Moja priča o matriksu nije imala veze sa temom, već isključivo sa filmom. Kada sam već pomenuo matriks (zbog simulacione hipoteze koju je Ivan pomenuo), hteo sam da kažem šta mislim o filmu. Nemojte to uzimati kao argument nizašta.
Što se tiče velikog praska, izgleda da Ivan nije pročitao pretposlednji pasus mog linkovanog teksta.
Citat:
Nedeljko: Osim toga, postojanje početka vremena nije baš u skladu sa ateizmom. Čak i ako prihvatimo Hokingovo objašnjenje da je neki prethodni univerzum kolabirao, pa opet ekslodirao, šta je bilo sa tim prethodnim svemirima? Koliko ih je bilo? Ako nema početka, a ovaj svemir se stalno širi i nema nameru da kolabira, jer nema dovoljno mase, kako to da mi živimo u poslednjem od beskonačno mnogo svetova? Ovaj će biti poslednji, ali je pre njega bilo beskonačno mnogo. Ako je verovatnoća da nasumično generisani svemir ne kolabira pozitivna, kako da se to već nije desilo iz beskonačno mnogo pokušaja? Ako je nula, kako se desilo uopšte iz prebrojivo beskonačno mnogo pokušaja?
Dakle, ne oslanja se na teoriju relativnosti, već je diskusija opštijeg karaktera. Opšta teorija relativnosti je primenljiva na donekle mlad univerzum (možda posle jedne godine starosti da lupim), mada ne i na same početke, ali je ipak dovoljno dobra da ukaže na to da se svemir širio iz mnogo manjeg prostora od sadašnjeg (mislim na onaj deo prostora koji je popunjen materijom). I to je nešto.
Znam da OTR nije primenljiva ni na crne rupe, jer se upravo tu pojavlju singulariteti. Osim toga, nikakav oblik gravitacije koja ima neke osobine iz današnjih teorija (deluje na proizvoljno malim i velikim rastojanjima, uvek je privlačna, a nikad odbojna, na isti način ubrzava sve čestice, bez obzira na prirodu itd.) se ne može kvantovati, tako da je jasno da će ona u spoju sa teorijom kvantovanih polja morati da pretrpi izmene, no to nema veze sa temom.
E, sad, ja sam unapred rekao da ne postoje pravi dokazi za moja shvatanja, što znači da ima prostora za negiranje, čega sam svestan, tako da mi neće svako argumentovano negiranje doneti nova saznanja. To i ja znam da se moja priča može argumentovano osporavati (a znam i kako), ali teren je takav kakav jeste.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.