Isto smo daleko od "evroatlantskih integracija" onda, kao i sada. Ne zato što mi želimo ili ne želimo tamo, već zato što njima ne trebamo.
[3abepa] Meni lično sve nekako deluje kao da se vraćamo u period II svetskog rata/pre I svetskog rata/podele na istočno i zapadno rimsko carstvo. Granica je povučena, a ona je na Savi i Drini, sa Bosnom kao tampon zonom i Vojvodinom kao delom AU monarhije. Ovo malo boranije južno od Save je totalno neinteresantno za zapad sem u smislu kontrole (NATO) da ne bi neki tamo varvari upadali na njihovu teritoriju, a po mogućstvu da se podstaknu da se bore međusobno. Tu je i Turska, znatno ojačana u poslednjoj deceniji, sa svim svojim istorijskim aspiracijama.
Rumunija i Bugarska su upale u NATO poprilično zgodno da se zaokruži prostor ka Rusiji, a članstvo u EU su dobili kao neku kosku za nagradu. Koliko su punopravni članovi EU vidi se po (ne) prijemu u Šengen zonu.
Indikativno je da se uvek Grčka navodi kao problem u evrozoni, čak do te mere da su predlagali i isključenje iz EU, a to je samo jedno slovo u PIIGS. Čak i malo slovo u odnosu na oba I i na S.
A nekako mi kao primer totalne kooperativnosti uvek dođe Makedonija. Da li postoji nešto u čemu Makedonija nije pokazala kooperativnost ka svojim zapadnim "partnerima"? Uradili su sve što su tražili protiv nas. Davali su podršku tokom bombardovanja 1999. Priznali su Kosovo. A na kraju su opet dobili pobunu "favorizovane manjine", koja je bila obučena od strane MPRI. Niti su član NATO, niti su počeli razgovore o kandidaturi u EU.
Da smo mi pokazali kooperativnost, siguran sam da bi prošli isto kao i Makedonija.
Ali priča još nije gotova, tu je još uvek nerešeno pitanje Vojvodine. [/3abepa]
Pa čekaj, sve pomenute zemlje su bile na istom kursu koji je trajao koliko je trajao, ali je imao poprilično siguran ishod. Čak ne bih stavljao Slovačku u isti koš sa Rumunijom i Bugarskom. Znali su da je na kraju tog puta EU, a pre tog puta su bili prepristupni fondovi EU.
Da mi sada otpočnemo taj proces, rezultat nam je totalno neizvesan. Štaviše, rekao bih da je daleko izvesniji siguran trošak (NATO) u odnosu na neverovatno klimav dobitak u vidu predpristupnih fondova EU (sam ulazak u EU možda čak i nije najoptimalnije rešenje).
Crta je davno podvučena, a mi smo ispod nje. Treba se time voditi.