|
dragandj
Član broj: 23710 Poruke: 23 *.tu-graz.ac.at
|
Nisam bas procitao sve postove, ali da i ja napisem par ideja o problemu.
Kao prvo, mnogo toga zavisi od cinjenica da li problem posmatramo s fizickog ili matematickog aspekta. Dalje, cini mi se da do "vrcenja u krug" dolazi upravo zato sto nismo definisali pocetne uslove, tj. karakteristike prostora, vremena i brzine. Dakle, problem nije moguce prikazati samo kao matematicki model, bez osvrta na iskustvena desavanja.
Dalje, pitanje je sta mi hocemo? Hocemo li da dvije "materijalne tacke" tj dva "skupa uredjenih n-torki" priblizimo i "preslikamo" (ne ad literam) jednu na drugu? U tom smislu jeste dovoljna aksioma neprekidnosti. Ona medjutim, moze i da dovede u zabludu tipa "postoji li kretanje", buduci da nije moguce preci od A do B, ukoliko izmedju njih ima beskonacno mnogo tacaka.
Dakle, postoje dva stava, a izmedju njih se trebamo odluciti za jedan.
1.Rjesavamo problem matematickim putem (prostor je beskonacno djeljiv, vazi aksioma neprekidnosti)
2.Rjesavamo problem s fizickog aspekta ("pikseli", kvanti i "najmanje moguce vrijednosti")
Ovu podjelu opet treba uslovno shvatiti.
Ipak, moj stav je da problemu treba vise prici s strane fizike (ali nikako bez osvrta na matematiku!).
Definisimo prvo prostor. U skladu s nasim intuitivnim shvatanjima, prostor je beskonacno djeljiv, i uvijek postoji "tacka izmedju tacke". Ovakvo objasnjenje pak, ne nudi rjesenje, jer izaziva problem "stizanja gdje se doci ne moze". Necu reci nista novo, kad kazem da je Zenonov paradoks jednostavno pitanje da li postoji i (ako postoji) sta je kretanje. Elegantno (ali ne i bez mana) rjesenje nudi teorija kvantovanog prostora, tj. podjela na "pixele".
Pojednostavicu problem (mozda ga i zakomplikovati): koja tacka je sledeca do tacke A (npr. na proizvoljnoj pravoj)? Tesko je reci... ;-)
Jer, zbog cega treba razdvojiti matematicki od fizickog modela? Prost primjer daje konstrukcija duzine sqrt(2). Taj broj nije racionalan, i po tome cemo tesko osjeci "dio kolaca" koji ima pomenutu zapreminu... :-) Medjutim, konstrukcijom dobijamo liniju cija je duzina (empirijski) stalna, i nikuda se ne "pomjera", dok matematicke formule za pomenuti broj daju samo aproksimacije. Problem nastaje pri prelazu x --> oo (besk.) "Istina" je da niko ne zna sta se tada desava i koji je to broj, s kojeg prelazimo na beskonacnost. Dakle, javlja se i problem aproksimacije...
Kako adekvatno rijesiti probem? Tako sto cemo postaviti teoriju s najmanje (po mogucnosti bez) internih nesuglasica, pa cak i po cijenu toga sto bi se to moglo cijeniti s nasim intuitivnim spoznajama. Stoga, model u kome cestice prelaze "kvante" prostora, tako sto dobijaju kvante energije meni licno (!) djeluje koncizniji u odnosu na "analoski" pristup aksiome neprekidnosti.
E sad, da ponovim, pitanje vise nije da li mat. tacka A moze preci 1 metar ("pola putanje po pola putanje") vec da li A vrsi ikakvo kretanje. Jer, ako tacku C smjestimo na sredinu duzi AB i kazemo da za neko vrijeme t tijelo (ili mat. tacka) prelazi duzinu AC (tj. pola duzi) mi smo vec pretpostavili da je od neke tacke A moguce stici do neke tacke C. Dakle, vrtimo se u krug. Kazemo da je nemoguce preci neko rastojanje AB, a pri tome pokazujemo da je moguce preci AC (1/2 putanje). Zasto onda tacka B ne bi mogla biti srediste duzi AD (2m) pa da na taj nacin posmatramo problem...To je, dijelom u sali receno. Osnovno pitanje jeste stoga, kako "pokrenuti" tacku (ili tijelo) iz A u bilo kom pravcu...
To bi otprilike bilo to.
PS:Ovo je samo niz sugestija, nikako i "rjesenje" problema, tako sa vas molim da me ne hvatate za svaku rijec, ukoliko nesto nisam dovoljno dobro definisao
PPS: Moderatore molim za sredjivanje ovo malo matematickih izraza buduci da sam "ja novi vodje"
|