Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

[Biografija]: Nikola Tesla - Na šezdesetu godišnjicu smrti Nikole Tesle ...

[es] :: Nauka :: [Biografija]: Nikola Tesla - Na šezdesetu godišnjicu smrti Nikole Tesle ...
(TOP topic, by superbaka)
Strane: 1 2 3 4 5 ... Dalje > >>

[ Pregleda: 244208 | Odgovora: 137 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.verat.net

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon [Biografija]: Nikola Tesla - Na šezdesetu godišnjicu smrti Nikole Tesle ...06.01.2003. u 12:18 - pre 258 meseci
Citat:
Napomena:
Cilj ove teme je - da na jednom mestu okupi zanimljive vesti, članke i tekstove o Nikoli Tesli, a sa govornog područja koje obuhvata:
- Srbiju,
- Crnu Goru,
- Bosnu i Hercegovinu, Republiku Srpsku i
- Hrvatsku.

Sve u nadi da će ova tema postati referentno mesto za zainteresovane o životu i delu Nikole Tesle. Wikipedia u malom ili možda nešto većem izdanju :)


Na Pravoslavni Božić 7. januara 1943. g. u pola jedanaest noću, umro je genije Nikola Tesla, u hotelskom apartmanu broj 3327 na 33. spratu hotela "Njujorker" u Njujorku. Tim povodom, gradonačelnik Njujorka Lagvardija je rekao: "Nikola Tesla je umro. Umro je siromašan, ali je bio jedan od najkorisnijih ljudi koji su ikada živeli. Ono što je stvorio veliko je i, kako vreme prolazi, postaje još veće".



Prema sećanjima Sofije Budisavljević, Tesline babe po majci, sredinom XV veka, iz sela Pećana kod Prizrena, krenula su prema Crnoj Gori tri brata: Juriša, Budiša i Pilip, pa dalje bežeći od Turaka preko Hercegovine i Dalmacije stigli u Lički Novi kod Gospića. Budiša je ostao pravoslavne vere, a ostala dvojica braće su se pokatoličili. Budiša je imao sina Radomira, koji je po ocu Budiši uzeo prezime Budisavljević. On je izbegao 1527. godine, za vreme upada Turaka u Krbavu i Liku, severnije u Gacku dolinu, na stranu Vojne krajine, koja je tada imala poseban status jer je bila naseljena graničarima. Oni su bili živi štit austrijskoj carevini od najezde Turaka.

Ugledni sveštenici

Turci su proterani iz Like 1689. godine, a 1712. godine i ovi krajevi ulaze u sastav Vojne krajine. U to vreme Radomirovi potomci u šestom kolenu, braća Tošo i Maleš Budisavljević, osnovali su selo Pećane, na obodu Krbavskog polja. Srednji sin Toše Budisavljevića, Manojlo, imao je sina Marka, rođenog u Pećanima 1700. godine. On je bio deda Sofije Budisavljević, a čukundeda Nikole Tesle po majci. Marko Budisavljević služio je u Ličkoj graničarskoj regimenti od 1746. godine i imao je čin natporučnika (oberlajtanta) što odgovara današnjem činu poručnika.

Marko je sa svojom četom često prelazio preko tadašnje granice, goneći Turke, pa je za hrabrost od austrijskog cara Josifa II dobio plemićku titulu i zvanje Prijedorski junak.

Marko je imao četvoricu sinova, od kojih su dvojica poginula u ratovima. Najmlađi Manojlo je poginuo u bici s Turcima na ličkom Kordunu, a Petar je poginuo kod Verone, u bici sa Napoleonovom vojskom 1805. godine. Najstariji sin Markov, Toma Budisavljević Prijedorski, Teslin pradeda po majci, izabrao je sveštenički poziv. On je rođen 1750. godine u Pećanima. Bio je đak čuvene Vilićke srpske narodne škole, u kojoj je nastava držana na srpskom jeziku i pisalo se ćirilicom, za razliku od krajiških osnovnih škola gde je nastava držana na nemačkom jeziku. U dvadesetpetoj godini postao je sveštenik u selu Jošanima. Stekao je kao sveštenik veliki ugled, a o njemu je ostala legenda da je pre podne držao službu u crkvi, a po podne komandovao četom srpskih graničara.

Sofija Budisavljević bila je treće dete protojereja Tome. Kasnije se udala za protu Nikolu, iz ugledne srpske porodice Mandića. Sofija je sa protom Nikolom rodila osmoro dece, a najstarija od četiri kćeri bila je Georgina, majka Nikole Tesle. Od milja su je zvali Đuka, a rođena je 1822. godine u Tomingaju.

Teslina majka Đuka bila je izuzetna žena, bistre pameti i spretnih prstiju, pa iako nepismena znala je ceo "Gorski vijenac" napamet jer, kako bi gde čula da neko nešto recituje, to bi odmah zapamtila. Naročito je imala vešte ruke, pa je oduševljavala žene svojim ručnim radovima. O njoj u svojim sećanjima Tesla kaže: "Moja mati potiče iz veoma stare porodice u kraju u kome su živeli, u kojoj je bilo više generacija pronalazača. Njen otac i ded pronašli su mnoga oruđa za kućnu poljoprivrednu upotrebu i druge potrebe. Ona je bila doista žena velike sposobnosti, odvažnosti i snage, koja je prkosila mnogi burama u životu i prolazila kroz mnoga iskušenja izvlačeći iz njih lična iskustva".

Posle smrti svoje majke, kao najstarije žensko dete, morala je da vodi celo domaćinstvo, brinući se o sedmoro ostale dece, pa zbog toga nije naučila ni da čita ni da piše.

Iz Tesleuma

Teslin ujak Petar Mandić bio je paroh u Gornjem Gračacu, a posle smrti Nikolinog oca, Milutina, postao je sveštenik i premešten je u Gospić. Tu se oženio Martom Manojlović. No, posle deset godina poželeo je da se zamonaši, i kaluđerski postrig je dobio 1891. godine u manastiru Gomirje. Stekavši zvanje arhimandrita, postaje iguman manastira Gomirje. Kasnije u Tuzli posvećen je za mitropolita zvorničko-tuzlanskog, 1892. godine, a od 1896. godine je mitropolit dabro-bosanski.

Drugi ujak Paja Mandić završio je vojnu akademiju i bio je viši štapski oficir u austrijskoj vojsci.

Za razliku od majčine loze, o precima Teslinog oca Milutina ima manje podataka. Još iz rimskog vremena, blizu mesta Raduča, gde je rođen Teslin otac, Milutin, postojalo je mesto Tesleum, po rečima Save Kosanovića, Teslinog sestrića.

Po Teslinom kazivanju, njegova se porodica ranije prezivala Draganić. Ovo prezime vodi poreklo iz užičkog kraja, odakle su i "vidoviti" Tarabići. Kod Karlovca postoji selo sa ovim imenom. Prezime Tesla postojalo je samo u Lici. Postoji predanje u porodici da su članovi jedne grane dobili nadimak "Tesla" zbog njihove nasledne osobine koju su bezmalo svi imali, a to su vrlo široki istureni prednji zubi, koji su mnogo ličili na istureno sečivo drvodeljske sekire.

Teslin deda Nikola oženio se Anom Kalinić i u braku izrodio četvoro dece. On potiče iz stare graničarske porodice, iz sela Raduča u Lici. Kao graničarski narednik u Napoleonovoj vojsci dobija odlikovanje za hrabrost. Tada je Vojna krajina, od 1809. do 1814, pripadala Napoleonovim Ilirskim provincijama, dok kasnije, opet, potpada pod vlast austrijske monarhije.

Milutin Tesla rodio se 3. februara 1819. godine u selu Raduču. Zajedno sa bratom Josifom završio je nemačku osnovu školu u Gospiću, a kasnije ih otac upisuje u vojnu školu ili "matematiku", kako su je zvali Ličani, želeći da postanu krajiški oficiri.

No, Milutin, sklon sanjarenju, filozofiji i umnom životu, zaključuje da kruta vojnička disciplina ne odgovara njegovoj pesničkoj prirodi i napušta vojnu školu, upisujući se na bogosloviju u Plaškom, koju uspešno završava 1845. godine. Neposredno posle toga ženi se sa Đukom Mandić, ćerkom uglednog prote Nikole Mandića iz Gračaca. Onda biva rukopoložen za đakona, zatim za sveštenika i odlazi na službovanje, prvo u Štikadu, a zatim u Senj, gde je bio od 1846. do 1852. godine.

Majčin dar

U Senju mu se rodio sin Dane i kćeri Milka i Angelina. Kasnije biva premešten u Smiljan, gde dobija sina Nikolu i ćerku Maricu, a od 1863. postaje gospićki paroh do smrti 1879. godine.

Tesla opisuje oca ovim rečima: "Moj otac bio je veoma obrazovan čovek, pravi prirodni filozof, pesnik i pisac. Za njegove propovedi govorili su da su rečite kao Abrahamove u Santa Klari. Imao je izvanredno pamćenje i često je znao da navodi poduže stavove iz raznih dela na raznim jezicima. Često je u šali, govorio, da bi mogao ponovo napisati neko klasično delo kada bi se ono izgubilo. Njegov stil bio je čuven. Njegove rečenice bile su kratke i jezgrovite, a pune dosetki i satire. Njegove primedbe, pune humora, bile su uvek nešto naročito i karakteristično... Otac je imao čudnu naviku da govori sam sa sobom. Često je vodio uzbudljive razgovore zapadajući u žestoku polemiku, menjajući visinu glasa. Slučajni slušalac zakleo bi se da se u sobi nalazi više osoba.

Iako moram sav svoj pronalazački dar pripisati majčinom uticaju, ipak je vaspitanje koje sam dobio od oca bilo od velike pomoći. Ono se sastojalo iz raznih vežbi, na primer iz pogađanja tuđih misli, pronalaženja grešaka u načinu izražavanja, iz ponavljanja dugih rečenica ili računanja napamet. Ti svakodnevni zadaci imali su za cilj da mi se pojača pamćenje i rasuđivanje, a naročito da se razvije kritičko osećanje, što je bez sumnje vrlo korisno".

Milutin se isticao kao pravdoljubiv čovek, i svoje članke je objavljivao u novinama, boreći se za srpske interese u Lici pod pseudonimom "Rodoljub Pravičić".

Nikola Tesla, iako potiče iz skromne svešteničke porodice, dosegao je najviše svetske vrhove u nauci, od kojih zastaje dah. Za svoje zasluge u elektrotehnici dodeljena mu je jedinica magnetne indukcije u međunarodnom sistemu jedinica pod nazivom tesla, što je i najveće priznanje jednom naučniku.

Željko Sarić

http://www.akcenat.info

[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 15.10.2006. u 18:13 GMT+1]
Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.verat.net

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Teslini poslednji dani...06.01.2003. u 13:00 - pre 258 meseci
Mada je bio veoma slab i iscrpljen, Nikola Tesla je 4. januara 1943. godine, otišao u svoju kancelariju da bi izveo neki eksperiment po želji vernog prijatelja i saradnika Šerfa.

Tokom pripreme eksperimenta, Tesla je osetio jak bol u grudima. Užasno ga je probadalo. Odmah je sve prekinuo i vratio se u hotel, ali, kao i do tada, odbio je pomoć lekara.

Ujutru, u njegov apartman broj 3327 na 33. spratu hotela "Njujorker", u Njujorku, gde je živeo, došla je sobarica i pospremila. Kada je odlazila, Tesla je zamolio da na vrata okači natpis "Ne uznemiravajte me", što je, inače, često radio. U sobu bez njegove dozvole, osim osoblja hotela, nisu mogli da uđu ni najprisniji prijatelji.

Dva dana u tu sobu, u kojoj su ga poslednjih dana posećivali samo sestrić Sava Kosanović i književnik slovenačkog porekla Luj Adamič, niko nije ulazio. A, kada je sobarica, sumnjajući na najgore, jer se Tesla nikako nije oglašavao ušla u apartman, zatekla je naučnika upokojenog na njegovom krebetu.

– Kada sam tog 7. januara 1943, sa jednim prijateljem, ušao u Teslinu sobu, on je ležao mrtav. Bio je još mršaviji i bleđi, malo zgrčen, sa zaleđenim, sažaljivim izrazom, gotovo osmehom na licu. Na velikom okruglom stolu bila je otvorena metalna kutija, kakvih je on mnogo imao, a u njoj pisma i poslednja Teslina slika – zabeležio je Sava Kosanović.

Teslino telo pregledao je dr Vembli i zalkjučio da je smrt nastupila uveče 7. januara 1943. godine. Stručno mišljenje bilo je da je poznati naučnik umro od srčane tromboze. Preminuo je u snu i sudski veštak je potvrdio da tu nije bilo mikakvih sumnjivih okolnosti.

Telo preminulog naučnika prebačeno je tog istog dana u Kqambelov posmrni zavod, na uglu Medison avenije i 81. ulice. Na radiju je tog dana gradonačelnik Njujorka Lagvardija pročitao poruku tj. vest koju je napisao Luj Adamič:

– Nikola Tesla je umro. Umro je siromašan, ali je bio jedan od najkorisnijih ljudi što su ikada živeli. Ono što je stvorio veliko je, i kako vreme prolazi postajaće sve veće...

Teslino telo izloženo u Kembelovoj mrtvačnici došlo je da vidi svega dvanaest ljudi. Kada je, međutim, u katedrali Svetog Jovana Bogoslova održano opelo, pojavolo se dve hiljade ljudi. Bile su tu sve važne ličnosti američke nauke i industrije, a među balkanskim diplomatama bio je jugoaslovenski ambasador Fotić, i naravno Teslin sestrić Sava Kosanović, sa Teslinim prijateljima i poštavaocima.

Posle opela, Teslino telo, u pratnji Save Kosanovića i nekoliko prijatelja prebačeno je na groblje Fernkilf u Ardsliju. Kremacija je obavljena posle nekoliko dana, mada nigde zvanično ne postoji nikakav dokument koji dokazuje da je to bila želja velikog naučnika.

Međunarodna komisija stručnjaka donela je 27. juna 1956. godine odluku da se jedinici magnetne indukcije da ime "TESLA", kao "priznanje genijalnom pronalazaču".

Jula 1957. Šarlota Mjuzar, sekretarica Save Kosanovića, donela je Teslin pepeo u Jugoslaviju.

Željko Sarić

p.s.

Tesla je kao sin pravoslavnog sveštenika rođen u selu Smiljanu kod Gospića 10. jula 1856. i postao je poznat po izumima i patentima i usavršavanjima elektromotora, generatora, transformatora i po primeni naizmenične električne struje.

Tesla se školovao u Gospiću, Karlovcu, Gracu i Pragu, a 1884. odlazi u SAD gde je i ostvario i najveći broj svojih izuma i oko 700 patenata.

U Americi je radio prvo vreme sa Tomasom Alva Edisonom, a 1887. osnovao je sopstveni istraživački centar. Na osnovu njegovog patenta naizmenične struje (1888) sagrađena je velika hidrocentrala na Nijagari. Tesla je bio istraživački vizionar na polju izučavanja naelektrisanih čestica, elektromagnetskih zračenja i provodnika, iz čega su danas nastali moderni sistemi radio-komunikacija, televizije, robotike, daljinskog upravljanja.

Smatraju ga i "praocem" modernih oružja, kao što su krstareći projektili, teledirigovana plovila (prvo je konstruisao 1898.), pa čak i američkog programa svemirskog naoružanja "Rat zvezda".

Njegov rad kopirao je i Đulijelmo Markoni koji je uspostavio prvu radiotelegrafsku vezu Evrope i Amerike, ali je posle dugotrajnog sudskog procesa američki sud Markonija proglasio plagijatorom.

Deo naučnika, takođe, smatra i da je izum iks-zraka neopravdano pripisan Vilhelmu Konradu Rentgenu, a ne Tesli. Da apsurd bude veći, i Markoni i Rentgen dobili su Nobelovu nagradu koja Tesli nikad nije dodeljena.

Teslina rodna kuća u Smiljanu sad je muzej, koji se renovira nakon što su je tokom rata bitno oštetile hrvatske jedinice.
U političkom delovanju Tesla je bio kosmopolita, ali i jugoslavenski orijentisan. Njegovi istupi u Drugom svetskom ratu bili su usmereni ka očuvanju Jugoslavije, ali i ka stvaranju ravnopravnih odnosa u njoj, pa je zbog toga bio distanciran od prosrpski orijentisanih krugova u emigraciji.


Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon [Google]: Nikola Tesla - Biography - Biografija03.02.2003. u 14:06 - pre 257 meseci
Nikola Tesla je čitavog života želeo je da pronađe i neki tehnološki način koji bi sprečio ratove u kojima su ginule stotine hiljada i milioni ljudi, a čovečanstvo se vraćalo unazad. Shvatio je da se ljudi ne mogu preko noći odreći nečega što su radili otkako postoje, pogotovo ne vođe velikih i moćnih država. Zato je u početku razmišljao poput Alfreda Nobela - da bi izum nekog moćnog oružja mogao da ih zaplaši i odvrati od ratovanja. Ili, da se ratna tehnologija toliko usavrši da bi, umesto borbe između ljudi, pobednika odlučivale bitke njihovih mašina. Međutim, uvideo je naivnost ovog gledišta jer je takva zamisao uvek mogla da se zloupotrebi, naročito od najmoćnijih država.

Pošto se Tesla nikada nije zadovoljavao polovičnim rešenjima, tragao je za onima koja bi mogla da obezbede potpunu zaštitu svima - i velikim, ali i malim narodima i državama. Tek tada bi ratovi postali besmisleni pošto nijedan ne bi mogao da ima pobednika. Nažalost, možda je baš ta činjenica odredila i konačnu sudbinu njegove zamisli.

Izlazak u javnost

U toku 1931. godine Nikola Tesla je na jednoj konferenciji za novinare obavestio američku javnost da je blizu otkrića potpuno novog izvora energije koji će biti dostupan svima. Zapitan od novinara da podrobnije objasni prirodu ove sile, on je tajan-stveno izjavio: "Zamisao me je pogodila poput žestokog udarca... Sada mogu samo toliko da kažem da će ona doći iz potpuno novog i neočekivanog izvora..."

Prošlo je nekoliko godina, a zloslutni oblaci opšteg rata ponovo su se nadvijapi nad Evropom. Onda se 11. jula 1934. godine, na prvoj strani "Njujork tajmsa", pojavio krupan naslov: Tesla u 78. otkrio nove zrake smrti. Tvkst je prenosio Teslinu tvrdnju da će njegov pronalazak "moći da prenosi kroz vazduh sažete zrake sa takvim sadržajem energije da će oni moći da obrre flotu od 10.000 neprijateljskih aviona na razdaljini od 200 milja..." On je takođe izjavio da će ovi zraci doneti opšti mir pošto će lako moći da ih proizvedu čak i male zemlje. Tako će svakoj državi podariti "nevidljivi kineski zid".

Izjava genijalnog pronalazača i naučnika ustalasala je javnost, javila su se različita mišljenja, nagađanja i tumačenja. Naravno, nije promakla ni ljudima iz senke koji su znali da Tesla nije bio makar ko, naprotiv. Sa svoje strane, on se odmah zaputio do Dž. P. Morgana Mlađeg, sina čoveka koji je uložio novac u Teslinu veliku zamisao "Svetska radio stanica" (Njorld Njireless). Ali pošto taj preskupi poduhvat nikad nije doveden do kraja, a njegov otac je umro 1913. godine ne povrativši uložena sredstav, Morgana Mlađeg nije bilo moguće nagovoriti.

Jalove nade

Razočaran što mu izmiče mogućnost da ostvari svoj najnoviji izum, koji je, uz to, smatrao i najznačajnijim, Tesla je odlučio da delimično otvori karte i da ga ponudi vladama nekoliko savezničkih zemalja: SAD, Velike Britanije, Francuske, Kanade, Sovjetskog Saveza i Jugoslavije (iako je bio slavan i u svetu, uvek je bio ponosan na svoje poreklo). Naslovljen sa "Nov način slanja sažete nerasipajuće energije kroz prirodne sredine", ovaj njegov dopis pružio je prvi put i oskudan tehnički olis onoga što će se danas nazivati "oružjem sa zracima naelektrisanih čestica". Tesla je najveće nade polagao u vladu Velike Britanije na čijvm se čelu tada nalazio Nevil Čemberlen.

Da je ovaj svoj izum smatrao ne samo najzahtevnijim nego i najznačajnijim, Tesla je pokazao i cenom - tražio je 30 miliona dolara, dok je svoj čuveni AS motor prodao Vestinghausu za samo jedan milion. Obećavao je da će njime obezbediti potpunu zaštitu za sva britanska ostrva od bilo kog neprijatelja, bez obzira da li se on pri-bližavao morem ili vazduhom. Tesla je verovao u Čemberlena, a Čemberlen je verovao u Hitlera! (Ali, pošto ga je Hitler izigrao, morao je kasnije da podnese ostavku). Možda zato Čemberlen nije video nikakvu vrednost u Teslinoj zamisli, pa je sa njim brzo prekinuo sve pregotore.

Tesla je 1937. godine ponudio svoj izum i „Amtorg trejding korporaciji" sa sedištem u Njujorku za koju se verovalo da je prikriveno vojno odeljenje Sovjetskog Saveza u Americi. Izgleda da je baš od Sovjeta 1939. godine dobio jedini novac povodom svog izuma - skromnih 25.000 dolara. Ako nije bilo zainteresovanih da ga otkupe, bilo je onih koji su hteli da mu ga ukradu. Tesla je primetio da se u njegovu sobu tajno ulazilo i da je preturano po njegovim beleškama. Ali, ovi lopovi ili možda špijuni pojedinih zemalja ostajali su praznih šaka. "Nije bilo opasnosti da mi ukradu izum pošto ga ja nisam ni stavio na papir", rekao je Tesla. Svakako je mogao da se pouzda u svoje izvanredno pamćenje jer ne može baš svako da pamti svaku reč Geteoeog "Fausta", uz to još na nemačkom.

Kako je govorio Tesla

U toku te 1937. godine. dok je još polagao nade u to da će ipak ostvariti svoju zamisao, Nikola Tesla dao je i jedan poduži intervju. U njemu je izneo svoje filozofske poglede, a nerado je pristao i da predvidi život za sto godina smatrajući to nezahvalnom rabotom. Pomenuo je ponovo i svoj izum.
"...Danas najcivilizovanije zemlje sveta troše najveći deo svog prihoda na rat, a najmanji na obrazovanje. Dvadeset prvi vek obrnuće taj redosled. Mnogo više će se ceniti borba protiv neznanja od borbe na bojnom polju. Pronalazak neke nove naučne istine bi-će daleko važniji događaj od svađa političara. Već su i novine iz naših dana počele da objavljuju i vrednuju nauč-a otkrića i stvaranje novih filozofskih zamisli, kao vesti. Novine 21. veka najuriće kriminal i politička sporenja na poslednje strane, a na prvim će istaći proglase o novim naučnim pretpostavkama...

...Do sada, odbrambena oruđa mogla su uvek da se iskoriste i za napad. To je poništavalo njihovu vrednost za svrhu očuvanja mira. Ali, ja sam bio dovoljno srećan, pa sam razvio novu zamisao i sredstva koja mogu biti iskorišćena prvenstveno za odbranu. Ako bude prihvaćena, moja zamisao revolucionarno će promeniti odnose među nacijama. Napraviće svaku zemlju, bilo ona velika ili mala, neosvojivom za vojske, avione i druga sredstva napada. Moj pronalazak zahteva glomazna postrojenja, ali kada ona jednom budu izrađena, biće u stanju da unište sve - i ljude i mašine koje se približavaju u prečniku od 200 milja. Ona će, da tako kažem, obezbediti zaštitni zid pružajući nesavladivu prepreku protiv bilo kog delotvornog napada. Ako nijedna zemlja ne bude mogla da se napadne sa uspehom, rat će izgubiti svaki smisao. Moje otkriće okončava pretnje aviona ili podmornica, ali će delimično dozvoljavati borbe bojnih brodova pošto će na njima moći da se smesti deo potrebne opreme. Zato će možda još biti ratovanja na moru, ali nijedan ratni brod neće moći da ugrozi obalu pošto će na njoj biti daleko moćnija oprema.

Hoću da naglasim da ovo moje otkriće ne razmatra korišćenje bilo kakvih "zraka smrti". Zraci nisu primvnljivi jer se ne mogu proizeestm u neophodnoj količini, a brzo slabe sa rastojanjem koje pređu. Sva energija Njujorka, ako 6i se pretvorila u zrake i izbacila, ne bi mogla da ubije čoveka na 20 milja pošto bi se, prema dobro znanim zakonima fizike, rasula u tolikoj meri da 6i bila nedelotvorna.



Moja naprava izbacuje čestice koje mogu da budu i velike i mikroskopski male tako da na neku malu udaljenu površinu možemo da prenesemo milijardama puta veću energiju nego što je moguće zracima bilo koje vrste. Mnogo hiljada konjskih snaga može biti tako preneto, strujanjem tanjim od vlasi kose, takvim da ništa ne može da mu odoli...

.. Ja ne tvrdim da neće biti još nekoliko razarajućih ratova pre nego što ceo svet prihvati moj poklon. I verovatno to neću doživeti da vidim. Ali, ubeđen sam da će za sto godina svaka nacija biti u stanju da se zaštiti od napada zahvaljujući mom izumu kli nekom drugom zasnovanom na sličnim zakonitostima..."

U čemu je tajna?

Da se ipak ne radi o maštarenju velikog pronalazača koji je, pošto je zašao u godine, zaboravljen pa je ponovo poželveo da bude u središtu pažnje? Uostalom, i kada je bio mlad, bio je jedan od onih "ludih naučnika" -verovatno i "najluđi". Takvom sagledavanju Teslinog ponovnog pojavljivanja u javnosti doprinosila je i njegova teška besparica. Čovek krji je zadužio čitavo čovečanstvo gotovo da se potucao po njujorškim hotelima ostavljajući dugove za sobom.

Malobrojne činjenice koje su se nekako probijale do javnosti u toku ovih šezdeset godina od njegove smrpgi sve više ukazuju na to da je Tvsla uvvk bio Tesla. I da je pogrešna slika o njemu možda i namerno podsticana. O tome je u Americi izašlo više knjiga, a postoje i dobri sajtovi na Internetu. Oni su i bili osnova za tekst koji upravo čitate.

Pa, šta je to što je Teslin izum razlikovalo od u običajenih naučnofantastičnih maštarenja? U nedostatku pravih činjenica, nezavisni istraživači su prema rešenju ovog rebusa morali da idu posredno - proučavanjem svega čime se Tesla bavio, tražeći vezu sa onim što je o svom pronalasku sam rekao. Najzad, tu su i otvorene arhive FBI-a koje, mada su odabrane i manje ili više redigovane, vode ka istom zaključku.

Iz svih ovih materijala naslućuje se da je Tesla zamislio da se njegove čestice stvaraju u naročitoj vakuumskoj komori na čijoj bi izlaznoj cevi vladao "visok vakum". Neophodnu snagu za dobijanje ovakvog vakuma podarile 6m "Tesline turbine" - takođe revolucionarne građe jer bi bile bez lopatica! Tajanstvene čestice verovatno su "vatrene kugle" koje je Tesla već dobijao izvodeći oglede sa svojim visokofrekventnim transformatorima. One su neobična pojava i tesno su povezanv sa pojavom munja. Izgleda da se deo energije svake munje krije i u njenim loptastim oblicima koji mogu biti različitih veličina - od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara u prečniku. Vatrene kugle mogu da traju veoma kratko, ali i dovoljno dugo da bi mogle da se iskoriste. Dok su blizu površine Zemlje, mogu se približiti mnogim predmetima, kao da ih ispituju, ne praveći nikakvu štetu na njima. Međutim, mogu i sasvim iznenada da vksplodiraju - razorno, poput prave bombe.

Tesla ih je dobro upoznao uključujući i njihovo rušilačko svojstvo. Bilo je to u toku 1899. godine u Kolorado Springsu kada je u svojoj laboratoriji koju je podigao od novca dobijenog od Vestinghausa istraživao struje vrlo visokih napona i učestanosti.Tako su nastajale munje koje krase i mnoge Tesline fotografije. Ali, nastajale su i vatrene kugle.Dobio ih je,dakle, nenamerno, a više puta je video i kako eksplodiraju. Uništile su mu visoki jarbol i uređaje u laboratoriji. Tesla je tada zapazio: "Rušilačko delovanjepraćeno rasladanjem vatrene kugle događalo se nezamislivom žestinom".

Da bi mogao da nastavi ka svom konačnom cilju, bežičnom prenosu snage na daljinu, Tesla je morao da se izbori sa svojim neočekivanim protivnikom - vatrenim kuglama, odnosno loptastim munjama. Počeo je namerno da ih izaziva kako bi otkrio uslove potrebne da bi se stvorile i eksplodirale.
"Nije prijatno kad vatrene kugle eksplodiraju u vašoj blizini, pogotovo što mogu da razore bilo šta sa čime dođu u dodir", govorio je Tesla. Tako je izgleda otkrio da su parazitske struje koje se rađaju unutar toka glavne struje izvor ove opasnosti. Da je kao posledica međudejstva njihovih različitih frekvencija dolazilo i do eksplozije loptastih munja...

To veroeatno znači da je Tesla u građu ovog izuma morao da uključi i svoje glomazne transformatore, slične onima iz Kolorado Springsa. Ali, kako je osmislio da se vatrene kugle zauzdaju da bi se tačno javile tamo gde treba i da eksplodiraju kad treba - to je ostalo tajna. I to ne samo za široku javnost, nego izgleda i za najbolje stručnjake najrazvijenijih zemalja.

Jer, njihove vlade nikada u potpunosti nisu odustale od pokušaja da otkriju tajnu Teslinog oružja i da je iskoriste samo za sebe. Zato je to nastojanje bila najstrože čuvana tajna, a nezainteresovanost za Teslu samo prividna.

Neka od objavljvnih dokumenata najbolji su dokaz za to.

Nestale beleške

Tesla je bio slabog zdravlja već oko dve godine. Onda je 5. januara 1943. domaćici svog apartmana koji se nalazio u njujorškom hotelu "Njujorker" (na uglu 34. ulice i 8. avenije) poručio da ga ne uznemirava dok je sam ne pozove. Preminuo je u čvtvrtak, 7. januara, u večernjim časovima.

Sahrana Nikole Tesle bila je 12. januara u Njujorku (njegovo telo je kremirano, a urna se nalazi u njegovom muzeju u Beogradu). Iako je rat bio u punom jeku, ispraćaju Teslinih posmrtnih ostataka prisustvovalo je oko 2000 ljudi, među kojima su bile i mnoge značajne ličnosti i nobelovci. Svi vodeći njujorški listovi imali su svoje izveštače...

Međutim, daleko od očiju javnosti, čim se saznalo da je Tesla umro, započela je grozničava trka i borba za njegovu zaostavštinu. Za naučne beleške jer se znalo da mnoge svoje zamisli nikada nije zaštitio patentima, a ponajviše za tajnom oružja koje je pogrešno nazivano "zracima smrti". U trku su se sada potpuno uključile i američke vlasti, pogotovo što se javila bojazan da 6i Teslini planovi mogli da završe u neprijateljskim rukama - u prvom redu Sila osovine, ali i komunističkog Sovjetskog Saveza.

Sutradan ujutru, 8. januara, njegov sestrić Sava Kosanović požurio je da pre svih stigne do Tesline sobe. Ali, Teslino telo je već 6ilo odneto, a Kosanović je primetio da je neko preturao po stvarima njegovog ujaka. Uočio je da nedostaju neke od Teslinih beležaka i da nema crnog notesa. A to nije bio običan iotes. Imao je stotinak stranica, a na nekima je veliki pronalazač napisao: Vlada (Government).


Teslin apartman u hotelu "Njujorker", posle njegove sahrane 12. januara 1943. godine. Sava Kosanović je prvi zdesna. Bio je član kraljevske vlade u izbeglištvu, a kasnije i ambasador nove Jugoslavije u SAD.

Sava Kosanović ponovo je došao uveče s namerom da se otvori Teslin sef koji se takođe nalazio u njegovoj so6i i da uzme testament. Uz pomoć bravara i uz prisustvo svedoka iz hotela, dvojice Amerikanaca koji su želeli da napišu Teslinu biografiju i nekih službenika iz našeg konzulata, sef je otvoren. Kosanović je uzeo samo tri Tesline fotografije, a sve drugo ostalo je tamo gde je i bilo.

Onda je sef ponovo zatvoren, sa novom šifrom. U subotu popodne, 9. januara, sva Teslina imovina je spakovana, zapečaćena i privremeno preneta u jedno skladište koje je bilo unajmljeno od Ureda za imovinu stranaca (mada je Tesla već oko pola veka bio naturalizovani američki građanin). Zahvaljujući tom postupku, Teslina zaostavština u najvećoj meri je sačuvana, a kasnije je preneta u Beograd.

FBI na delu

Ako je verovati zaključcima koji se mogu izvući iz dostupnih dokumenata FBI-a, američke vlasti na delovanje su pokrenuli ljudi koji su se oko Tesle vrzmali poslednjih godina njegovog života. Ali, teško da im je jedini cilj bio da napišu njegovu biografiju. Među njima se našao i Abraham Spanel, predsednik "Lateks korpo-racije", koji je u Teslino društvo dospeo posredstvom jednoga od njih, elektroinženjera Blojsa Ficdžeralda.

Čim je saznao za Teslinu smrt, Spanel je obavestio Ministarstvo rata u Vašingtonu, a stupio je u vezu i sa nekim članovima američke vlade. Preneo im je svoju zabrinutost da "postoji velika verovatnoća da će Tesline važne beleške Sava Kosanović predati neprijatelju...". Sava Kosanović nije bio samo Teslin sestrić, već i naš diplomatski službenik u koga Amerikanci nisu imali poverenja sluteći da je u vezi sa komunističkim pokretom u zemlji, a tako, posredno, i sa Sovjetima.

Sa svoje strane, Blojs Ficdžerald obavestio je njujorško odeLjenje FBI-a. Pomoćnik direktora P. E. Foksvort određen je da povede istragu. Njemu je Ficdžerald detaljno opisao kako je i gde završila Teslina imovina. Pomenuo mu je takođe da je od Tesle saznao za njegov osmišljeni plan revolucionarnog vida torpeda "koji nema nijedna zemlja". Prema zabeleženoj Ficdžeraldovoj izjavi, Tesla je 1942. godine morao da ostavi jednu svoju "maketu" vrednu 10.000 dolara u sefu njujorškog hotela "Guverner Klinton" - kao zalog za svoj hotelski dug od 400 dolara. Ficdžerald je bio ubeđen da je ona u nekoj vezi sazracima smrti ili sa bežičnim prenosom električne energije.

Spanel je dobio poruku od američke vlade da je ona "životno zainteresovana" za Tesline beleške i da "učini sve kako bi ih sačuvao". Iz dostupnih dokumenata FBI-a (iako su mnogi podaci sakriveni pre objavljivanja) vidi se da su i mornaričke vlasti dobile nalog da sve Tesline beleške pregledaju i ono što je od značaja pre-snime na mikrofilmove. Stručnjaci iz mornarice i OSS-a (obaveštajne organizacije koja je bila jedna od preteča CIA) to su i uradili, ali posle mesec dana mučenja sa Teslinim "sitnim i nejasnim rukopisom" koji ih je, "iako je bio na engleskom, namučio kao da je bio na stranom jeziku".


Dokumenat iz 1981. godine u kome Ministarstvo odbrane (DoD) traži od fbi-a Tesline zabeleške zbog "izvesnih ispitivanja koja su u toku".

Kasnije, pošto je pedesetih godina dozvoljeno da sva Teslina zaostavština može da se pošalje za Beograd, ovaj detalj s njegovim nečitkim rukopisom često ih je držao u uverenju da su možda tada nešto važno propustili. Američke vlasti stalno su se pribojavale da će takva Teslina arhiva u Titovoj Jugoslaviji biti nadohvat ruke sovjetskim vrhunskim naučnicima i vrsnim stručnjacima.

U dokumentima FBI-a postoji podatak da je Blojsu Ficdžeraldu neko od ljudi iz vojske napomenuo "da je vojska verovala da su Teslini zraci jedina moguća zaštita od atomskih bombi". Zato možda i ne iznenađuje podatak da je Foksvort, ubrzo pošto je preuzeo slučaj Tesla, ubijen! I da je, izgleda, istragu FBI-a povodom tog ubistva zaustavio neko sa "višeg nivoa" vlasti.

Od hladnog rata do Iraka

Nakon završetka Drugog svetskog rata brzo se ušlo u doba "hladnog rata". Otkriće tajne zračnog oružja nametnulo se "kao imperativ". Kopije Teslinih zabeleški koje su mogle da se tiču oružja sa zracima naelektrisanih čestica, naročito one o loptastim munjama, poslate su u vazduhoplovnu bazu Rajt-Paterson u Dejtonu, Ohajo. Tamo je pokrenut opsežan poduhvat, nazvan "Projekat Nik", s ciljem da na svaki način ispita da li Tesline zamisli mogu da se sprovedu u delo. I opet se desilo nešto slično kao i na početku - kopije Teslinih beležaka su nestale i više niko ne zna šta se s njima dogodilo!? Kada je 1960. godine sovjetski premijer Nikita Hruščov izvestio Vrhovsni sovjet la je fantastično oružje u završnoj fazi", Amerikanci su odmah pomislili da se radi o Teslinom zračnom oružju i da su Rusi prvi stigli na cilj. Prevarili su se.


Skica navodnog sovjetskog oružja sa zracima naelektrisanih čestica. Nastala je na osnovu snimaka američkog špijunskog satelita blizu grada Semipalatinsk (sada Semej) u Kazahstanu, gde je SSSR nekada imao poligon za ispitivanje svog nuklearnog programa

Ali, ni njihovi započeti programi, onaj u uglednoj Lorens Livermor laboratoriji u Berkliju - u Kaliforniji niti onaj u vazduhoplovnoj bazi Hil - u Juti - nisu stigli do cilja ni posle višegodišnjih pokušaja. Izgleda da je postojao i "Projekat Tesla" koji se bavio civilnom upotrebom loptastih munja, odnosno pokušajem da se one iskoriste kao rezervoari plazme u fuzionim reaktorima za proizvodnju električne energije. Postojala je i zamisao dabi od loptastih munja možda mogle da se naprave jeftine fuzione bombe ako 6i se u njih nekako ubrizgao litijum. Sve do naučno-fantastične zamisli da 6i ispitivanje njihovog čudnovatog kretanja možda moglo da posluži za osmišljavanje sasvim revolucionarnog elektrogravitacionog pogona za vazdušne letelice.

Sve poznate činjenice govorile su da je višedecenijska potraga velikih sila za Teslinim oružjem propapa. Možda je to i bila Teslina želja: kad već nije moglo da bude dostupno svima, neće nikom? Međutim, sadašnja zategnutost oko Iraka nagoveštava da nije baš tako. A čovečanstvu su ostali ratovi i slabašna nada da će se jednog dana možda pojaviti neki novi Nikola Tesla.

Goran Vojinović


[Ovu poruku je menjao secret dana 29.04.2005. u 22:11 GMT+1]
Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: O Teslinim kalemovima13.02.2003. u 10:54 - pre 257 meseci
Teslini kalemovi (eng. Tesla coils) u stvari u rezonantni transformatori s vazdušnim jezgrom. Rade sa strujama visokih frekvencija i mogu da ostvare ogromne napone koji se prazne kroz vazduh u vidu izuzetnih munja. Tesla je ostao neprevaziđen jer niko sem njega nije stvorio napon od čak 12 miliona volti i munje duže od 30 metara. I, uprkos činjen-ci da ih je izmislio pre više od sto godina, oni su i danas popularni i očaravajući. Pošto građa nije tajna, niti su oni prete-ano složeni, neki zaljubljenici u Tesline elektrotehničke čarolije u SAD prave ih već godinama. Čak ih izvoze i u Japan gde je Tesla takođe na glasu. Našli su primenu i u filmskoj industriji kad god je postojala potreba za munjama ili električnim lukovima. Možda je najbolja i najupečatljivija primena Teslinih transformatora mogla da se vidi u filmu “The Entity” u kome munje zrače iz tela glumice i prizor nije nikakav trik niti podvala (tvorac efekta bio je Bil Vajsok). Pamte se I scene iz filma „Tertminator II", a naročito kada „zli" Terminator stiže na Zemlju iz budućnosti (tvorac ovih Teslinih efekata" bio je Mark Barton).



Zna se da Teslini kalemovi rade na takozvanoj rezonantnoj frekvenciji. Međutim, ona nije opšta, već zavisi od građe samog transformatora. Zato se ili planira pre izgradnje uređaja ili se pronalazi kasnije, podešavanjem osobina kalema koji ulazi u njegov sastav.

Rezonantnu frekvenciju nameće građa sekundarnog kalema. To je jedna složena LCR mreža. U njoj induktivnost (L) zavisi od fizičkih osobina samog kalema - od broja namotaja, polupreč-ika i dužine kaLema. Pod kapacitetom (S) podrazumeva se spoj više delova sa potpuno istim veličinama površina kako žičanih delova tako i završnih elektroda sekundara. Otpornost (R) zavisi od osobina same žice sekundara na rezonantnoj frekvenciji.

Pulsirajuća energija Stvara se u sekundaru posredstvom primarnog kola. A da bi se to postiglo, oni moraju da budu u rezonanci. To znači da pulsiranje energije u primaru treba da bude tačno određene jačine i frekvencije. (Kao što i zvono morate da udarate tačno određenom jačinom i učestanošću da biste iz njega dobili čist, harmoničan zvuk).

Ovo kolo sačinjeno je od:
(1) transformatora visokog napona preko koga se primar napaja strujom,
(2) primarnog kondenzatora,
(3) varničnog zazora i
(4) primarnog kalema.




Zajedno, ovi delovi čine jednostavan oscilator. U njemu se neprestano menja smer toka elektrona, oni idu gore-dole kao kod neke klackapice (osciluju). Frekvencija ovih oscilacija određena je vrednostima kondenzatora i kalema koji su povezani u paralelno kolo. Elektromagnetni talasi koji se javljaju u primaru, indukuju struju i napon u sekundarnom kalemu. Najčešće, frekvencija se podešava
promenom induktivnosti primarnog kalema.




Ako su energije visokofrekventnih talasa na primaru iste frekvencije kao i na sekundaru, energija preneta sa primara na sekundar počeće da raste. Slično kao što se kod lasera pojačava svetlost, ovde se stvara neverovatno visok napon koji se prazni kroz vazduh u vidu električnih varnica oblika munje.


NAPRAVITE SAMI

Ako želite sami da napravite jednostavan Teslin oscilatorni transformator srednje veličine. detaljno uputstvo ..korak po korak" možete naći na sajtu Grim Korone: http://www.monmouth.com/~grimcorona/ . Pomoć nudi i Breng Tarner iz Fulertona u Kaliforniji na adresi: http://www.apc.net/bturner/coils.htm .


VOJNA NAMENA

Američko ministarstvo odbrane najavilo je mogućnost da će. ako dođe do rata sa Irakom. prvi put upo-trebiti svoje novo, tajanstveno oružje. Radi se o mikrotalasnom oružju velike snage, odnosno krstarećim raketama koje nose munje. Ono je u stanju da uništi svu opremu u svojoj blizini, ali je neškodljivo za ljude. Nagađa se, takođe, da i B-2. najsavremeniji i najskuplji (nevidljivi) bombarder na svetu, pored mlaznog delimično koristi i elektrogravitacioni pogon.

Izgleda da su i Rusi pokušali da naprave super-moćni podmornički torpedo nazvan „škval" koji je trebalo da koristi sličan pogon za izuzetno brzo kretanje kroz vodu. Navodno. njegovo neuspelo ispaljivanje sa podmornice „Kursk" bilo je glavni razlog za njenu tragediju.

SVE PRIMENE TESLINOG TRANSFORMATORA

· Za ispitivanje u laboratorijama fizike:

- za stvaranje plazme, vatrenih lopti - loptastih glunja.
- u akcelerato-rima i razbijačima atomskih čestica,
- u laserskoj tehno-logiji, tačkastim mikroskopima,
- za Kirlijanovu fotografiju,
- u rendgenografiji,
- holografiji,
- za proizvodnju ozona,
- kao izvor udarnih napona pri visokonaponskim merenjima...

· U filmskoj industriji: (efekti varničnih pražnjenja u filmovima „Terminator 2", „Gorštak", ..Dosije X..."

· U vojnoj industriji

· U automobilima za paljenje benzinske smeše

· U tehničkim uređajima u domaćinstvu: TV i ra-dio-aparatima, kolima za napajanje - čoperima...

· Za sterilizaciju vode, vazduha, u vinarstvu

· Za prečišćavanje gasova u industriji

· U poljoprivredi za dobijanje veštačkog đubriva

· U metalurgiji

· U medicini za lečenje strujama i za magnetnu rezonancu.

Izvor: Muzej Nikole Tesle u Beogradu


Goran Vojnović

 
Odgovor na temu

anon315

Član broj: 315
Poruke: 1657
*.beg.sezampro.yu



+13 Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...15.02.2003. u 12:51 - pre 257 meseci
Cita se "Politikin Zabavnik", nema sta ;-)
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon O Teslinim "zracima smrti" i...15.02.2003. u 16:52 - pre 257 meseci
Teslina genijalnost se ne ogleda samo u dubini prodiranja u tajne prirode, već i u širini interesovanja. Kratak pregled njegovih ideja i izuma to lako može da pokaže. U Muzeju Nikole Tesle u Beogradu čuva se više od 40 000 listova naučne dokumentacije sa naznakama ili potpunim opisima stotina ideja iz najrazličitijih oblasti.

U odnosu na Edisona koji je imao preko 1000 patenata, može se reći da je Tesla ostvario relativno mali broj originalnih patenata - ukupno 118. Od toga 112 američkih i šest britanskih. Ostalo su bili analozi, ili ponovljeni patenti u drugim zemljama. Međutim, broj patenata samo je jedno merilo kreativnosti i plodnosti izumitelja. Ono što je mnogo važnije od broja jeste kvalitet.

Kao svedok u pomenutom sudskom procesu iz oblasti bežične radiotelegrafije, vođenom 1916. godine, Tesla je izjavio: «Imao sam na stotine otkrića koje je trebalo patentirati, ali sam to odložio. Troškovi su bili preveliki i nisam to mogao da uradim.»

Neke od tih izuma je razvijao dalje iz čisto naučnih razloga, a neke i iz komercijalnih. Da bi omogućio nastavak naučnog rada morao je, naročito posle 1900. godine, da se bavi i trivijalnim stvarima. Tako je 1904. u teškoj besparici napravio osvetljenje izloga jedne radnje u Njujorku. Njegov rad na fontani i fonografu takođe spada u komercijalne poduhvate. Međutim, i u najmanjim pronalascima bila je prepoznatljiva njemu svojstvena duhovitost, originalnost i genijalnost.

Za Teslu je bio karakterističan rad na čitavim tehnologijama koje su podrazumevale multidisciplinarno znanje i objedinjavanje više različitih otkrića. Tako su nastale «veština teleautomatike», «veština prenošenja energije kroz prirodne sredine», «veština telegeodinamike» i druge. U skladu s duhom vremena takve svoje izume Tesla je označavao rečju «art» - što bi se moglo prevesti kao veština ili umetnost proizvođenja određenih efekata.

Telegeodinamika: Pojam «telegeodinamika» je Teslina kovanica i u prevodu znači veština (mi bi danas rekli tehnologija) izazivanja ritmičnih vibracija u elastičnoj sredini kakva je zemlja, njihovo prenošenje do udaljenih krajeva i njihovo prihvatanje, registrovanje i pojačavanje.

Verovatno je u neposrednoj vezi sa ovom idejom jedan događaj koji se odigrao u Teslinoj laboratoriji u južnoj Petoj aveniji 1896. godine. Prema opisu koji je dao Džon O’Nil u knjizi «Nenadmašni genije» jednom prilikom je Tesla pričvrstio mehanički oscilator za potporni stub u laboratoriji. Posle izvesnog vremena oscilator je stupio u rezonantno oscilovanje sa čeličnom strukturom zgrade u kojoj je smeštena laboratorija, što je izazvalo pravi zemljotres. Da je u pitanju verodostojan podatak, posvedočio je i sam Tesla u nekoliko navrata. Ovaj događaj je dao povoda Tesli da februara 1912. godine, u časopisu «Vorld tudej» smelo izjavi da bi se ovakvom metodom mogla prepoloviti i sama Zemljina kuga.

Detaljnije i studioznije Tesla je pristupio razradi ideje o prenošenju mehaničkih talasa kroz zemlju, 1920. godine, kada nalazimo njegove prve beleške i proračune. Međutim, još dosta vremena je proteklo pre nego što je projekat bio razrađen i usavršen. U periodu između 1934. i 1941. godine, Tesla nudi «telegeodinamiku» poznatim američkim kompanijama kao što su «Teksas», «Vestinghaus» i «Bafalo Nijagara end Istern pauer korporejšn». U pismu Normanu R. Gibsonu, potpredsedniku kompanije «Bafalo», od 12. novembra 1934. godine, Tesla kaže:

«Dugo kontinuirano eksperimentisanje i posmatranje ovakvih mašina (mehaničkih oscilatora - prim. prev.) dovelo me je do otkrića veštine telegeodinamike i do usavršavanja predajnih i prijemnih uređaja pogodnih za njihovu univerzalnu primenu. Novo polje koje je time otvoreno nudi ogromne mogućnosti na čisto naučnom, kao i na praktičnom planu. S mojim uređajima biće lako odrediti, sasvim sigurno, unutrašnju strukturu planete, njene osobine kao provodnika zvučnih talasa, odrediti fizičke konstante i izneti na videlo njena skrivena blaga. Uređaji iste vrste sa neznatnim izmenama, mogu se upotrebiti za prenos kroz zemlju, bez obzira na udaljenost, signala i poruka, za proizvođenje različitih revolucionarnih efekata, za primenu u istraživanju, navigaciji i raznim oblastima industrije i trgovine.»

Metod koji je Tesla primenio u cilju dobijanja efekata o kojima je govorio, sastojao se u utiskivanju izohronih vibracija u zemlju putem, za tu svrhu, modifikovanog mehaničkog ili elektromehaničkog oscilatora, čime je u zemlji stvarao ritmične poremećaje slične zvučnim ili elektromagnetnim talasima.

Razvio je nekoliko tipova svojih telegeodinamičkih odašiljača od čisto mehaničkog do čisto električnog. Ono što je ovaj metod činilo efikasnim, smatrao je, jeste činjenica da se Zemlja ponaša kao savršeno elastično telo u odnosu na utisnute mehaničke impulse.

Nijedna od pomenute tri kompanije kojima je Tesla nudio ovaj projekat nije prihvatila predlog. Glavni razlog za odbijanje svodio se na sumnju eksperata ovih kompanija da će Teslini prijemni uređaji moći da izdvoje periodične elastične talase koje stvaraju predajnici zbog mnogobrojnih reflektovanih i refraktovanih talasa u Zemlji.

Teslin projekat je zaista bio originalan i nov. U vreme kada se pojavio sa idejom o telegeodinamici, seizmika kao nauka tek je bila u razvoju i jedini metod koji se koristio za istraživanja podzemnih ležišta rude, nafte, soli i raznih minerala, bio je putem eksploziva. Aktiviranjem eksplozivne smeše u zemlji napravio bi se seizmički poremećaj koji bi stvarao spektar talasa u zemlji. Njih bi registrovao udaljeni geofon ili seizmograf, a zapis koji bi se dobio analiziran je sa ciljem da se locira položaj nekog horizontalnog diskontinuiteta u zemlji za koji bi se pretpostavljalo da je ležište. Retko, i samo za plitka istraživanja u rudarstvu, koristila se tehnika pada čekića ili tega za izazivanje seizmičkog poremećaja.

Tesla je prvi predložio način izazivanja kontinuiranih izohronih oscilacija za seizmička i geofizička istraživanja. Ove njegove ideje iskorišćene su tek pedesetih godina 20. veka, kada je kompanija «Kontinental ojl» patentirala metodu «Vibrosajs». Ono što je omogućilo uspešnu primenu Teslinih ideja jeste uvođenje računara i mogućnost automatske obrade podataka, odnosno analize generisanih mehaničkih talasa i pratećih poremećaja.

Zraci smrti: Iako je ovo otkriće poznato pod popularnim nazivom «zraci smrti» ne radi se o zracima već o usmerenim snopovima čestica. Tesla je objašnjavao da ni sva električna energija grada Njujorka koncentrisana u zrak, ne bi mogla da povredi čoveka na većem odstojanju. Ali, zato usmeren prodoran snop čestica može da bude smrtonosno oružje.

Teslin plan za novo oružje podrazumevao je ispunjenje četiri tačke i predstavljao je ne jedan izum već tehnologiju koja je sadržavala niz novih otkrića:

1. Konstrukcija nove visokovakuumske cevi otvorene prema atmosferi.
2. Sredstva za prenos visokog naelektrisanja minijaturnim mecima.
3. Novu vrstu terminala relativno malih dimenzija na izuzetno visokom potencijalu.
4. Elektrostatički generator velike snage.

Prema teoriji koju je izložio, malo sferično telo prečnika desetohiljaditog dela santimetra od pogodnog materijala, kakav je recimo volfram ili živa, smešta se u savršen vakuum u cevi koja je postavljena unutar velike sfere koja je na visokom potencijalu od više desetina miliona volti.

Ako se malo sferično telo i velika sfera, na odgovarajući način povežu tako da malo telo dobije isto naelektrisanje kao i velika sfera, repulzivna elektrostatička sila će kroz otvorenu vakuumsku cev izbaciti malo telo u atmosferu.

Mali prečnik, velika brzina i visoko naelektrisanje izbačenog projektila trebalo je da obezbedi prodornost na velike udaljenosti. Ovakvi projektili bili bi izbacivani u nizu i praktično bi stvarali mlaz velike energije.

Tesla je ovde primenio više različitih otkrića do kojih je došao u ranoj fazi rada na visokofrekventnim strujama. Jedno od njih spominje u pismu uredniku «Njujork heralda» 16. jula 1937. godine: «Celom naučnom svetu potpuno je nepoznata neverovatna činjenica koju sam ja otkrio pre dvadeset godina da elektron u cevi, koja radi na veoma visokom potencijalu, nosi naelektrisanje koje može biti hiljadama puta veće od uobičajenog.»

Izjave poput ove, u kojoj je izneo činjenice potpuno suprotne našim današnjim saznanjima u ovoj oblasti, verovatno su znatno doprinele kasnijoj mistifikaciji njegovog rada na zracima smrti.

Leonardo i Tesla: Kad se razmatraju Tesline neobične i maštovite ideje u najrazličitijim oblastima tehnike, jedna od asocijacija je sličnost sa delom velikog genija renesanse - Leonardom da Vinčijem. Dva genija su živela u različitim vremenima, ali imaju mnogo toga zajedničkog. Jedan je bio umetnik kome je nauka bila ideal. Drugi je bio naučnik koji je ideal umetnosti ugradio u svoj naučni rad. U Teslinoj zaostavštini pronađen je samo jedan njegov kratak osvrt na Leonardov rad. U jednoj svojoj belešci, u komentaru na članak «Leonardo da Vinči kao avio inženjer» objavljenom u časopisu «Sajentifik ameriken mantli» aprila 1921. godine, Tesla, koji je tada podnosio svoju patentnu prijavu iz vazduhoplovstva, i bio posebno zainteresovan za ovu oblast tehnike, kaže:

«Fotografije prikazuju leteću mašinu Leonarda da Vinčija iz 1490. godine, model iz Američkog nacionalnog muzeja u Vašingtonu, čije su dimenzije: visina 24 inča, raspon 12 inča; ukupna korisna površina 100 kvadratnih inča. Postoje dva krila i rep pričvršćeni za noseći ram kojima upravlja pilot i koji je izvor pogonske snage. Članak se poziva na Libsovu kolekciju a isto tako na prilog koji je na istu temu napisao Edvard Mek Kurdi u časopisu ‘Devetnaesti vek’. U vezi sa Leonardovim pokušajem leta, filozof Džerom Kadron, u knjizi ‘De Subtilitate’ primećuje da je Leonardov pokušaj bio neuspešan. Leonardovi radovi se nalaze u ‘’Il Codice Sul Volo Degli Neeli’ i ‘’Codice Atlantico’. Ova tema se spominje i u sedam od dvanaest rukopisa u Francuskom institutu u Parizu. U radovima koji su navedeni dati su i crteži koji su, uglavnom, svi nejasni. U cilju sticanja jasne slike, neophodno je konsultovati originale.»

Leonardo i Tesla su slični i po velikim tajnama stvaralaštva kojima su ovladali i velikim vizijama koje su želeli da dosegnu. Leonardo je imao svoj neuspeli pokušaj da napravi sliku nad slikama «Bitku kod Angijarija» i najveću livenu skulpturu posvećenu vojvodi Sforci, a Tesla - pokušaj da napravi remek-delo inženjerske veštine, bežični prenos energije. Ali, možda nigde njihova sličnost nije toliko očigledna kao u nastojanjima da konstruišu najčudesnije mašine koje uzbuđuju maštu običnog čoveka.

Televizija: U članku «Razvoj u praksi veštine telefotografije» objavljenom u časopisu «Elektrikal rivju», 11. decembra 1920. godine, Tesla u odeljku «Televizija će biti sledeći korak u razvoju bežičnog prenosa,» kaže:

«Prenos fotografije predstavlja samo prvi korak u pravcu neuporedivo većeg dostignuća televizije. Ali, ovo znači trenutni prenos vizuelnih utisaka na bilo koju udaljenost putem žica ili bežično. To je predmet kome sam posvetio više od 25 godina detaljnog proučavanja. Dve prepreke koje su godinama izgledale nepremostive uspešno su prevaziđene, ali velike teškoće su još uvek na putu. One se sastoje u inerciji osetljivih ćelija i ogromnoj brzini potrebnoj da bi se omogućilo gledanje osoba, objekata ili scena iz života. To je problem konstruisanja predajnika analognog sočivu i retini oka, zatim obezbeđenja sredstava za prenos koje odgovara optičkom nervu i prijemnika organizovanog slično mozgu. To je gigantski zadatak ali ubeđen sam da će svet biti svedok njegovog ostvarenja u bliskoj budućnosti.»

Radar: U toku Prvog svetskog rata, u vreme velike ofanzive nemačkih podmornica na savezničke brodove, konsultovani su i vodeći naučnici u Americi o mogućnostima otkrivanja podmornica. U intervjuu koji je objavljen u časopisu «Elektrikal eksperimenter», avgusta 1917. godine, Tesla je predložio rešenje koje se, po mnogim nabrojenim pojedinačnim elementima, nalazi u osnovi rada savremenog radara:

«Postoji mogućnost da se utvrdi mesto podmornice pomoću elektromagnetnih talasa. Ako snop koncentrisanih zraka iz oscilatora vrlo visoke učestanosti izbacimo u deliću jedne sekunde, pa ga posle reflektovanja od podmornice učinimo vidljivim na nekom fluorescentnom zastoru na brodu sa koga je snop izbačen, ili na nekom drugom brodu; tako možemo utvrditi gde se podmornica nalazi. Talasi ovog električnog zraka moraju biti veoma kratki. To je najvažnije; a osim toga moraju razvijati ogromnu snagu, tj. impulsi moraju biti snage od nekoliko hiljada kNj ..snopovi zraka bi se slali u vrlo kratkim vremenskim intervalima, brzo jedan za drugim.»

Čitač misli: U nekoliko navrata Tesla je obrazlagao svoju ideju o aparatu koji bi mogao da čita misli i čiji se rad zasnivao na njegovoj osnovnoj postavci da su ljudi automati koji odgovaraju na spoljašnje impulse. Pošto je oko glavni organ prijema tih impulsa moguće je, teorijski, da se analizom reakcija ili stanja retine oka koja je instrument za prenošenje spoljašnjih impulsa do mozga, pročitaju misli:

«Funkcija oka», piše Tesla u pismu M. V. Kapu 4. marta 1919. godine - jeste da projektuje sliku na retinu i da saopšti informaciju vlaknima optičkog nerva. Verujem da svaka misao povratnom akcijom izaziva sličan poremećaj i da se interpretacijom ovog efekta na retini, slika može projektovati na ekran. Ova slika je povezana sa mišlju na potpuno identičan način kao originalan utisak. Mi imamo na raspolaganju određene eksperimentalne činjenice, ali je krajnje teško usavršiti uređaj za ostvarenje ovog zadatka. Kako sada stvari stoje, iako sam proveo mnogo godina u studiranju ovog problema, moj glavni oslonac u radu je, još uvek, nada.»


Perpetum mobile i samoradna mašina: U članku «Problem povećanja ljudske energije» objavljenom u časopisu «Stoleće» 1900. godine, Tesla je izneo ideju o mogućnosti izrade jedne mašine koja bi koristila energiju iz prirodne sredine, što su mnogi čitaoci pogrešno poistovetili sa mašinom koja bi proizvodila sopstvenu energiju i koja je poznata pod nazivom «perpetuum mobile». U pismu od 1. septembra 1900 Volteru Klaudenu, jednom od čitalaca pomenutog članka, Tesla kaže:

«Izvinite zbog tvrdnje da ste pogrešno razumeli svrhu poglavlja u mom članku objavljenom u časopisu ‘Stoleće’ koji se odnosi na ‘perpetuum mobile’. Moj cilj je upravo bio da čitaocu prenesem utisak o nemogućnosti konstruisanja takve mašine. Ali, ono što možemo učiniti i što ćemo sigurno ostvariti na kraju, jeste korišćenje energije iz prirode na takav način da će za sve praktične svrhe to izgledati kao da imamo perpetuum mobile. Ovaj rezultat ja pokušavam da ostvarim u svojoj samoradnoj toplotnoj mašini, koja uzima sunčevu toplotu i pretvara je u koristan rad bez potrebe korišćenja goriva bilo koje vrste.»

Ideju o korišćenju energije iz prirodne sredine Tesla je i patentima zaštitio 1901. godine i to u patentima br. 685 957 i 685 958, dobijenim 5. novembra 1901. Na crtežima su prikazane šeme uređaja koji su u stanju da koriste energiju zračenja ultraljubičaste svetlosti, katodnih, rentgentskih ili nekih drugih zraka. Rad uređaja se zasniva na otkriću da pomenuta zračenja, koja uglavnom nose pozitivno naelekrisanje, dejstvuju na izolovanu i visoko uzdignutu metalnu površinu povezanu preko kondenzatora s negativno naelektrisanom zemljom, tako što stvaraju jedan strujni tok od ploče prema zemlji. Kondenzator u kolu akumulira primljenu energiju i kad razlika potencijala na oblogama kondenzatora dostigne odgovarajuću vrednost, aktiviranjem rednog vezanog prekidača može se aktivirati prijemnik energije ili se ta energija koristi za pokretanje ili upravljanje određenih naprava.

Aeromobil, raketa, podmornica, mlazni pogon: «Poništiti daljinu i preneti energiju bežičnim putem» predstavljala su dva životna cilja Teslinog pronalazačkog rada. I na jednom i na drugom radio je dugi niz godina.

Postoje razne ideje u vezi sa transportom koje Tesla iz različitih razloga nije uspeo da realizuje i za koje su ostali samo tragovi u sačuvanoj dokumentaciji. O njima je govorio uglavnom u pismima prijateljima ili poslovnim saradnicima, a ređe u štampi. Tako je, na primer, u pismu svom prijatelju i meceni, pukovniku Džonu Džekobu Astoru, u pismu od 22. marta 1909. godine, Tesla pisao da intenzivno radi na novoj letećoj mašini:

«Naporno sam radio na projektu leteće mašine i izgleda da će to biti nešto izvanredno. Neće imati nikakav propeler niti nosive površine krila i repa, niti krmilo pravca, u stvari ništa već poznato i omogućiće nam da podižemo veće terete i nosimo ih kroz vazduh sa najvećom mogućom brzinom kakvu je danas moguće ostvariti.»

Nažalost, u Teslinoj ostavštini su sačuvani samo nagoveštaji ovakvog njegovog rada, poneka skica ili beleške, iz kojih se može naslutiti u kom pravcu su se kretale njegove ideje, posebno u vazduhoplovstvu.

Vazduhoplovstvo je bila oblast posebnog Teslinog interesovanja. Proučavao je let ptica još kao dečak i interesovao se za rešenje problema slobodnog čovekovog leta tokom cele svoje karijere inženjera. Patent u vezi sa metodom i uređajem za vazdušni transport, prijavio je 1921. godine.

Višenamenska mašina: Posle pronalaska turbine bez lopatica Tesla je radio na primeni ove mašine i sarađivao u tom smislu sa raznim kompanijama. Tako je za kompaniju «Pjul» konstruisao turbogenerator za čeono svetlo za lokomotivu koji je za pogon koristio paru iz kotla lokomotive. Taj isti uređaj, adaptiran, bio je predmet Teslinih pregovora sa kompanijom «Metjus indžiniring», oko proizvodnje turbogeneratora koji bi se koristio za razne potrebe, a bio posebno namenjen za jako udaljena naselja ili kuće bez mogućnosti da koriste sve pogodnosti urbanizovanih mesta. U pismu gospođi E. Grejem od 18. marta 1912. godine, Tesla je opisao svoju ideju i nameru:

«Možda vam nije poznato da sam ja usavršio novo otkriće koje je izvanredno prilagođeno za udaljena naselja i posvetio sam mnogo vremena da ga razvijem tako da svetlost, toplota, snaga, sterilisana voda, vazduh i led mogu da se dobiju iz iste mašine smeštene, na primer, u podrumu na veoma malom prostoru.»

Fontana i fonograf: Ova dva pronalaska pripadaju onoj grupi koju je Tesla razvijao silom prilika i boreći se da reši mnogobrojne teškoće oko finansiranja sopstvenog istraživačkog rada. U patentu br. 1113 716 od 13. oktobra 1914, zaštitio je otkriće fontane čiji se rad zasnivao na cirkulaciji velike mase vode. Tesla je bio dobar prijatelj sa Luisom Tifanijem, poznatim draguljarom i izumiteljem posebne tehnike izrada vitraža, koja je po njemu dobila ime «tifani tehnika». Bio je s njim u poslovnom dogovoru i pripremao je fontane koje bi mogle da se koriste u enterijeru.

Oko 1920. godine Tesla je sklopio ugovor sa Haroldom Lahmanom oko unapređenja rada fonografa. Njegov zadatak bio je da poveća mogućnost snimanja na postojećim fonografskim kabinetima. Propast industrije fonografa sprečila je primenu Teslinog rešenja.

Veštačko održavanje cirkulacije krvi: Mnogo napora Tesla je ulagao u pronalaženje raznih sprava koje bi mogle da olakšaju čovekov život ili da mu pomogu u lečenju bolesti. Jedna od ideja koju nije stigao da realizuje odnosila se na veštačko održavanje cirkulacije krvi. Povod za razmišljanje na ovu temu bila je bolest Teslinog bliskog rođaka. U pismu pronalazaču Dž. Bejkeru od 11. aprila 1899. godine, koji mu se obratio s molbom za mišljenje u vezi sa jednim njegovim medicinskim uređajem, Tesla mu je ispričao svoju ideju:

«...Pre nekoliko godina došao sam na ideju da se celo telo osobe stavi u komoru i samo da se lice ostavi izloženo spoljašnjem vazduhu. Komora je trebalo da ima vrata kroz koja bi osoba ulazila i čiji bi otvori imali gumene zaptivke tako da posle zatvaranja komora bude hermetički zatvorena. Iz istih razloga bi prozor kroz koji bi lice osobe bilo istureno, bio oivičen gumom. Ako bi se komora tako opremila, vazduh razređen, smatram da bi krv osobe unutar komore bila privučena spolja prema površini kože. Ako se zatim vazduh pusti nazad u komoru i proizvede se kompresija, krv bi jurnula nazad i tako bi dobili moćnu pumpu koja u svakom ciklusu razređuje vazduh do određenog stepena i koja se može podesiti da razređuje vazduh onoliko puta koliko srce kuca u minuti... Zamislio sam dalje jedan uređaj kojim bi sam puls osobe mogao da kontroliše rad pumpe, tako da bi ova pumpala krv tačno u skladu sa otkucajima srca.»

Električno kupatilo: U maju 1898. godine održana je u Njujorku Međunarodna izložba zdravlja koju je otvorio predsednik Sjedinjenih Država i koja je privukla veliku pažnju publike. Posebno atraktivna bila je izjava Nikole Tesle, pročitana prilikom otvaranja izložbe. Ženama je ona bila zanimljiva, jer je razmatrala pitanje tena. U poruci Tesla je izneo činjenicu do koje su došli još Paster i Koh da 4000 do 7000 mikroorganizama takozvanih mikroba kroz vazduh padne na svaku stopu (30 x 30 cm) površine ljudskog tela i tamo se pričvrste i ostaju. Kupanje do izvesne mere pomaže da se odstrane mikrobi, ali ne sasvim. Koža zbog njihovog dejstva trpi promene i stari. Naelektrisavanjem tela bilo pozitivnim ili negativnim elektricitetom stvorila bi se repulzivna sila između dva naelektrisana tela od kojih je jedno ljudsko i velike mase, a drugo telo mikroba male mase. Posledice naelektrisanja bile bi odbacivanje mikroba od tela.

Tesla je, kao pravi eksperimentator, metodu primenio na sebi i u istoj poruci je opisao. Ona se sastojala u snažnom trljanju tela dezinfekcionim sredstvom kakav je recimo alkohol, a posebno kose koja posebno zadržava mikroorganizme. Zatim je posebnom baterijom naelektrisavao svoje telo da bi odbacio mikrobe i na kraju bi ceo postupak završavao blagim trljanjem alkoholom.

Mehaničke oscilacije kao terapija: U toku rada na elektromehaničkim oscilatorima u periodu 1892-1895. godine, Tesla je slučajno došao do otkrića mehaničke terapije. Naime, u toku rada jednog od njegovih mehaničkih oscilatora koji je bio pogonjen sabijenim vazduhom i pričvršćen za malu stajaću platformu, desilo se da je Tesla slučajno na nju stao i osetio jake vibracije koje su mu prijale. Zamolio je i svoje asistente da probaju isto, njima je osećaj vibracija celog tela takođe prijao.

Posle dužeg ispitivanja Tesla je objavio prve rezultate, ali uglavnom u dnevnoj štampi. Stručni prikaz otkrića i svojih zapažanja ostavio je za kasnije. Požar u laboratoriji 1895. godine uništio je jedan od oscilatora za mehaničku terapiju koji je specijalno pripremao da pokloni nekom od lekara za ispitivanja. U pismu A. Vudrou od 27. decembra 1898. godine, Tesla kaže da je uspeo da skrene pažnju naučne javnosti na dejstvo mehaničkih vibracija i da se one ispituju za upotrebu u terapeutske svrhe.

Teslina zapažanja o dejstvu mehaničke terapije odnosila su se pre svega na peristaltička kretanja u digestivnom traktu, koje su ovakve oscilacije pomagale, ali i na katarktičko dejstvo na jetru i bubrege. Primetio je da posle dužeg izlaganja vibracijama dolazi i do nervne relaksacije i pospanosti.

Pred kraj života Tesla je sve više isticao značaj ovog otkrića nazvavši ga u jednom trenutku svojim najvećim doprinosom ljudskom blagostanju. Isticao je da - u kombinaciji sa odgovarajućom dijetom - mehaničke vibracije predstavljaju ključni doprinos ljudskom zdravlju i mogućnosti produženja života.



Iz knjige Branimira Jovanovića «Tesla duh, delo, vizija» (Freemental Beograd)

Autor je diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Beogradu 1981.
Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odseku za istoriju i filozofiju nauke i
Doktorirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu, 1995.
Od 1996. do 2001. bio je direktor Muzeja Nikole Tesle.




Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

salec

Član broj: 6527
Poruke: 1738
*.rcub.bg.ac.yu



+25 Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...17.02.2003. u 11:07 - pre 257 meseci
Cini mi se da je "kineski zid za male zemlje" nevezan za "zrake smrti" a oba su nezavisna od proizvodnje kuglastih munja.

"Zid", koji nigde nije jasno objasnjen, su verovatno neka vrsta stojecih EM talasa, ili kombinacije stojecih EM talasa, ciji "trbuh" ima izrazen vrh na odredjenoj udaljenosti od predajnika, a jacina elektricnog polja na toj tacki je dovoljna da jonizuje vazduh (pocepa dipole - molekule gasova u atmosferi) i stvori zid od plazme (nesto kao prizemna polarna svetlost, koja jeste plazma, a citao sam da Eskimi imaju legendu da polarna svetlost "jede" zalutale ljude koji je sretnu). Doduse, ne znam kako bi se jonizacija odrzala, jer onog momenta kad plazma "provede", postala bi suvise mala impedansa da bi se na njoj odrzao maksimum stojeceg talasa, pa bi predajnik verovatno pregoreo... osim ako Tesla nije smislio resenje i za to. Ali cini mi se da to nije isprobano. Nejasno je i kako bi ovo funkcionisalo ispod (morske) vode (obecana zastita od podmornica!). Dalje, "Mis u tikvi sto je, nego suzanj?" nema nikakve komunikacije kroz zid, dok je podignut...

Sto se tice prenosa energije bez gubitka, Tesla je eksperimentisao sa superniskim frekvencijama (super velikim talasnim duzinama). Kad u okolini, ili na celoj planeti ne postoji (provodni!) objekat koji je u stanju da rezonira sa frekvencijom vaseg predajnika (mozda transsibirska zeleznica? :))) ), onda nema odliva energije, osim onog koji vi konstruisete! Trebalo bi pazljivo prouciti tesline radove na antenskim sistemima, jer su oni definitivno bili fizicki mnogo manji od talasne duzine na kojoj su radili i cini mi se da je njegova metoda predaje bila zasnovana na kapacitetima antena - zemlja i toku struja, a ne na indukciji, kao sto se danas radi.
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...24.02.2003. u 15:16 - pre 256 meseci
Tekst se nastavlja na prethodni post i predstavlja drugi deo poglavlja iz već pomenute knjige...see above...

U toku svoje karijere naučnika i pronalazača Tesla je registrovao 118 originalnih patenata ali samo jedan robni žig kojim je zaštitio naziv hrane za piliće - originalnog pronalaska iz 1938. godine. Naziv njegove hrane bio je «Faktor auktus» što prevedeno sa latinskog znači «Kreator rasta». Povod za rad na ovako neobičnoj temi bio je događaj iz detinjstva tj. jedno pitanje koje mu je majka uputila hraneći živinu. Pitanje je glasilo: «Zašto su neki pilići veći, a neki manji, iako na prvi pogled imaju iste uslove za rast?» Ovo pitanje i njegova dugogodišnja briga za golubove, naveli su ga na razmišljanje, a potom i do realizacije - recepture hrane za živinu koju je zaštitio patentom tj. žigom. Vršio je eksperimente s ovom hranom i posebno merio prinos i kvalitet jaja.

Tvrdio je da ima pronalazak dijetetske supstance, posebno privlačne za žene koje žele da održe vitku liniju, ali ga je smrt izgleda omela u ostvarenju ove namere.

Krajem 19. i početkom 20. veka Tesla je učestvovao bilo kao svedok, tužilac ili tuženi, u mnoštvu sudskih sporova vezanih za njegova razna otkrića. Ovi procesi i svedočenja njihovih učesnika, data pod zakletvom, predstavljaju važna dokumentarna svedočanstva o tome da Teslini prioriteti u mnogim oblastima tehnike nisu bili samo njegova prazna priča, kako su tvrdili njegovi potajni neprijatelji ili oni koji nisu dovoljno poznavali njegov rad.

Teslina borba za dokazivanje svog prvenstva u vezi sa pojedinim otkrićima, počela je rano. U pismu bratu od tetke Simi Majstoroviću, upućenom iz Njujorka, 17. maja 1893. godine, Tesla je pisao: «Namjeravam obznaniti razne aparate, eksperimente i misli koje su mi sinule kroz glavu za ovo nekoliko godina rada. Prinuđen sam na to jer svaki nemalo broj stručnijeg lista donosi nešto meni poznato i više mi se puta steglo srce kad sam vidio da se daje drugima kredit za ono što sam ja već prije postigao.»

Patenti za obrtno magnetno polje: U sudskom procesu kompanije «Vestinghaus elektrik end manufekč ring» protiv «Mjučual lajf inšjurans kompani of Njujork», Teslin advokat Parker V. Pejdž je 2o. maja 1903. godine izneo podatak da je do tog datuma Tesla svedočio u devet sudskih procesa vezanih za indukcione motore.

U svim ovim procesima prioritet Tesle nad drugim pronalazačima u Americi nesumnjivo je utvrđen.

Jedan od najvažnijih bio je proces «Vestinghaus elektrik end manufekčring» protiv kompanije «Nju Ingland granit» vođen u vezi sa povredom Teslinih patenata 381 968 «Elektromagnetni motor», 382 279 «Elektromagnetni motor» i 382 280 «Električni prenos energije» od 1. maja 1888. godine. U ovom procesu su se advokati odbrane pozvali na radove koji su prethodili Teslinom i to: Bejlijev članak iz 1879, Simensov patent iz 1878, Depreov članak iz 1884. i Bredlijevu patentnu prijavu od 9. maja 1887. godine. Posle dugotrajnog i iscrpnog istraživanja koje su sproveli stručni ispitivači, sudija Taunsend je doneo odluku u prilog Teslinih otkrića. Njegovo istorijsko obrazloženje koje je kasnije često citirano, glasilo je:

«Svetlost koju je istraga odbrane bacila na istoriju ove tehnike može da posluži za rasvetljavanje Tesline inventivne zamisli. Aragoova rotacija je omogućila studentima pre 50 godina da naprave igračke koje otelovljuju princip «korišćenja obrtnog magnetnog polja za obrtne kotve». Bejli je sanjao o primeni Aragoove teorije na potpuno neostvarljivu konstrukciju. Depre je razradio ovaj problem što je dovelo do razvoja opšte teorije za dobijanje indikatora za brodski kompas. Simens je propustio da unese «pogodne modifikacije» kojim bi se njegova električna mašina za svetlo transformisala u motor, a Bredli je bio gotovo isto toliko neuspešan. Eminentni električari su se ujedinili u gledištu da je zbog obrtanja smera i brzine promene naizmeničnih struja, motor naizmenične struje nepraktičan i da budućnost pripada komutiranim jednosmernim strujama. Ostalo je Teslinom geniju da savlada nepokorne, raznorodne i suštinski suprotne elemente prirode i tehnike i da ih stavi u službu čovekovih mašina. On je bio taj koji je prvi pokazao kako se Aragoova igračka može pretvoriti u snažnu mašinu; ‘laboratorijski eksperiment’ Bejlija u praktičan i uspešan motor; indikator u pogonsko sredstvo; on je prvi ostvario ideju da se svojstvo obrtanja smera, kontradikcija naizmeničnosti struje, može transformisati u snažnu rotaciju, u vrtložno polje sile. Ono što je za druge predstavljalo nepremostivu prepreku, nesavladive struje i suprotstavljene sile, on je uhvatio i harmonizujući njihova dejstva iskoristio snagu Nijagare u motorima u udaljenim gradovima.»

Ovom presudom je u Americi, može se reći, konačno i neprikosnoveno utvrđeno da je Tesla jedini pravi pronalazač indukcionog asinhronog motora.

Zakon je u Americi nalagao da patentna prava traju 18 godina. Prvog maja 1906. istekla su patentna prava za Tesline osnovne patente indukcionog motora br. 381 968, 381 969 i 382 279. O tome su izvestile mnoge novine u Americi. Povodom tog događaja Tesla je izjavio da je tri četvrtine posla vezanog za električnu struju zasnovano na tim njegovim patentima.

U Evropi je Teslina borba za zaštitu polifaznog sistema imala drugi tok. Tesla je još 1889. godine putovao u Francusku gde je pokušao da obezbedi finansiranje svojih patenata iz oblasti polifaznog sistema, ali bez uspeha. Kad je 1892. godine ponovo došao u Francusku obnovio je pregovore, ovog puta sa poznatim industrijalcem Žeraldijem, ali opet bez uspeha. Tek posle povratka iz Beograda u Budimpeštu, početkom juna 1892. godine, kada je sreo svog starog prijatelja Cipernovskog, tada inženjera u kompaniji «Ganc», uspeo je preko njega da zainteresuje ovu kompaniju. Stručnjaci kompanije «Ganc» su detaljno pregledali i ispitali njegova otkrića, a zatim ga povezali sa Šnajderovom kompanijom u Francuskoj. Tesla je sa obe kompanije sklopio ugovor o korišćenju prava na patente polifaznog sistema. Firma «Šnajder» je povela i niz sudskih sporova, jer su Teslina otkrića uveliko počela da se koriste u Parizu, Lionu, Grenoblu i Sent Etjenu. U početku su imali uspeha, ali je kasnije na sudske odluke sve više uticalo po Teslu nepovoljno stanje u drugim zemljama, posebno u Nemačkoj.

Naime, u Nemačkoj je Tesla krajem aprila 1888. godine podneo dve opširne patentne prijave koje se odnose na kombinaciju generatora, transformatora i motora višefaznih naizmeničnih struja. Dobio je dva patenta br.
47 012 i 47 885, prvog maja 1888. Njegove interese u Nemačkoj zastupala je firma «Helios».
Teslina otkrića su privukla veliku pažnju, posebno onih stručnjaka koji su u toj oblasti već radili i imali rezultate kao što su Feraris, Dobrovoljski, Braun, Hazelvander, Venštrem i drugi. Nemačke firme «Simens i Halske», «F. Lamajer i Ko.», «Oskar fon Miler» i druge, ubrzano su radile na razvoju i usavršavanju sistema prenosa i korišćenja naizmeničnih struja. Povodom Izložbe elektrotehnike u Frankfurtu, napravljen je sistem prenosa trofaznih naizmeničnih struja između Laufena i Frankfurta, na daljinu od 175 km. Preneto je 150 kNj, a efikasnost je bila 75 odsto. Glavne zasluge pripale su firmama «AEG» u Berlinu koja je prema nacrtima Dobrovoljskog isporučila motore u «Erlikonu» u Cirihu koja je, po projektu K.E.L. Brauna, napravila generatore. U projektu su učestvovale i firme «Simens i Halske», «Šukert i Ko», kao i kompanija «Lamajer» iz Frankfurta. U pitanju je bio dobro urađen sistem koji je nagoveštavao odličnu komercijalnu iskorišćenost i u ovome treba tražiti glavne razloge zbog čega se povela oštra borba za poništenje Teslinih patentnih prava u Nemačkoj. Posle uspešnog prenosa, Braun i Dobrovoljski su odali priznanje Tesli kao glavnom pronalazaču ovog sistema koji je samo usavršen. Tako je, na primer, Dobrovoljski u jednoj diskusiji koja se vodila 28. aprila 1891. godine u Udruženju elektrotehničara u Berlinu, povodom izjave Hazenvaldera o njegovom radu na asinhronim motorima, rekao sledeće:

«Imao bih da dodam da prioritet u pogledu višefaznih mašina pripada Tesli i to sa preimućstvom u odnosu na Hazelvanderove, jer su to asinhrone mašine. Kod njih je način sprezanja asihroni, u jednoj u sebi zatvorenoj armaturi, što je Tesla i opisao u njegovom patentnom spisu aprila 1888. godine. To je američki patent 390 414. Kada bi gospoda pobliže razmotrila Tesline patentne spise, videla bi da je Tesla te motore već davno ispitao u radu i da je upoznao sve njihove osobine, jer u patentnom spisu stoji npr. da se motor mora staviti u pokret u nepobuđenom stanju, i da se tek tada može pobuditi. To je jedna stvar koja se teorijski ne može unapred predvideti. Tesla je zato morao u vremenu kada je podneo te podatke, već pre toga sa mašinom vršiti eksperimente. Datum patenta je međutim merodavan i ja sam hteo da vam tu novu istorijsku činjenicu dostavim na znanje. Ja sam sâm na to došao tek u poslednje vreme.»

Ova malo poznata izjava je posebno vredna zbog toga što je kasnije, pod uticajem snažne propagande, Teslino ime kao glavnog pronalazača u ovoj oblasti zamenjeno imenima Ferarisa, Deprea, Bredlija pa i samog Dobrovoljskog.

Povodom prenosa naizmeničnih struja u Nemačkoj, Albert Šmit, jedan od vodećih inženjera u Vestinghausovoj fabrici je izjavio:

«Značaj koji je pridavan prenošenju snage pomoću polifaznih struja kod eksperimenata između Frankfurta i Laufena izgleda da je doveo do impresije i kod inače dobro informisanih, da je to bio prvi primer ovog metoda prenošenja snage. Zato je potrebno da se zabeleži činjenica da su u ovoj zemlji višefazni motori, koje je izgradilo Društvo Vestinghaus, bili u uspešnoj komercijalnoj upotrebi kroz čitav niz godina. Jedna trofazna centrala nalazi se u svakodnevnoj upotrebi u radionicama Društva Vestinghaus u Pitsburgu i već duže daje snagu za transmisiju i motore u odeljenju za proizvođenje namotaja. Vrlo dobro je poznato da je g. Nikola Tesla pronalazač višefaznih motora i njegovi patenti u ovoj zemlji nalaze se u posedu Električnog i fabrikacionog društva Vestinghaus koje je u tišini standardizovalo razne veličine i za poslednje dve godine uvelo u praktičnu primenu veliki broj takvih motora.»

Međutim, u Evropi Tesla nije očigledno imao partnera takvog formata kakav je bio Vestinghaus. Kompanije koje su štitile njegove interese kao što su «Ganc», «Šnajder» i «Helios», nisu bile dovoljno bogate i uticajne da bi sprečile povredu prava.

Konačnu akciju za likvidiranje Teslinih prava u Nemačkoj sprovela je firma «AEG» koja je podnela tužbu protiv firme «Helios» da sprečava razvoj elektroindustrije u Nemačkoj i da nije izvršila nijednu značajnu primenu Teslinih patenata. U novembru 1898. godine Vrhovni nemački sud je doneo presudu u korist firme «AEG», i naredio oduzimanje Teslinih patenata.

Od pronalazača koji su polagali neko pravo na otkriće obrtnog magnetnog polja, Tesla je jedno vreme u Vestinghausovoj fabrici sarađivao sa Šalenbergerom o kome je imao visoko mišljenje. Na Svetskoj izložbi u Čikagu, 1893, sreo je Ferarisa koji ga je uveravao da ne smatra da ima prvenstvo otkrića u ovoj oblasti.

Od poznatih pronalazačkih imena koja su na neki način tražili pravo prioriteta, osim navedenih treba spomenuti De Ferantija i Kabaneljasa. Rad ovog poslednjeg Tesla je analizirao u jednom rukopisu koji je objavljen nakon Tesline smrti.

Patenti za visokofrekventno osvetljenje: U oblasti osvetljenja Tesla je vodio spor sa prof. Elajom Tomsonom oko prioriteta u otkriću metoda proizvođenja električnog svetla putem usijavanja provodnog tela. Ovo telo, u induktivnoj vezi, ili neposredno električnim putem spojeno sa izvorom struja visoke frekvencije i napona, nalazi se u nekom rezervoaru sa dovoljnim stepenom razređenosti vazduha.

Pored svog patenta br. 454 622, odobrenog 23. juna 1891. godine, u kojem je opisao metod i uređaj za dobijanje svetla, Tesla je u prilog svog otkrića naveo i članak «Pojave kod naizmeničnih struja veoma visoke frekvencije», objavljen u časopisu «Elektrika vorld», 21. februara 1891, kao i predavanje «Eksperimenti sa naizmeničnim strujama vrlo visoke frekvencije i njihova primena u veštačkom osvetljenju», održanom 20. maja 1891, pred članovima Američkog društva elektroinženjera u Kolumbija koledžu. Sudu je podneo na uvid još 18 svojih patenata dobijenih u periodu od 1891-1896. Osim toga, izneo je još neke zanimljive detalje vezane za rad na osvetljenju. Do kraja 1890. godine stakloduvač u njegovoj laboratoriji je napravio po Teslinim nacrtima približno 100 različitih tipova sijalica. Jedan broj je prikazan na predavanju u Kolumbija koledžu i na predavanjima 1892. godine u Londonu i Parizu. Vatra u laboratoriji u južnoj Petoj aveniji je potpuno uništila celu zbirku sijalica i u toku 1896. zbirka je bila delimično obnovljena. Kao svedoci na suđenju su se pojavili Teslini asistenti P. P. Noaje i F. V. Klark. Obojica su učestvovali u izradi sijalica i u eksperimentima.

Tesline sijalice su se sastojale obično od staklenog balona sa visokim vakuumom u kome je bila zalivena provodna nit sa kuglicom na kraju napravljenom od presovanog materijala kao što su platina-iridijum, sve vrste ugljena, kao i mešavina ugljena i metalnih oksida. Provodna nit je bila spajana sa izvorom struja veoma visokog napona i frekvencija koje su dovodile kuglicu u balonu do usijanja i emitovanja svetlosti.

Sve vreme od podnošenja patentne prijave 1891. godine, do trenutka izricanja presude 1897, Tesla je aktivno radio na razradi i primeni svog sistema osvetljenja.

S druge strane, profesor Tomson je u prilog prioriteta svog otkrića naveo patent podnet 25. jula 1891, svoju beležnicu iz 1881. godine sa skicama koje je bilo teško povezati sa njegovim kasnijim patentnim rešenjem i opisima eksperimenata koje je vršio 1889. godine.

Ovaj patentni spor ispitivao je sudski veštak Volter Džonson. Svoje mišljenje i preporuku da se spor reši u korist Tesle doneo je 10. juna 1897. godine:

«Tek pošto je Tesla na predavanju u Kolumbija koledžu, 20. maja 1891, javno prikazao sijalicu sa jednom elektrodom i proizveo na naučni svet potpuni i senzacionalni efekat i, pošto je dobio patent, Tomson je preduzeo korake u pravcu dobijanja svog patenta... otkriće (Teslino - p.p.) nije načinjeno u jednom danu, niti je rezultat slučaja, već je u savršenom obliku otelovljenje principa na kome je Tesla radio i sa njim eksperimentisao u toku dugog vremenskog perioda.»

Prvenstvo u otkriću radija: Teslina borba za prioritet u oblasti otkrića radija i bežične telegrafije posebno je dramatična i puna različitih detalja i aspekata. Tesla je u ovoj oblasti bio daleko ispred konkurencije, a opet desilo se da ga ta konkurencija prestigne, pa čak da se njegovo ime, i pored pionirskih doprinosa koje je ostvario, u ovoj oblasti retko spominje. Razlozi su višestruki. S jedne strane, Tesla je bio do te mere siguran da je u prednosti u odnosu na svoje konkurente da je mirno pratio njihove napore, sumnjajući da mogu doći do rešenja koja će nadmašiti njegova. S druge strane, on nije dovoljno poznavao njihov rad niti je bio zainteresovan da ulaže energiju u ovom pravcu, budući da je imao jasnu perspektivu i plan sopstvenog istraživanja. U pismu dr Šajleru 7. marta 1897. godine, Tesla kaže:

«Moram da priznam da me Markonijevi eksperimenti nisu mnogo interesovali. Taj plan sam ja opisao u predavanju pre tri ili četiri godine. Naravno, nisam imao pri ruci bilo kakvu autoritativnu izjavu i mogao bih učiniti eksperimentatoru nepravdu komentarišući oskudne opise iz netehničkih časopisa.»

Bez uvida u sve detalje Markonijevog rada, Tesla je čestitao italijanskom pronalazaču na uspešnom prenosu transatlantskog signala na godišnjem sastanku Američkog instituta elektroinženjera 13. januara 1902. godine. Ali, kad je Morgan odustao od daljeg finansiranja njegovog svetskog sistema za bežični prenos energije, i kada je upao u velike finansijske teškoće sa malim izgledima da se izvuče, počeo je pažljivije da ispituje rad konkurencije. U Arhivu Muzeja Nikole Tesle čuvaju se stotine patenata iz oblasti bežične radiotelegrafije, koje su Teslini advokati prikupili na njegov zahtev da izvrše pretragu stanja tehnike. U pismu Edvardu V. Vitakeru od 24. juna 1908. godine, Tesla izražava svoje uverenje da niko od tadašnjih stručnjaka ne bi imao uspeha u radiotehnici bez korišćenja njegovih osnovnih pronalazaka, među kojima su takozvani «Teslin kalem» i uređaj za prenos signala kojeg čine uzemljena rezonantna kola. Teslin asistent iz Kolorado Springsa, Fric Lovenštajn, za koga je Tesla jednom prilikom izjavio da je jedini čovek pored njega koji je razumeo njegovu teoriju bežičnog prenosa energije - bio je prisutan na jednom svečanom skupu održanom 17. aprila 1912. godine u čast Markonija. Sutradan je napisao pismo u kojem je između ostalog rekao:

«Ovo veče je prema mom saznanju, bez sumnje, najveći prilog vama izražen jezikom apsolutnog ćutanja kada je u pitanju vaše ime i svedočanstvo o najneverovatnijem uvidu koji ste ostvarili u vašoj laboratoriji u Kolorado Springsu 1899.»

Tesla se 1916. godine odlučio da tuži Markonijevu kompaniju za korišćenje njegovih pronalazaka, ali proces nije dobio. Jedan od svedoka, Teslin prijatelj Gano Dan, trebalo je da svedoči u ovom procesu, ali je sam Tesla odustao da ga pozove. Naime, u to vreme Dan je radio za jednu kompaniju koja je bila u vezi sa Markonijevom kompanijom, pa bi mu svedočenje nanelo ličnu štetu. Za razumevanje cele situacije dragoceno je pismo koje je, 23. septembra 1913. godine, Teslin prijatelj, novinar Alfred Kouls, uputio E.F. Reberu, uredniku časopisa «Elektrikal vorld»:

«Teslini patenti u bežičnoj telegrafiji, slučajno znam, do sada nisu bili korišćeni u sudskim procesima zbog toga što je jedan moćni finansijer, sa kojim je Tesla bio u vezi, smatrao da je suprotno pametnoj poslovnoj politici, ulaziti u sporove, imajući u vidu krajnje posledice po odnose sa različitim kompanijama koje se bave bežičnom telegrafijom.»

Ono što nije uspelo Tesli, uspelo je vladi Sjedinjenih Država koja je vodila dug spor sa Markonijevom kompanijom oko navodne povrede patentnih prava Markonijevog osnovnog patenta iz oblasti radija, dobijenog još 1904. godine. To je onaj isti patent br. 763 772, čije je priznavanje u Americi četiri godine bilo odbijano na račun Teslinog patenta br. 645 576 i koji je konačno priznat 28. juna 1904. godine posle zamene službenika koji je radio na izdavanju patenta.

Proces je završen 21. juna 1943. godine, dakle posle Tesline smrti, a u presudi koja je doneta protiv Markonijeve kompanije dato je detaljno obrazloženje stanja tehnike i prava svih pronalazača koji su imali određene patente u ovoj oblasti, a među kojima su bili Fleming, Stoun, Lodž, Tesla i drugi. Tesli je jasno priznat prioritet za otkriće takozvanog sistema četiri kola u rezonanci. U presudi se kaže:

«Tesla je anticipirao sledeća svojstva Markonijevog patenta: napojno kolo predajnika za stvaranje oscilacija željene frekvencije, povezanog preko transformatora sa otvorenim antenskim kolom, i sinhronizaciju dva kola odgovarajućim razmeštajem induktivnosti, bilo u zatvorenom ili u otvorenom antenskom kolu ili u oba. Pomoću ovog i dodatnih elemenata dva kola na prijemu sa sličnim podešavanjem, on je anticipirao Markonijevu kombinaciju četiri podešena kola.

Otkriće brzinomera: Marta 1916. godine, Tesla je vodio sudski proces protiv pronalazača Steda Askvita oko povrede njegovog patenta «Pokazivač brzine». Ovaj patent Tesla je prijavio 29. maja 1914, a odobren mu je pod brojem 1 209 359, posle završetka sudskog spora, 19. decembra 1916. godine. U dragocenom Teslinom svedočenju na ovom procesu obelodanjeni su mnogi vredni i malo poznati detalji koji dalje osvetljavaju Teslin metod rada, ostvarene rezultate, pa čak i njegovu ličnost. I ovaj spor Tesla je dobio bez problema jer je, kao i u prethodnim slučajevima, pokazao da je njegov rad i u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu bio daleko ispred rezultata njegovih konkurenata. Oblasti na kojima je radio su bile tako sistematski pretražene da, gotovo bez preterivanja, može da se kaže da za druge pronalazače nije ostajalo ništa.

Drugi izum: Za mnoga svoja otkrića Tesla nije uopšte vodio sudske sporove oko prioriteta bilo da nije imao vremena, para ili volje da to radi. Na osnovu sačuvane dokumentacije u Muzeju Nikole Tesle, postoje tragovi o sledećim Teslinim izumima koji su pripisani drugima.

Francuski elektrotehničar Žozef Beteno je 8. januara 1938. godine u govoru pred Francuskim društvom elektrotehničara, prvi put ukazao na činjenicu da je Tesla prvi u svoja tri patenta, dobijena 1886. godine pod nazivom «Regulator za dinamo-električne mašine», prikazao dvopolnu dinamu-mašinu sa dopunskom ili trećom četkicom, koja se kasnije mnogo koristila kao mašina za zavarivanje.

Već je rečeno da je požar u laboratoriji u južnoj Petoj aveniji, omeo Teslu da možda pre Rentgena otkrije H-zrake. Tesla, iako svestan da je bio blizu ovog otkrića, odao je puno priznanje Rentgenu za prvenstvo u otkriću. Ipak, ni on nije ostao neplodan u ovom polju tehnike. U martu 1904. godine Tesla je bio pozvan da kao svedok u sporu «Kvin end kompani» protiv «R. Fridlender end kompani», dâ iskaz o svom radu na cevima za emitovanje H-zraka. Advokati tužbe su analizirali stanje tehnike i našli da je Tesla zajedno sa Kruksom, Lenardom i Dornom značajno doprineo ovoj oblasti tehnike:

«Prvog aprila 1896. godine Tesla je objavio članak u časopisu ‘Elektrikal rivju’ i tu na očigledan način prvi put objavio svetu takav raspored kola i pribora u jednoj cevi za H-zrake, kojim se postiže automatska regulacija napona ili vakuuma pomoću varnice koju stvara glavno kolo.»

U oblasti daljinskog upravljanja rasprava se nikad nije ni vodila, jer je to bilo jedno od Teslinih preuranjenih otkrića koje je postalo komercijalno interesantno tek posle isticanja njegovih patentnih prava 1916. godine. Kad pominjemo ovo otkriće, interesantno je još reći da su Teslini advokati prilikom postupka podnošenja patenta izvršili pretraživanje prethodnog stanja tehnike. Kao prioritetan, Teslinoj patentnoj prijavi u Norveškoj je suprotstavljen norveški patent «Metod i uređaji za upravljanje krme torpeda», Aksela Orlinga, dobijen 21. marta 1898. godine.

U vezi sa Orlingovim patentom Tesla je posle vesti da je njegov patent privremeno odbijen, na molbu svojih advokata da dâ stručan komentar, napisao:

«Neupotrebljiva šema predložena u patentu o kome je reč, tiče se samo kontrole krme i ne dotiče široku oblast kontrole svakog translatornog i lokalnog kretanja i operacije. U njoj se razmatra samo upotreba zraka ili drugim rečima, talasa koji se šire u određenom pravcu i u pravim linijama, tako da sam zapanjen odlukom nadležnih službenika... Hteo bih da istaknem da postoji ogromna razlika između torpeda čijim se krmilom pravca upravlja na način prikazan u (Orlingovom - prim. aut.) patentu i broda koji startuje, menja brzinu, izvodi brojne kretnje, zaustavlja se i vraća, poslušan pozivu iz daleka, koji odgovara sa bilo kojim svojim organom na komandu operatora, bez obzira na prepreke na vidiku i koji je, uz pomoć posebnog kvaliteta, sposoban da razlikuje pozive iz daljine, odgovarajući samo na one koje je poslao njegov tvorac, ostajući nem na ostale, tako da ne samo da poseduje sposobnost bilo kog translatornog kretanja uz pomoć bilo kog svog organa, već poseduje nešto više od toga - mogućnost kvaziinteligentnog razlikovanja.»

U oblasti radiotehnike nekoliko Teslinih izuma poznati su pod imenima drugih. Tako je Tesla još 1893. godine konstruisao takozvanu visokofrekventnu lučnu lampu koja je kasnije bila poznata pod imenom «Pulzenov luk». U jednom Teslinom članku pronađenom u njegovoj ostavštini pod nazivom «Bežična telegrafija pomoću kratkih talasa», autor iznosi podatak da je elektronska cev sa tri elektrode, takozvana rioda, koja je pripisana De Forestu, njegov pronalazak. U pismu uredniku «Njujork tajmsa», 24. marta 1919. godine, povodom jednog članka o Aleksandersonovom radu, Tesla navodi podatak da je «multiple tjuned antena» njegov (Teslin) pronalazak.

U pismu dr Draganu od 15. juna 1910. godine, koji je objavio knjigu iz oblasti elektroterapeutike, Tesla ispravlja autora po pitanju činjenica vezanih za otkriće fiziološkog dejstva visokofrekventnih struja i kaže da su D’Arsonval i Odin koristili njegove patente i rezultate obavljenih predavanja kada su izvodili svoje eksperimente.

U vezi sa upotrebom struja visoke frekvencije u lečenju, i pominjanjem švedskog naučnika Svantge Arenijusa Tesla je, u pismu Luisu Blanu, direktoru firme «Eđukejšil njuz servis», 1912. godine, izrazio svoje čuđenje odakle to da se ime ovog naučnika koji se nikada nije bavio strujama visoke frekvencije, sada pominje kao zaslužno u ovoj oblasti.

Tesla u nizu drugih pisama, članaka i dopisa konstatuje svoje prioritete u oblasti homopolarnih generatora, mehaničkih oscilatora, električnog pogona brodova, reverzibilnog rada turbine, upotrebe visokofrekventnih struja u tehnologiji prerade čelika za poboljšanje osobina, otkriću kosmičkih zraka.

Goldšmit je upotrebio Teslin princip umnogostručavanja frekvencije, opisan u patentu br. 390 721 od 9. oktobra 1888. godine.

Fesenden i Aleksanderson su upotrebili tipove mehaničkih alternatora prikazanih u Teslinom patentu br. 447 921 i razvili ih pod svojim imenom za gradnju generatora struja nižih frekvencija do 25kHz u radio-predajnicima.

p.s.

sheme "zraka smrti"...


Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

VELIKI_MANITU

Član broj: 7096
Poruke: 195
*.75.EUnet.yu



Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...27.02.2003. u 11:16 - pre 256 meseci
http://www.yurope.com/org/tesla/

[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 27.07.2006. u 00:03 GMT+1]
 
Odgovor na temu

tosa
上海, 中国

Član broj: 1811
Poruke: 1342
*.verat.net

ICQ: 14293955
Sajt: https://github.com/milost..


+48 Profil

icon Re: Teslini poslednji dani...08.05.2003. u 05:27 - pre 254 meseci
Citat:
secret:
Mada je bio veoma slab i iscrpljen, Nikola Tesla je 4. januara 1943. godine, otišao u svoju kancelariju da bi izveo neki eksperiment po želji vernog prijatelja i saradnika Šerfa.

Tokom pripreme eksperimenta, Tesla je osetio jak bol u grudima. Užasno ga je probadalo. Odmah je sve prekinuo i vratio se u hotel, ali, kao i do tada, odbio je pomoć lekara.

Ujutru, u njegov apartman broj 3327 na 33. spratu hotela "Njujorker", u Njujorku, gde je živeo, došla je sobarica i pospremila. Kada je odlazila, Tesla je zamolio da na vrata okači natpis "Ne uznemiravajte me", što je, inače, često radio. U sobu bez njegove dozvole, osim osoblja hotela, nisu mogli da uđu ni najprisniji prijatelji.

...

Željko Sarić


Moram da kazem da sam upoznao Zeljka Sarica, i bio na promociji njegove knjige...
Knjigu sam procitao i smatram da je najgore moguce krivljenje istine o Nikoli Tesli
posle knjige Margareth Chainey i govora prof. Marincica !
Za pocetak, eksperimenta 4. januara nije bilo. Tesla nije napustao sobu gotovo dve
nedelje pre smrti. Izostavljeno je da je uredno popio solju toplog mleka kao i svakog
dana... Cak postoji sumnja da je ubijen istim, ali ne bih ulazio u te diskusije !

Citat:
secret:
Njegov rad kopirao je i Đulijelmo Markoni koji je uspostavio prvu radiotelegrafsku vezu Evrope i Amerike, ali je posle dugotrajnog sudskog procesa američki sud Markonija proglasio plagijatorom.


Dodao bih par reci: kada su Tesli saopstili da markoni eksperimentise sa radiom,
rekao je: "let him continue... he is using 17 of my patents". A Tesli je radio
"dodeljen" posthumno, dok se i dalje precutno pripisuje markoniju (za manje
obrazovanu populaciju). Tokom sudjenja izmedju Tesle i markonija, Mihailo Pupin
je svedocio u markonijevu korist. Nadam se da ovo nece izazvati losa osecanja
prema Pupinu, u ostalom, ako mu je Tesla oprostio, mozete i vi !

Citat:
secret:
Deo naučnika, takođe, smatra i da je izum iks-zraka neopravdano pripisan Vilhelmu Konradu Rentgenu, a ne Tesli. Da apsurd bude veći, i Markoni i Rentgen dobili su Nobelovu nagradu koja Tesli nikad nije dodeljena.


Tesla je odbio nobelovu nagradu...

Citat:
secret:
Teslina rodna kuća u Smiljanu sad je muzej, koji se renovira nakon što su je tokom rata bitno oštetile hrvatske jedinice.
U političkom delovanju Tesla je bio kosmopolita, ali i jugoslavenski orijentisan. Njegovi istupi u Drugom svetskom ratu bili su usmereni ka očuvanju Jugoslavije, ali i ka stvaranju ravnopravnih odnosa u njoj, pa je zbog toga bio distanciran od prosrpski orijentisanih krugova u emigraciji.


Jugoslovenski orijentisan srbin. Cisto da se naglasi ono sto je bitno :)
 
Odgovor na temu

tosa
上海, 中国

Član broj: 1811
Poruke: 1342
*.verat.net

ICQ: 14293955
Sajt: https://github.com/milost..


+48 Profil

icon Re: O Teslinim "zracima smrti" i...08.05.2003. u 05:33 - pre 254 meseci
Citat:
secret:

Iz knjige Branimira Jovanovića «Tesla duh, delo, vizija» (Freemental Beograd)

Autor je diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Beogradu 1981.
Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odseku za istoriju i filozofiju nauke i
Doktorirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu, 1995.
Od 1996. do 2001. bio je direktor Muzeja Nikole Tesle.





Knjiga je odlicna, a kako i ne bi bila kada je jovanovic pokrao razne
materijale iz muzeja ... To sam saznao iz veoma pouzdanih izvora koje, razumljivo,
ne mogu ovde da otkrivam...
Verovatno je neko primetio da sam koristio malo slovo za prezime "autora", to je
zbog potpunog odsustva postovanja.
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...11.05.2003. u 17:12 - pre 254 meseci
Trebalo je da prođe punih 60 godina da bi se pojavio prvi autentični tonski dokumenat iz Teslinog vremena vezan za njegovo ime. Upornošću Društva "Nikola Tesla" iz Njujorka, pronađen je tonski zapis komemoracije na američkom radiju emitovane 10. januara 1943. godine, tri dana posle Tesline smrti.

Biranim rečima o Teslinom delu govorio je tadašnji gradonačelnik Njujorka Fiorelo Lagvardija.

"Nikola Tesla bio je veliki humanista, naučni genije i poeta nauke", rekao je tada Lagvardija, što je zahvaljujući "Teslinom društvu" posredstvom CD-a postalo na raspolaganju svim zainteresovanim. Zanimljivo je da je podsećanje na Teslu, na njujorškom radiju počelo, notama pesme "Tamo daleko" u izvođenju violiniste Zlatka Balokovića.

Danas se 10. jul, inače "Dan Nikole Tesle", u Americi obeležava u više od polovine saveznih država.

Veb sajt http://www.teslasociety.com uredjuju:
- Dr Ljubo Vujović,
- Profesor na Berkliju dr Jasmina Vujić,
- nekadašnji direktor Muzeja "Nikola Tesla" u Beogradu dr Aleksandar Marinčić,
- direktor Kancelarije za spoljne poslove SPC u Vašingtonu otac Irinej Dobrijević,
- Teslin biograf Mark Seifer, i
- sekretar Društva za Nemačku dr Mihailo Rundo.



 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.verat.net

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon www.tesla-museum.org01.06.2003. u 21:09 - pre 253 meseci
Redizajn sajta muzej Nikole Tesle posetitie... ima i on-line shop :-)

http://www.tesla-museum.org/meni/menis.htm

BTW 02.06 u 18:30 Počinje predavanje sa video projekcijom pod nazivom: "Sećanje na posetu Nikole Tesle Beogradu 02.06. 1892. godine"

Ulaz je slobodan, paaa....
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: Poharan muzej Nikole Tesle ...02.07.2003. u 17:06 - pre 252 meseci
Muzej Nikole Tesle u Beogradu saopštio je danas da je iz te ustanove nestala Zlatna medalja Eliota Kresona koju je Tesli dodelio Franklinov institut iz Filadelfije 1894. godine.

U saopštenju Muzeja navodi se da je nestanak primećen juče, oko 15 sati, a da je eksponat bio u stalnoj muzejskoj postavci.

Dodaje se da je medalja bila na postavci u petak, 27. juna, a da je u subotu i nedelju Muzej bio otvoren za posete u periodu između 10 i 13 sati.

Ponedeljkom je Muzej zatvoren za posetioce, a ta ustanova nema fizičko obezbeđenje objekta, kao ni sistem za obezbeđenje vitrina na postavci.

Navodi se da nema tragova provale i fizičkog obijanja.

Uprava Muzeja je zamolila antikvare, kolekcionare i sve koji su uključeni u trgovinu dragocenostima da imaju razumevanja za zaštitu kulturnih dobara i pomognu istrazi.

Muzej navodi da je Zlatna medalja prečnika 37 milimetara. Na aversu je u reljefu izrađeno poprsje Eliota Kresona iznad koga je kružni natpis Elliott Cresson Medal, Founded 1848. U centralnom delu reversa je ugraviran natpis Awarded by the Franklin Institute of the State of Pennsylvania. - (beta)
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...17.07.2003. u 17:19 - pre 251 meseci
Skupština kanadskog grada Nijagara Fols, gde se nalaze Nijagarini vodopadi, proglasila je 10. juli Danom Nikole Tesle.

U pisanoj proklamaciji gradske skupštine Nijagara Folsa, ističe se ključna uloga Nikole Tesle u razvoju naizmenične struje i rotacionog magnetnog polja, kao i njegov lični, stručni doprinos završetku prve električne centrale u Nijagara Folsu 1895. godine.

Na svečanoj sednici pokrenuta je i inicijativa da se, povodom 150. godišnjice rođenja Nikole Tesle koja će biti obeležena 2006. godine, već 2004. ili 2005. održi međunarodni naučni skup posvećen Tesli.

U Nijagara Folsu na Teslu podseća samo spomen-ploča pa je predviđeno da se na toj, kanadskoj strani Nijagarinih vodopada podigne i spomenik.

(Beta)

 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: Teslino tajno oružje je za savremeno ratovanje ZASTARELO...18.08.2003. u 15:29 - pre 250 meseci
Radoznali zanesenjaci teorijama zavera, zainteresovani za projekat Teslinog tajnog oružja, česti su posetioci Muzeja Nikole Tesle, dok stručnjaci, s druge strane, pokazuju mnogo manje ozbiljnog interesovanja za misteriozan „zrak smrti“. Iako muzej čuva kompletne beleške Teslinih istraživanja, domaći naučnici, suprotno očekivanjima laika, nisu „kopali“ po arhivi u nadi da će doći do moćnog odbrambenog oružja u nekom od minulih ratova.

To ne bi trebalo da čudi ako se uzme u u obzir činjenica da je jedan američki naučnik, Kenet Korum, već uspeo da, na osnovu Teslinih pronalazaka, napravi nešto što bi se figurativno moglo nazvati „zrakom smrti“. Naime, on je na kuglu koja skuplja višak elektriciteta dodao jedan ventil kroz koji se, prilikom naelektrisanja, emituje ogromna količina elektrona u vidu plazmenog snopa.

„Kada je 1993. godine Korum bio u Beogradu, rekao mi je da bi ovakvo oružje bilo vrlo nepraktično, jer bi transformator morao da bude ogroman, a samim tim nepokretan i nepodesan u savremenoj tehnologiji ratovanja“, upozorava direktorka muyeja Nikole Tesle u Beogradu Marija Šešić. Ona, međutim, dodaje da bi ovaj izum mogao imati svrhu u industriji, s obzirom na to da bi bio neuporedivo precizniji od, na primer, laserskog zraka.

Inače sam muzej Nikole Tesle godišnje poseti od sedam do deset hiljada lica, od toga najveći broj čine đaci iz unutrašnjosti. Beogradske škole retko šalju svoje đake u ovaj muzej, jer ne postoji organizovan prevoz, iako je direktorka bezuspešno tražila da se uvede muzejski autobus komercijalnog tipa. Prema njenim rečima, za ovako mali muzej posećenost je dovoljna, ali bi kapacitet bio petostruko veći, naročito kada se uzme u obzir ogromno povećanje broja inostranih turista u poslednje dve godine.

Iako se mnogo pislao o skorašnjoj kradji Zlatna medalja Eliota Kresona koju je Tesli dodelio Franklinov institut iz Filadelfije 1894. godine; Najveća krađa iz Teslinog muzeja desila se krajem 60-ih godina 20. veka, a njeni počinioci do danas nisu otkriveni. Tada je iz muzeja zauvek nestao stator prvog elektromotora koji je Tesla lično napravio, a od koga nije ostala čak ni fotografija. Ovaj gubitak u kulturnoistorijskom smislu predstavlja pravu katastrofu, jer se radilo o spomeniku nulte kategorije - jednom od retkih sačuvanih originalnih Teslinih rukotvorina.
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...21.08.2003. u 15:13 - pre 250 meseci
Dok su u Sjedinjenim Američkim Državama najavljene pripreme za proslavu 150 godina od rođenja našeg velikana, 2006. godine, a kanadski grad Nijagara Fols proglasio Dan Nikole Tesle, 10. jul, beogradski muzej jednog od najvećih umova svih vremena, trebalo bi da bude kompletno obnovljen do sledećeg proleća.

Teslin muzej sadrži oko 160.000 predmeta, među kojima i kompletnu dokumentaciju svih patenata i svih patentnih sporova koje je Tesla imao. Tu su i merni instrumenti, pumpe, brzinomeri, odsečak kabla sa Nijagarinih vodopada gde je napravljena prva električna centrala, zatim Teslini lični predmeti: odela, košulje, kravate, čarape, torba, šešir, štap, kao i seljačka vezena torba iz Like, ručni rad Tesline majke, koju je čuvao celog života. Muzej čuva i Teslin posmrtni pepeo, zatim njegovu krštenicu, oko 70.000 fotografija, kao i ličnu prepisku - pisma Ajnštajna, Kruksa, Kelvina, Rendgena... Interaktivni eksponati, među kojima su najvažniji transformator, obrtno jaje i dve replike motora, iako uveliko zastareli budući da su u vreme kada je muzej otvoren 1955. godine, bili prava avangarda, danas su sami po sebi eksponati muzejskog tipa.

Novi predmeti u muzej pristižu vrlo retko, i to samo zahvaljujući pojedinačnim zalaganjima ljubitelja Teslinog dela širom sveta. Prošle godine iz Beča je poslat jedan medicinski aparat, a ovih dana će iz Amerike stići veliki elektromagnet proizveden po Teslinom patentu, koji je pronađen na jednom otpadu. „Što se tiče zvaničnih institucija u inostranstvu koje poseduju eksponate vezane za Teslin život i rad, kao što je, na primer, Kongresna biblioteka koja čuva njegova pisma, pozajmice i razmene biće moguće tek kada završimo filmovanje muzejske građe“, objašnjava direktor Muzeja Marija Šešić. Međutim, celokupna lična zaostavština Nikole Tesle, na njegovu želju, a zahvaljujući zalaganjima njegovog nećaka Save Kosanovića, nalazi se u Beogradu, što ovaj muzej čini jedinstvenim u svetu.

Pošto je Tesla imao čak 113 patenata, svi modeli neće moći da budu predstavljeni, jer muzej ima samo 180 kvadrata upotrebne površine, ali će većina biti napravljena. Ceo projekat koji bi trebalo da bude arhitektonski odobren početkom avgusta, kako bi radovi počeli najkasnije u oktobru, koštati minimum 100.000 evra, a uvođenje klimatizacije i elektronske zaštite još oko 50.000.

Dok će sredstva za ovaj projekat biti obezbeđena iz gradskog budžeta, republičko Ministarstvo kulture finansiralo je mikrofilmovanje i digitalizaciju Tesline lične arhive, što je takođe neophodno za normalno funkcionisanje muzeja.


Muzej je do sada, uz pomoć Ministarstva nauke i tehnologije, objavio Teslin Dnevnik iz Strazbura i dva kataloga sa fotografijama, a do kraja godine iz štampe će izaći i Dnevnik iz Edison kompanije. Ranije je objavljen i Dnevnik iz Kolorado Springsa, a u arhivi se nalazi još Dnevnik sa Long Ajlenda, nastao od 1900. do 1905, koji je, za razliku od prethodnih, u nesređenim beleškama i predstavlja, između ostalog, smernice za pravljenje Teslinog „tajnog oružja“.

Emilija Radibratović


 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Arhiv Nikole Tesle uvršten u Uneskov registar kulturne baštine28.10.2003. u 14:10 - pre 248 meseci
Arhiv Nikole Tesle koji se nalazi u Muzeju Nikole Tesle, uvršten je u Uneskov svetski registar kulturne baštine "Pamćenje sveta". Ovim izborom naša zemlja ušla je na listu od 45 zemalja sveta koje poseduju dokumenta od univerzalne vrednosti. Arhiv Nikole Tesle je inače jedini arhiv u svetu koji je u celosti uključen u Svetski registar kulturne baštine "Pamćenje sveta".

Arhiv se sada nalazi na svetskom registru zajedno sa takvim dokumentima kao što su francuska Deklaracija o pravima čoveka i građanina iz 1789. godine, kolekcije Šubertovih i Šopenovih dela, Geteovi rukopisi, rukopisi Nikole Kopernika, Betovenova Deveta simfonija, Gutenbergova Biblija...

Svetski registar kulturne dokumentacione baštine pandan je drugom svetskom registru kulturne baštine za nepokretne spomenike kulture. Odluka o prihvatanju ovogodišnjih nominacija doneta je na sastanku Internacionalnog savetodavnog komiteta Uneska, održanom u Gdanjsku krajem avgusta.

Sam arhiv predstavlja izuzetno vrednu kolekciju rukopisa, fotografija, naučne i patentne dokumentacije, prepiske slavnog naučnika, ličnih dokumenata, ukupno oko 160 hiljada stranica i više od 1000 Teslinih fotografija.
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworks.co.yu

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: "Tesla" za Džejmsa Kamerona03.02.2004. u 15:49 - pre 245 meseci
Ove godine, tačno 21. februara, po osmi put će biti dodeljene godišnje filmske nagrade "Golden Satelite" u Holivudu. Ono što je zanimljivo jeste da se među brojnim nagradama nalazi i nagrada "Nikola Tesla", koja se dodeljuje značajnim umetnicima koji su napravili pomak na polju filmske tehnike.

Ove godine se ta nagrada dodeljuje po četvrti put, a poneće je režiser Džejms Kameron, "‘In Recognition of Visionary Achievements in the World of Digital Technology and Sound".

Pre njega, nagradu "Nikola Tesla" dobili su Meri Pikford, Robert Evans i prošle godine Džordž Lukas.

http://www.pressacademy.com/sa...telliteawards-nikolatesla.html
 
Odgovor na temu

Aleksandar Ilić
Software Developer
Beograd

Član broj: 15867
Poruke: 417

Sajt: www.ailic.rs


+3 Profil

icon Re: Na šezdesetu godišnjicu smrti NIKOLE TESLE...08.06.2004. u 21:54 - pre 241 meseci
Citat:
tosa:
Tesla je odbio nobelovu nagradu...


Tesla je odbio Nobelovu nagradu jer je trebao da je deli sa Edisonom, a Tesla to nije hteo da prihvati, jer je smatrao da je veci naucnik od Edisona (sto je i tacno).

[Ovu poruku je menjao Alekstrade dana 11.08.2004. u 23:53 GMT]
„Naposletku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako je gubimo,
šta time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to menja. Gubiti na određen
način znači - dobijati.”

Richard Bach
 
Odgovor na temu

[es] :: Nauka :: [Biografija]: Nikola Tesla - Na šezdesetu godišnjicu smrti Nikole Tesle ...
(TOP topic, by superbaka)
Strane: 1 2 3 4 5 ... Dalje > >>

[ Pregleda: 244208 | Odgovora: 137 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.