kao ilustracija razvoja procesora proteklih par godina.
Moj izbor bi svakako bio C2D, čak ako i zanemarimo performanse.
Pozdrav