Keljo,
ti znas da te cenim kao muzicara, tako da ces verovatno shvatiti na pravi nacin ovo sto cu ti reci oko ove
poslednje stvari:
Na noksir se ne ide gladan, na svadbu se ne ide bez one stvari, a instrument se ne uzima u ruke bez
artikulisane unutrasnje dusevne potrebe da se nesto lepo njime kaze.
Ti definitivno to umes, i daleko si od prosecnog gitarosa u smislu da daleko cesce sviras gitaru nego ona tebe,
ne das se uterati u pentatonike i slicna opsta mesta, umes da lepo i licno progovoris na svom instrumentu.
Zbog svega toga, mislim da ti ovaj manje ili vise neuspeo kolaz nije bas potreban.
U nekom folirantskom kvazi-art svetu mozda bi mogao da prodje (mozda sve i do art krugova Berlina ili Menhetna),
ali najvise sto mogu o tome da mislim je isto sto mislim kad gledam svog klinca koji (kad se zasiti svih kreativnih
kombinacija) u jednom trenutku prospe celu slagalicu iz kutije, i pocne da nogom ronja kroz gomilicu, ne bi li mu se
slozio neki novi smisao iz tih komada slagalice.
Dakle - kao vezba iz umetnicke ludosti - hajd' i da prodje.
Blues definitivno nije.
(...na oko 1:00 - 1:15 mnogo lici na ovo:
http://www.allaboutjazz.com/reviews/r1102_141.htm ...)
Medjutim - kako god da ti takav manir u nekom trenutku uspe - to nisi progovorio ti.
Prema tome - nemoj da previse ludujes i arcis dragocene sekunde svog umetnickog zivota, nego trk nazad u svoje
dubine, i da nam izronis ponovo nesto stvarno lepo.