Prvo primetimo da je

Iz definicije Mebijusove funkcije sledi da ovde otpadaju svi članovi

kod kojih je

deljivo kvadratom nekog prostog broja. Dalje, neka

nije deljivo nekim prostim faktorom

broja

i neka

nije deljivo niti jednim kvadratom prostog broja. Tada se brojevi

za koje

pojavljuju u parovima oblika

a pošto za njih važi

iz prethodne jednačine dobijamo da važi

gde su

svi međusobno različiti prosti faktori broja
Dalje, primetimo da je jednačinom od koje smo pošli funkcija

jedinstveno određena. Zaista,

, pa je vrednost funkcije

jednoznačno određena u tački

a vrednost u bilo kojoj drugoj tački

joj je određena vrednostima u manjim tačkama jednačinom

gde se sumiranje vrši po svim deliteljima

broja

koji su manji od

Iz toga i iz činjenice da funkcija

ispunjava uslov

sledi da je

No, odatle se dobija da je

što je i trebalo dokazati.
[Ovu poruku je menjao Nedeljko dana 16.06.2005. u 17:23 GMT+1]