Tehnika koju danas posedujem bi za ona (a ponesto i za ova vremena) mogla da se smatra svemirskom
tehnologijom.
Ja ipak govorim o necemu sto nije tehnika (tj. presa u svakoj kuci) - o kvalitetu zivota.
Kvalitet zivota je neki sweet spot izmedju onoga sto u zivot ulazes i ono sto od zivota dobijes. Mahnitanje
za poslom i parama prija mozda onim najbrzima (daleko od toga da se zalim na svoju brzinu, od malih nogu
teram po dve-tri delatnosti i sto vise tereta ja sve bolji, sve postizem i mogu jos ludji tempo da izdrzim),
ali nije resenje za gro stanovnistva.
Najpre nije resenje za porodicu koja da bi bila zdrava zahteva jedan nivo stalozenosti, bezbriznosti, predvidljivosti,
sigurnosti u neke eticke okvire u okolini. Zatim, nije resenje za emotivni zivot (koji opet, onim najbrzima nije problem).
Kvalitet zivota nije bolja mini linija, ili kvalitetniji auto put sa podnim grejanjem.
Kvalitet zivota je da jedne lepe aprilske veceri u Manjezu drustvu padne na pamet da se skokne do mora, pa se
pravo sa lica mesta uputi na zeleznicku stanicu, kupe karte za Split, odspava u vozu i sutra ujutru osvane na rivi
i na plazi, a do uvece vrati.
Za to treba i drustvo (kojeg vise nema niti danas vidim da nastaje, svi su kao glodari sabijeni u svoje rupe u kojima
ili drhte od nestasice ili po mozgovima prevrcu racunice sta da urade sa parama), kao i osecaj da je svet tvoj, i da
imas manevarskog prostora da budes i malo luckast.
Kvalitet zivota je da se sezdesetih grupa vrsnjaka mojih roditelja svako vece druzi u lokalnom parkicu uz par flasa
vina i dve-tri gitare. Kvalitet je kad vojnik Vice Vukov (pevacka zvezda SFRJ, tada jos nije bio u nemilosti) izadje
iz kasarne na Banjici subotom uvece pa doseta do iste klupe u banjickoj sumi preko puta kafane "Kovac" da peva ljudima
koji vole da ga slusaju.
Kvalitet zivota je da zvezda svetskog prvenstva u Cileu 1962-ge (Dragoslav Sekularac) izadje nedeljom na plato pored
vozdovacke crkve (na tom mestu je sada soliter), pa sa rajom igra fudbal na terencetu izmedju lipa; uzme loptu u noge
pa po nekoliko minuta nikom ne da loptu, provlaci je kroz noge, usi, du****,...a posmatraci urlaju od smeha.
Daleko od toga da je SFRJ mogla da impresionira ikoga zapadno od Jesenica. Ali, to nije ni bio cilj.
Ono sto je bio cilj je bio da normalnom coveku omoguci normalan zivot, predvidivu egzistenciju u kojoj proste stvari
mogu da se planiraju. I onako kako je to uspevalo pocevsi od ranih sezdesetih pa nadalje, svi kapitalizmi ovog sveta
mogu da se samo posrame.
Ono sto se radilo u SFRJ nije bio sam vrh tehnologije, ali nije bio ni kompletan neupotrebljiv trash. Nekoliko velikih
gradjevniskih preduzeca je gradilo sve i svasta po svetu, infrastrukture, puteve, brane. Generalexport (Genex) je imao
predstavnistva po apsolutno celom svetu, gotovo u svakom vecem gradu, i odlican obim izvoznih poslova. Vojna industrija
je bila u prvih 5-6 na svetu, tenkovi pravljeni u SFRJ su se pokazali kao najizdrzljiviji u iransko-irackom ratu. Jedan
lovac u Indijani (sluzbenik univerziteta preko radne nedelje) je prepoznao zemlju iz koje dolazim po "Zastava" karabinima
koji su mu u kolekciji od 10-tak oruzja bili najprecizniji i zato najcenjeniji.
Svojim TV-om apsolutno nismo mogli da impresioniramo nikoga na Zapadu, ali nismo ni bili gladni, niti nesposobni da
se prehranimo svojim radom, koji je stvarao robe koje su za nekoga negde na kugli bile sasvim OK. Cak i pod sankcijama
je Ivo Lola Ribar nasla svoju nishu (odrzavanje teske mehanizacije, poslove sa Rusima), sve dok jednog dana 2003-ce ili
tu negde nije dosla osoba XYZ i saopstila im da su od danas nelikvidni. (...kako nelikvidni, nismo nelikvidni, tu su poslovi,
uredno vracamo kredite, itd ?...tako, lepo nelikvidni, doneto je resenje, i nemojte nista da pokusavate, sve ce vam biti uzaludno...).
To sto su postali nelikvidni bezpogovornim dekretom/obavestenjem, posluzilo je za par nedelja kao razlog da se i jedna od
domacih banaka slicnim dekretom proglasi nelikvidnom.
Citat:
Ima li iko od vas ko je u toku sa time zasto ste uopste napustili onaj sistem kad je bio tako bajkovit?
Onima koji osecaju da mogu bolje i vise - vrata su bila otvorena i onda. Pasos nije bio problem, niti je bio problem da se putuje.
Sceka nije jedini koji je sedamdesetih i osamdesetih slobodno krstario Evropom i svetom, a opet nije imao goruci razlog da
ostane i da se ne vraca.
Ja licno sam otisao u poslednjim talasima moje generacije. Da nije bilo ratova/sankcija/hiperinflacije, mozda ne bih nigde
ni isao - imalo je jos dosta toga sto sam mogao da naucim od vrlo kvalitetnih kolega.
Zasto je sve zavrsilo kako je zavrsilo ?
Ako na levi kraj skale stavimo potpuno ekonomske uzroke, a na desni kraj razloge psiholoske prirode, masovne i
individualne (tj. manipulacije, brizljivo centriranje i tempiranje nagomilane nerazresene mrznje da eksplodira), moja
kazaljka stoji negde na 4/5 desne polovine. Dakle - onako kako ja to vidim - iracionalnost i ludilo ne-ekonomske
prirode je presudilo da sistem koji je mogao da lagano opada i polako krene u neke transformacije zapravo munjevito
propadne u sunovrat.
Ako pogledate snimke iz doba SFRJ na YouTube (muzicke numere/izvodjace, ali i fudbalske utakmice, i kojesta jos), mozete
videti komentare sa apsolutno svih strana SFRJ uzdahe o tome u kakvoj smo zemlji ziveli ('a ne ovoj danasnjoj zahebanciji
od ...<drzave>...').
[Ovu poruku je menjao milanche dana 22.03.2012. u 07:00 GMT+1]