Citat:
Pre nego covek krene bilo potrebno je:
1.Pogledati sebe u ogledalu i pitati se"znam li ja sta to radim sa samim sobom"?
Dobro pitanje.
Citat:
2."Znam li ja sta me sve moze snaci tamo,sta cu jesti,sta cu doziveti,koga upoznati" i sve oscilacije kakvih u Srbiji sigurno nisam iskusio(la)?
Iskreno da ti kazem, licno mislim da ko prezivi Srbiju da ce se snaci apsolutno bilo gde u civilizovanom svetu.
Citat:
3."Nostalgija"?Ah ta carobna rec.Niko da je spomene,a to je ono sto ce Vam sigurno nekih 30% slobodnog vremena u razmisljanju uzeti svakog dana koje imate na raspolaganju.A kada se"nostalgija"rasplamsa covek lako vrlo lako posrne u promiskuitetni nacin zivot tako da sam sebe ne moze prepoznati kakav je bio ranije a kakav je sada(tamo).
Ja imam jednu jako dugu teoriju za izlaganje koja odprilike tvrdi da nije rec o nostalgiji tj. 'zal za lepom prosloscu', nego
jedan drugi fenomen. Duga prica koju cu pricati drugi put.
Od nostalgije moze da pati i student iz Oregona koji studira u Tenesiju, pa kad ga drma ne odoli pa ode u shopping
mall jer je to jedino sto je isto kao kod kuce.
Sto se srpske nostalgije (zovimo to tako) tice, ima milion nacina da se kompenzuje.
Na kraju, ima i ona izreka da je covek koji nikada nije duze boravio van mesta rodjenja je kao jelo koje nikad nije
promesano dok se kuvalo.
Pametni roditelji (naravno, koji mogu da priuste) salju decu da vide sveta, makar u Beograd, Nis, ili Novi Sad na studije,
da ne pominjem varijante da prozive 2-3 meseca u Londonu, Parizu, Berlinu, NewYork-u, da se snadju. Pametni odrasli
ljudi pre zenidbe odvoje nekad godinu dana da se malo promuvaju po svetu, rade stvari ispod svog strucnog nivoa
(kelnerisu u restoranu, recimo, i upijaju svakodnevni jezik), probaju usput da nadju posao u struci.
Citat:
4.Kada se "ludilo" zavrsi odnosno radni dan koji pocinje u 6 ujutra i zavrsi se sa vecerom iz mikrotalasne pecnice"Die besten fränkischen Spezialitäten" od 20 i kusur evra samo za jedan tanjir "mmm" splacina sto ih ovde ne bih jeo i "dzaba da mi daju" ali sav srecan"ja sam radnik,zaradio sam danas 50 evra,pa red je da pojedem nesto za 20 i kusur Evra,jer ionako sutra ne znam "sta ce biti sa mnom",COVEK SHVATI DA JE IPAK"INO"="INO" a ne "DECJA PESMA NA RADIJU" i "CRTANI FILM OD PINK PANTERA U 19:15 SVAKE VECERI".
Ovo sto pises je upravo kako mi svi prijatelji ostali u Srbiji opisuju svoju svakodnevicu. "Plata nam je odprilike dovoljna da prozivimo
od danas do sutra, a da nesto ustedimo i ne razmisljamo. Kuda ovo ide, ne znamo". Ovde gde sam, ako imas imigrantsku vizu, dobijas
unemployment dovoljan da se prehranis i platis recimo telefon i benzin (tj. da si dovoljno u funkciji dok trazis posao).
Sta da radi onaj iz Srbije koji je potegao u Beograd iz unutrasnjosti u kojoj su mu i otac i majka ostali bez posla u fabrici u kojoj su
radili 40+ godina ? Kad ostane bez posla, da malo proba da postane gazda ?
Citat:
Moj zakljucak je(ponavljam kao navijen sat ali moram):
BOLJE BITI JEDNOM I UVEK NAJSIROMASNIJI GAZDA U SVOJOJ ZEMLJI NEGO LI NAJBOLJE PLACENI RADNIK U TUDJOJ.
Uopste se ne slazem.
Mozda vazi za
neke zemlje, za Srbiju sam sasvim siguran da ne vazi.
Mislim da je bolje biti malo iznad prosecan inzenjer na Zapadu nego drzati pola ulice u Vlasotincu ili igraonicu na Zvezdari.
Iako si negde na sredini skale, nije isto ako se skala proteze izmedju 0 i 100 ili izmedju 3 i 20. Ne dobijas iste civilizacijske
uslove (pomenu covek porodjaj itd, a ima tu hiljade i hiljade stvari u kojima se moze uzivati sa par dolara u dzepu) a ni iste
kulturne sadrzaje. Najvaznije:
dobijas sirok i predvidiv put za licno napredovanje koji u Srbiji nema gotovo niko.
Da ne pominjem da si izostavio i jos jednu varijantu - sta ako si dobar gazda u tudjoj zemlji ?