Citat:
Nedeljko> Kažeš da si vaspitavana u ver. Ne znam kojoj, ali pravoslavnoj nisi, jer očigledno nisi nikada bila na ispovesti u pravoslavnoj crkvi.
Pravoslavni sveštenik ne može da ti kaže "oprošteno ti je", već se moli Bogu tebi za oproštaj pozivajući se na Hristove reči upućene apostolu Petru: "što vi razrešite na zemlji da bude razrešeno na nebu". Pritom se veruje da Bog prašta onima koji se iskreno kaju. No, na Bogu je da odluči. Nijednog trenutka ti se ne kaže da ti je oprošteno.
Aha, pročitaj deset zdravomarija i okupaj se pet jutara u ledenoj vodi i oprošteno. Dođe mu isto.
Citat:
Ortodox888: Ateisti nije dovoljan samo dobar dokaz u stvari ne svim ateistima. Ateizam je duboko povezan sa hedonizmom. Jer, npr kad bi tinejdzeru pokusao da pricas o Bogu (po pravoslavnoj dogmatici), ti bi naravno njemu rekao da je zabranjen sex pre braka a to je za njega, s obzirom na drustvo u kakvom zivi, ne moguce, zato on odmah odbacuje mogucnos postojanja boga kako bi smirio svoju savest.
Da, da... kako da ne... ja ateista nemam ni auto ni lični krov nad glavom, i ja sam hedonosta jer se trudim da sa minimalnim sredstavima uživam, a ovi predstavnici verujućih voze besne automobile i žive potpuno besplatno u poklonjene komforne stanove i svaki dan žderu skupa jela (ako nisi znao, za prosečnog Srbina je riba luksuz, sem ako nije pored reke pa da upeca nešto i to pojede). Stvarno ne znam ko je tu veći hedonista.
A o zastarelim, bezveznim moralnim normamama, ne vredi ni raspravljati: da bi čovek bio u harmoniji sam sa sobom, mora da zadovolji i telo i duh. A kad kažem
da zadovolji pri tome ne mislim na nikakvo preterivanje i kretanje iz krajnosti u krajnosti. Vidiš, ako dobije slobodu svaki pojedinac će tačno znati gde su mu granice, pri čemu je (vrlo) moguć kraći period ispitivanja granica. A ovako... ceo život živeti mučeći sebe zbog nekih nametnutih bezveznih normi koje nemaju dve blage veze sa životom... stvarno nema smisla. To je put u bolest, put ka pedofiliji (hm, decu je najlakše zastrašiti a treba se "isprazniti" a da to niko ne zna), ka pojačanoj homoseksualnosti (prvenstveno, muškoj, kroz činjenja "usluga" jedni drugima), a samim tim put i ka zločinu (i to onim težim). Ako misliš da buncam, obrati se nekom zaista dobrom psihijatrom da ti bolje objasni.
OK, zašto je sex pre braka zabranjen? Ja znam samo za naučno (medicinsko) tumačenje u smisli da puno partnera u životu daje veliku šansu za seksualno prenosive bolesti (pogotovo danas kada postoji i HIV) koje kasnije u životu mogu da doprinesu (sa priličnom verovatnoćom) neplodnosti kod oba partnera ili problem ženama da iznesu trudnoću. Tu je i verovatnoća da žena zatrudni pre braka, što se nekada smatralo za katastrofu (a i danas ima "pametnjakovića" koji okreću glavu na drugu stranu)
Vidiš, nevolja je u tome što su muškarci (po nekom starom defaultu) prilično neverni: evo i zašto? Ne postoji nikakav "siguran" dokaz da je muškarac nevin i oni su i u maksimalnom jeku i pridržavaju maxime da je sex pre braka (i uopšte) greh - nužno zlo ako se hoće potomstvo uglavnom bili iskusni pre stupanja u brak (uvek ima na raspolaganju udovica i raspuštenica, koje su "probušene" /ovo nije moj izraz, već usvojen/ pa i ako im se posreći da se ponovo udaju, niko ništa neće primetiti.
Posmatrajući okruženje došla sam do zanimljivog otkrića: Najveći moralisti, najveći kritičari grešnica su u stvarni najveći "grešnici" jer zna se napad je najbolja odbrana. Napadaš druge zbog minimalnih "grešaka" a time skidaš sumnju sa svojih grešaka (koje inače kriješ).
Citat:
morihei ueshiba: Jeste....a kad pop Cira i pop Spira smazu punu ciniju krofni,to se ne zove hedonizam nego
blagoutrobije. Duhovnije zvuci valjda :)
Ovo ti je dobro. +100000000000000000000000000000000000000000............0000000000000000000
---
O čudima ne vredi pričati. Činjenica je da je ljudsko telo (a pogotovo mozak) ma koliko da je dobro istraženo, još uvek velikim delom tajna, tajna koja može da čini čuda. U stvari, ako jedan gušter može da regeneriše rep ili nogu, ta mogućnost je zapisana i zaključana i u našim genima (jer, vraćam se na evoluciju i mutacije, gušter nam je jedan veoma veoma dalek rođak), i apsolutno je moguće da se desi samoizlečenje: da slep odjednom progleda, da hrom prohoda, da se rak povuče sam od sebe... E, sada, za to je potreban okidač a to nekome može biti i poseta nekom manastiru, ali isto tako može biti i saobraćajni udes, i... i , što da ne, dobar orgazam. Čuda, ako postoje, ona su u nama - sve spolja su rituali koji mogu a ne moraju da upale. Opet, što je čovek obrazovaniji, što ima šira shvatanja, smanjuje mu se verovatnoća da se sam od sebe izleči, paradoksalno zar ne, a u stvari nije: Čovek koji u nešto veruje (ma koliko to ostalima izgledalo glupo), on sebe na neki način gura ka "čudu" i pripada grupi koja ima veće šanse da se desi "čudo". Ali, opet, to nije neophodno da se "čudo" zaista desi, ima "čuda" koja se dese sama od sebe i ateistima. A ima i bolesti koje vole da glume "čuda": pojave se odjednom i odjednom nestanu same od sebe, tu je samo pitanje vremena.
ER