Citat:
timotic: Ubi' me ako si ti i vidio tekst "nakaradnog zakona".
A da li ti i ovi sto ga podrzavate jesu? Ili je dovoljno nazvrljati nesto i reci "ovo je reformsko" i automatski imati podrsku ljudi koji vole sebe da definisu kao reformiste? Ima li zaposlenih u Srbiji medju diskutantima? Ja nisam citao tekst, ali sam slusao Radulovica kad odgovara na pitanja i mislim da mi nije ostalo nista nejasno.
Bez ikakve zelje i volje da govorim o politici, mogu da konstatujem sledece - zaposleni u Srbiji su u mnogo losijem polozaju od onog za koji su se radnici izborili krajem 19. veka. Tu je Dimkovic, pa moze da kaze da li se u Nemackoj placa prekovremeni rad. Ja u Srbiji vec godinama nisam cuo da je nekom prekovremeni rad placen. Moze da kaze da li se radnicima moze dugovati plata po nekoliko godina, da li se od njih moze traziti da potpisu blanko otkaz pre nego sto i zasnuju radni odnos, da li se iko usudjuje da mladim radnicama preti otkazom ako pozele da imaju decu. Ne znam kakva je u Nemackoj situacija sa otpremninama, dok u Srbiji moze da ih isplati poslodavac koji to zaista zeli, dok su ostalima jos proslim zakonom uvedene mogucnosti da to elegantno zaobidju u sirokom luku.
Sad ce da se javi neko i da pita zasto poredim Srbiju sa Nemackom, a terbalo bi sa Nigerijom, Azerbejdzanom, Kenijom, Kazahstanom i slicnima kojima smo bliski na ekonomskoj lestvici. Razlog je sto ja nisam bas primetio da Srpski tajkuni akumuliraju kapital nista sporije od Nemackih, cak naprotiv, zakinu malo od radnika, malo od drzave i dzepovi mogu lepo da se napune.
Sa jedne strane, Srbiji treba ekonomsko okruzenje takvo da se plate svedu ispod nivoa polovine sadasnjih, kao i da se radno vreme poveca do granica izdrzljivosti, znaci sve isto kao u Kini, samo blize EU trzistu. Sa druge strane ne treba joj to vracanje tocka istorije prema robovlasnistvu, pravo i duznost svakog radnika na svetu je uvek bilo i bice da se bori protiv ugnjetavanja, za krace radno vreme i za humanije uslove rada. Narocito u zemlji gde imamo ovoliki broj nezaposlenih, pa mi kad bi uveli radno vreme od 3 sata dnevno, opet ne bi uspeli sve da uposlimo. Ono sto je tekovina civilizacije 21. veka je da radnik radi do 8 sati dnevno, da ima pravo na pauyu, bolovanje, trudnocu, zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i da je u slucaju gubitka posla neko vreme nekako obezbedjen, da li od strane kompanije ili od strane socijalnih fondova, manje je bitno. Citava ekonomska kriza deluje kao planirana da srednji sloj isprayni slamarice, a da najbogatiji pokupuju resurse po bagatelnim cenama. Radnici treba da se bore za zakone koji im uvecavaju prava a ne umanjuju, a poslodavci koji ni pored ovako niskih plata ne mogu da posluju profitabilno treba da stave katanac na kompanije.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.