Citat:
Ivan Dimkovic
Da je cena tog linka "precenjena 2 puta" - njegova "realna" cena bi bila 20-tak% niza nego u Nemackoj, od cijih ISP-ova srpski ISP-ovi kupuju saobracaj. Meni je to ipak malo previse jeftino? Bice da je "precena" malo manja ;-)
Poenta je na kraju rečenice: "u stanju realne tržišne utakmice" - tada Telekom bi morao da radi i upravlja svojim kapacitetima i ljudstvom kao i ti nemački provajderi, a cene naših radnika malo više od 20-tak% niže nego njihovih nemačkih kolega.
Citat:
Ivan Dimkovic
Pod "uplink" sam mislio na ISP-ov link ka internetu, da ne bude zabune, posto je ocigledno ima.
Vasa argumentacija bi bila skroz na mestu da su drugi metodi dostave interneta (kabl, wifi, komercijalni wireless) jeftiniji i bolji od ADSL-a - sto, jednostavno, ne moze biti dalje od istine i to ce potvrditi svako ko ima iskustva sa takvim metodama pruzanja usluga u Srbiji.
Zabune nema - ukoliko Telekom ne proširi protok izmedju DSLAM-ova i provajdera - tj. smanji agregaciju, širenje linka izmedju provajdera i Interneta apsolutno nema nikakvog smisla niti uticala, pa makar se nominalna brzina ADSL-a povećavala i 5 puta.
Što se tiče drugih modova Internet pristupa, apsolutno se slažem. Ne samo u Srbiji, već i u svetu, ADSL je jeftiniji i bolji nego druge metode. Kablovske kompanije još i mogu da pariraju, pakujući zajedno i TV i telefon, dok WISP-ovi tamo gde je razvijen ADSL praktično i ne postoje. Jedino akademske wireless mreže poput eduroam -
http://www.eduroam.org/ imaju neku budućnost.
Citat:
Ivan Dimkovic
Sto se dial-upa tice, ukoliko Telekom nudi lose uslove za svoju dial-up pristupnu mrezu (SMIN), niko ne sprecava provajdere da imaju SVOJU pristupnu mrezu u svakom mestu ili da se udruze i uloze u zajednicke PoP-ove kako bi smanjili troskove svojih operacija. Takodje, niko ih ne sprecava da zakupe i svoj 0800 toll-free (za korisnike) telefonski broj koji ce povezati sa svojom pristupnom opremom, zar ne?
Tu nema apsolutno nikakvog monopola - PRI ISDN prikljucke moze kupiti svako, bas kao i pristupne brojeve. Telekomova SMIN mreza je komercijalni servis koji nije nuzan za uspostavljanje ISP servisa, i svako ko zeli moze da ga preskoci i uposli nesto svoje ako mu SMIN uslovi ne odgovaraju.
Eh, kad bi Dunav bio vreo, svak bi riblje čorbe jeo,
Kad bi ... Al' što ne mož' biti, o tom' nemoj govoriti.
ISDN PRI priključke ne može zakupiti svako. Ako ste provajder i pokušate da zakupite više ISDN PRI linija "ispostaviće se" da za to "nema tehničkih mogućnosti" - dobro poznati izraz bilo kome ko je imao posla sa Telekomom. To "zna" već i tip na šalteru kome dodjete da predate zahtev, kao i njegov šef, koji vas sutra pozove (pošto je tip sa šaltera na vaše insistiranje i ukazivanje da usluga postoji u cenovniku ipak primio vaš zahtev) - koji vas "prijateljski" savetuje da ne gubite džabe mesec-dva dana vremena, nego da lepo uzmete SMIN. Pošto mu vi date kafansku analogiju: kako bi bilo da naruči karadjordjevu, a da mu kelner kaže da to neće da dobije, nego neka lepo uzme ćevape, na šta vam on odbrusi da Telekom nije kafana i da vas on "upozorava" u najboljoj nameri.
Vama očigledno nije poznat ponižavajući položaj u kome Telekom drži provajdere. Ako provajder hoće da proširi protok ili dokupi još portova on ne može to jednostavno da uradi, već mora prvo da piše molbu da mu se odobri da to naruči. Da koristim opet kafansku analogiju, pozovete kelnera i hoćete da naručite još jednu salatu, a kelner vam odgovori da mora prvo da pita šefa sale možete li vi da naručite još jednu salatu, pa ako se šef sale složi ... A tu je uvek pretnja da za vašu salatu "nema tehničkih mogućnosti" ;-)
Kada bi provajderi zaista mogli da zakupe proizvoljan broj ISDN PRI linija, scenario koji ste opisali bi davno bio realnost, jer je PRI daleko isplativiji i kvalitetniji od SMIN-a. Jedini kvalitet koji SMIN ima nad realnim POP-ovima je to što je negeografski. Medjutim, lako bi bilo početi ovakav projekat u Beogradu, Vojvodini i Nišu, a ostatak pokrivati SMIN-om, dok se ne uvedu POP-ovi i u druge centrale. Uporedne cene:
ISDN PRI (30 portova sa protokom od 64Kbps po korisniku) - 12.416,67 dinara mesečno
SMIN (30 portova sa protokom od 10Kbps po korisniku) - 30.000 dinara mesečno
Treba napomenuti i to da je SMIN protok agregatan - što manje korisnika na portovima, to bolji protok po korisniku, dok je PRI protok fiksan (isti ili veći nego što je maksimalno moguć na strani korisnika). Čak i kada se uzme u obzir čudovišna cena "stvaranja tehničkih mogućnosti" za PRI liniju, ona počne da se isplaćuje posle svega pet meseci.
Sada kada se znaju činjenice, nameću se dva zaključka: ili našim provajderima rukovode umno oboleli mazohisti, koji kupuju SMIN iako je duplo skuplji i ima 6 puta lošiji protok onda kada vam najviše treba i tvrdoglavo neće da prave svoju pristupnu mrežu koja bi im bila jeftinija i kvalitetnija ili provajderi PRI linije ne mogu kupovati tek tako. A ljudi neka sami zaključe šta je tu istina.