Dakle, šef prodavnice se iscimao da odradi posao koji je tebe mrzeo, a uradio je to da bi povećao promet svoje prodavnice, za jedan mali procenat.Verovatno je to bio artikal, za koji je poslovođa procenio da se slabo prodaje, pa umesto da ga vraća u magacin i kalkuliše minus na kontu malopodajnog objekta, ti si zgodno došao da liferuje robu koja verovatno duže stoji na rafu. (pretpostavljam)
Da je bio u pitanju artikal koji je odlično prodaje, i koji bi svakako bio prodat za dan-dva, onda bi na konto maloprodajnog objekta bila dodata znatno veća cifra - tj. ukupna maloprodajna marža. U tom slučaju manja je verovatnoća da će poslovođa da se cima da odradi posao koji tebe mrzi i time anulira maloprodajnu maržu koja bi se ostvarila.
Poslovođe uvek i stalno kalkulišu sa ciframa: vrednost robe u objektu, ostvarena marža za objekat, troškovi objekta, troškovi za plate zaposlenih u objektu. Ako pogreši, pa poruči robu koja se slabo prodaje, on praktično zarobljava kapital.
U velikim BG objektima koji dnevno obrću stotine hiljada evara, mala je šansa da će šef prodavnice da se mlati sa egzibicijom web prodaje.