Ovih dana svedoci smo prave male revolucije povodom izlaska nekoliko izvrsnih DSLR modela, cena pristupačnijh nego ikada. Kulminacija je nastala pojavom Canona 400 D koji pored "male" cene ima i male dimenzije. Utisak je da se polje digitalne foto tehnike namenjene najširem sloju korisnika deli na dva dela: aparate za džep i DSLR.
Po mnogima, u prvoj grupi Fuji je na tronu sa svojim modelom F 30, čiji ste test od istog autora imali prilike da pročitate. To je zgodni mališan koji se od svih ostalih konkurenata u toj klasi izdiže izvrsnim senzorom i manuelnim kontrolama. DSLR područje za taj brend ostalo je praktično nedodirljivo, jer su tradicija i tehnologija vodećeg japanskog tandema teško dostižni.
Klasa između, prosumer, odumire jer njoj njen princip rada baziran na kompakt aparatima ne dozvoljava dalji razvoj. Spori autofokusni mehanizam zasnovan samo na razlici kontrasta i nemogućnost promene objektiva ne mogu da se suprotstave talasu pada cena DSLR tela i pojavi većeg broja univerzalnih zum objektiva, posebno od nezavisnih proizvođača.
Jedina međuklasa koja je opstala jeste ultrazum, ali ona nema neka značajnija obeležja po kojima bi se izdigla. To su u svojoj suštini kompakt aparati koji koriste činjenicu da su dimenzije senzora današnjih modela te klase male, pa se za njih može napraviti objektiv velikog optičkog raspona koji nije ni skup ni prevelik. Iako nešto većih dimenzija i bolje ergonomije od svojih kompakt rođaka, ne mogu se uvrstiti u iole napredniji fotografski alat. Upravo ti mali senzori koji im omogućavaju postojanje, proizvode previše šuma, a i elektronska kontrola zuma na njima je isuviše spora i neprecizna za bilo koji ozbiljniji foto-zahvat.
Međutim, jedno, i to najveće ograničenje kompakt aparata Fuji je u velikoj meri eliminisao konstruisanjem najboljeg ne-DSLR senzora, što daje dobru osnovu za napredniji model.....
Veliki test Fuji S 6500 fd




All in one, ali zaista: Fuji S 6500 fd - test
